Brain Production – Intervju ususret koncertu u Vintageu
19.03.2015. 05:23
Neposredno prije koncerta u Vintage Industrial Baru 19.03., gdje će svirati s talijanskim bendom Zippo i američkim bendom Simeon Soul Charger u sklopu Ludwinih Kronika, popričali smo s Brain Production, bendom iz Krka, čiji je trenutni centar stvaranja Zagreb. Kako je do sada teklo njihovo glazbeno stvaranje, koji su im budući planovi i kakva su njihova gledanja na trenutnu glazbenu situaciju u Hrvatskoj, pročitajte u tekstu.
Za početak ako se možete predstaviti?
Skender: Ja sam Skender Ahmetović i ovdje trenutno sa mnom je Teo Marević koji svira bas. Ostali članovi su Kristijan Vasilić na prvoj, Nino Marević na drugoj gitari i Izidor Vasilić na bubnjevima.
Teo: Ako si primijetio, imamo dva puta po dva brata u bendu.(smijeh)
Koliko dugo svirate?
Teo: Ja sam počeo svirati s Izidorom 2007. godine i zatim je polagano dolazio ostatak benda, ali kao neki službeni početak benda uzimamo 2009. kada smo počeli raditi svoje vlastite pjesme.
Kakvi su dosadašnji doživljaji i iskustva, napredak benda?
Teo: Imali smo više razdoblja. Od 2009. do 2011. smo stalno svirali, sve su te svirke bile besplatne i najčešće na naš trošak. U jednom trenutku to je sve nekako spalo jer je postalo sve teže sve sam financirati i također se određen broj kafića i klubova pozatvaralo. Nakon toga smo uspjeli snimiti naš prvi album Osam koji je bio izašao u rujnu 2013. Od tada smo povećali broj koncerata, snimili single „Tu sam“ koji bi se trebao na nadolazećem albumu, a za dalje ćemo vidjeti.
Kakva su bila iskustva s pronalaženjem mjesta za sviranje po Rijeci i Krku?
Skender: Nije bio problem. Veći je problem bio ponekad naći opremu, platiti opremu itd. Također smo imali jedno krizno razdoblje kada je svatko otišao u svoju stranu. Neki su otišli u Zagreb, neki u Rijeku, a neki su ostali u Krku.
Teo: Da, to je bilo jadno. Slali bi si snimke ako bi netko nešto napravio, ali s time ne možeš dobiti kemiju koju dobiješ kada sviraš uživo, tako da to nije bilo baš najbolje razdoblje.
Kakav je proces stvaranja pjesama?
Teo: Radim tekstove i muziku. Znači, paralelno dolaze i riffovi i riječi, teško mi je to odvojiti jedno od drugog. U zadnje vrijeme sve više radimo da svatko napravi nešto, pa kasnije kada se okupimo zajedno to obrađujemo. Ideje dolaze od svakoga, pa samim time i proces stvaranja ide brže i bolje, ima više raznolikosti, više ideja itd.
Znači idući album bi trebao dati više nego prvi album?
Skender: Naravno, novi album će biti zreliji i više dorečen nego što je bio prvi.
Teo: Mislim, prvi album je bio baš to, prvi album, svima u bendu. To ti je uvijek kao neki antologijski album, prikazuje razdoblje od početka benda do tog trenutka kada se album snimio.
Skender: Da, jer su se na njemu našle pjesme koje su bile nastale od 2009. do 2013. Radili smo pjesme kako su došle, jednostavno smo istraživali.
Teo: Na albumu su se našle i neke pjesme koje možda nama osobno nisu bile najbolje, ali smo rekli ako je album već takav, antologijski, odnosno da prikazuje naše razdoblje od početka do tog trenutka, onda neka i bude takav.
Skender: Da, to su bile naše pjesme koje smo radili još 2009., među kojima su neke i nama samima zvučale nezrelo.
Teo: Meni je to sada jako drago čuti jer nas podsjeća na naše želje, što smo htjeli napraviti, ali jednostavno nismo imali iskustva da to realiziramo. Danas ne bih sigurno puno toga napravio na način na koji sam tada napravio. Često bi se dogodilo da bi snimili nešto, čuli i onda pomislili da bi tu mogli nešto drugačije, ali smo jednostavno ostavili. A sad za drugi album već imamo viziju kako bi mi sami trebali zvučati i prije službenog snimanja. Shvatili smo na koji način funkcioniramo i najbolje radimo, što nam je i najvažnije. Npr. da li za potrebe vokala možda treba promijeniti tonalitet i slične stvari. Samim time ovaj će album biti puno jači. Isto, do sada nismo imali niti jedan refren, što je možda i smiješno. Sada smo rekli zašto ne, i mi sami volimo pjevati kada dođemo na nečiji koncert, pa zašto ne bi i na našim koncertima ljudi činili isto.
Drugi album ćete također snimati sami ili planirate ići u studio?
Skender: Za potrebe novog albuma ići ćemo u studio. Zadnji single smo snimili u studiju G.I.S. u Rijeci, pa ćemo najvjerojatnije i ostatak albuma snimiti tamo. Kao i prvi album, drugi ćemo također izdati samostalno.
Teo: Ja bih osobno prvi potpisao da nam se ponudi neka dobra ponuda za snimanje i izdavanje od bilo koje kuće, ali to se nažalost rijetko kada događa. Većina toga funkcionira na sistemu davanja medijskog prostora što na kraju i nema neku realnu težinu.
Često se zna dogoditi mladim bendovima da potpišu ugovor s nekom diskografskom kućom i da ono što se u početku činilo kao dobar potez, na kraju ispadne sasvim drugačije. Dodatni troškovi za dobivanje medijskog prostora koji često znaju biti abnormalno veliki itd.
Teo: Pa da, mislim glazba je biznis i ako netko želi zarađivati od toga, zašto ne, to nije loš ulog. Recimo ako sam ja Lidija Bačić i mrdam guzicom i u isto vrijeme pjevam pjesme o mrdanju guzicom i o tome kako ću završiti s prvim frajerom kojeg vidim u klubu, platit ću da se moja pjesma vrti na CMC-u mjesec dana i taj će mi se iznos vratiti u dovoljnoj količini. Zato je to po meni dobar ulog, ako sam Lidija Bačić naravno. (smijeh)
Jesi li Lidija Bačić?
Teo: Čekaj da provjerim… Nisam. (smijeh)
Na prvom je albumu većinu pjesama bilo na hrvatskom i nekoliko na engleskom. Kakva će biti raspodjela na drugom?
Skender: Na drugom će albumu sve biti na hrvatskom jeziku. Shvatili smo da se na hrvatskom možemo puno bolje izraziti nego na engleskom.
Teo: Ako slušaš strane bendove i ako se odlučiš i sam pisati tekstove, nekako ti prirodno dođe pisati na engleskom jeziku. Ali sam s vremenom shvatio da to nema previše smisla. Jednostavno kao čovjek kojemu je hrvatski materinji jezik nemaš dovoljno veliki engleski vokabular da bi mogao izraziti sve što želiš. Ja mogu na engleskom napisati tekst i on će prikazati ono što sam ja htio reći, ali to će biti pojednostavljena verzija. Ako pišem na hrvatskom, mogu se poslužiti i riječima koje možda ne koristim na svakodnevnoj bazi, ali ih znam. S engleskim jezikom to baš i nije slučaj, više je ograničen.
Skender: Također imaš puno veću slobodu igranja s riječima, s njihovim pozicijama u stihu i koju težinu pojedinačna riječ ima.
Teo: Ja imam jedan drugi bend u kojem pišem tekstove samo na engleskom. Ali to su tekstovi koji se sastoje od dva-tri glupa stiha i ostalo je samo glazba. Tekstovi su više sekundarne prirode.
Zašto onda kod mladih bendova dominiraju tekstovi na engleskom?
Teo: Pretpostavljam da misle da bolje zvuče. Osjećaju se ugodnije jer slušaju bendove koji sviraju takvu glazbu i kada pokušavaju svirati tu istu glazbu više im odgovaraju tekstovi na engleskom. Mi uz engleske bendove, jednako slušamo i hrvatske bendove kao što su Atomsko Sklonište, Let 3, Disciplin A Kitschme, Idoli itd. Tu odmah dobiješ neku poveznicu između rock glazbe i tekstova na hrvatskom. Let 3 je recimo bend koji je čista energija, a pjevaju na hrvatskom i to ne na „popularnom“ hrvatskom. Tu su također jako zanimljivi i bendovi poput KUD Idiota ili Francija Blaškovića.
Skender: Meni je u početku bilo ugodnije pjevati na engleskom, baš iz razloga što većinu toga što slušam je na engleskom. Ali sam shvatio da kada se ti prepustiš onome kako ćeš ti iznijeti pjesmu, kada se prepustiš emocijama i kada razmišljaš o tome što pjevaš, tj. kada se fokusiraš na izvođenje, a ne na samo pjevanje pjesme onda zapravo uopće nije bitno da li je to na engleskom ili na hrvatskom.
Teo: To je ono kako se u sevdahu kaže: ti ne pjevaš pjesmu, ti ju iznosiš.
Vjerojatno onda većina preferira engleski radi potencijalnog uspjeha izvan ovog područja.
Teo: Većina to kaže, ali ja mislim da to nije točno. Jer mnogi pokušavaju, ali rijetko tko uspije. Ima izuzetaka koji su došli do jedne razine, ali ne znam koliko su u mogućnosti ići dalje. Recimo Jonathan se okupio s namjerom da ide van. Onda su obavili PR dio posla i kasnije se čudili od kuda tolika potražnja za njima u Hrvatskoj. Sumnjam da će postići više od trenutnog uspjeha, iako naravno ako uspiju bit će mi drago. Oni su išli na sigurnu kartu, iako su možda trebali ići s hrvatskim tekstovima, pa bi bili novi Plavi Orkestar.(smijeh)
Ne znam ako ste primijetili, ali uvijek kada mladi bend izda svoj prvi album i ako se na njemu nađu pjesme s tekstovima na različitim jezicima ili ako se nađe više tipova različitih žanrova, automatski ih se okarakterizira kao bend koji se još traži, koji još nije dovoljno zreo. Zašto mislite da je tako? Možda je nekom bendu jednostavno cilj napraviti takav album i ne vidim zašto bi to bio siguran znak nezrelosti ili manjka kvalitete.
Skender: Mi smo recimo znali dobiti takve komentare, ali kod nas je bila stvar što u jednom trenutku jesmo bili neodlučni, ovdje se prvenstveno misli na sam jezik. Što se tiče različitosti žanrova, tu nikada nismo sumnjali, u to smo uvijek ulazili s jasnom željom.
Teo: Da, kod nas možeš čuti sve: Bowiea, Brkove, Vucu i naravno Lidiju Bačić. U svemu se može naći inspiracija… Dobro ajde, u Lidiji ne baš.
Nikada ne znaš, možda iznenadi. Kako mislite da publika reagira?
Teo: Tu leži možda eventualni problem, što nemamo neku konkretnu publiku. Ima mnogo stoner, metal, punk bendova, a mi smo između svega toga. Spajamo i dobro to radimo, ali svatko tko nas čuje izvući će iz svega toga ono što njemu najviše paše. Recimo uvijek nakon svirke kada spremamo opremu ili kasnije kada pijemo negdje, dođe nam ljudi i kažu: „E, bio je super koncert.“ Stvar je u tome što svaka od tih osoba nas zatim usporedi s nekim drugim bendom, po mogućnosti njima najdražim. Meni je to super, ali bih opet volio kada bi se sveukupna slika više razjasnila iz možda će sada ovo glupo zvučati, ali iz čistih komercijalnih razloga, tj. uspjeha.
Skender: Svakom je bendu draže kada ih se gleda po njihovom imenu, a ne po žanru. Kada se ne kaže a to je metal ili punk bend, nego kada ljudi kažu to je taj i taj bend, kada ga počnu zvati po njegovom imenu.
Teo: To bi bilo najbolje nazvati sve rock i gotovo. Ako je u pitanju električna gitara, to je rock i gotovo, svima bi bilo lakše. Kao kada objašnjavaš svojim roditeljima ili babi, kažeš jednostavno da sviraš rock, ne ulaziš u objašnjavanje razlika između metala i grungea.
Da li vam smeta ako vas netko konstantno uspoređuje s drugim bendovima?
Teo: Ne, meni je iskreno drago. Smetalo bi kada bi nas uspoređivali konstantno s jednim te istim bendom. Ovako ne.
Što mislite o tome kada bend odbija svirati zato što mu klub nije voljan platiti za nastup, nego se postavlja u poziciju da klub bendu izlaze u susret s time da im daju opremu i prostor? Smatrate li da bi se bendovi ovdje trebali suprotstaviti? Ponajprije ako su u pitanju klubovi koji jesu u stanju isplatiti za svirku.
Teo: Problem je što se stvorio takav odnos gdje se neafirmirani izvođač osjeća inferiorno naprema klubu. Klub je taj koji mu daje mogućnost da napravi nešto od sebe i izvođač bi trebao biti sretan s time. Danas je normalno da bend svira za putne troškove i par piva. S druge strane, klubovi imaju sve više problema s poreznim obvezama, tako da nije niti njima bajno. Svakako bi se o tome trebala otvoriti jedna šira javna rasprava.
Skender: To ti je isto kao ono pitanje: Što je bilo prije? Jaje ili kokoš? Stvara se taj začarani krug gdje svatko pokušava prvo riješiti svoje probleme, ali rješavanjem njih se stvaraju drugi i tako to ide.
Koje je vaše mišljenje o drugim mladim bendovima koji su trenutno aktivni na sceni?
Teo: Ima mnogo bendova koji su kvalitetni i imaju potencijala, ali teško da će itko uspjeti. Jednostavno scena još nije dovoljno razvijena, ali polagano ide u nekom smjeru, budemo vidjeli. E da, jedino ne volimo M.O.R.T., tj. mrzimo ih.
Planirate li napraviti spot u skoroj budućnosti?
Skender: Želimo snimiti spot jer bi to bio sljedeći korak u razvoju benda. Nažalost ili ne, spot kao vizualni medij je potreban ako želiš doprijeti do veće količine publike. Da bi ljudima dao do znanja o svojoj glazbi, potrebno ih je i vizualno zaintrigirati.
Teo: Problem su naravno opet financije i jako bismo voljeli kada bi se netko ponudio da nam pomogne sa snimanjem spota za nadolazeći album.
Nedavno je Roger Daltrey (pjevač benda The Who) izjavio kako današnjoj rock glazbi fali iskrenog bijesa i kontemplacije oko tekstova. Što mislite o tome?
Teo: To je sigurno istina. Kod svakog se benda osjeti kada sviraju iskreno, a kada ne, bez obzira svirali oni neku laganu glazbu ili žestoku glazbu prepunu distorzija. Jednostavno se osjeti kada jedan bend „ima muda“, što je danas možda i u laganom padu. To ne mora biti bijes, može biti bilo što. Jedino što je bitno je da je iskreno.
Skender: Da, to je ta iskrenost koju nitko ne zna kako definirati, ali je svima jasno na što se misli.
Za kraj, ako možete reći koji su vam budući planovi osim skorašnjeg koncerta u Vintageu?
Skender: Osim koncerta u Vintageu, nastupat ćemo i na nadolazećem Prvomajskom Inkubatoru na Krku. To se još ne zna tako da imaš ekskluzivu.(smijeh) Osim toga planiramo snimiti spomenuti drugi album koji bi zatim trebao izaći na jesen.
Teo: Uz to dodatni nastupi i kao što sam rekao, jako bi nam bilo drago kada bi nam netko pomogao sa snimanjem spota.
17.3.2015.
