Intervju

(drama) -

(drama) - "Vrlo rano smo shvatili da tekstovi na materinjem jeziku zvuče iskrenije"

Zagrebački doom metalci (drama) djeluju na underground sceni već 12 godina. Iza sebe imaju inozemno zapaženi album "Zastor Tišine" koji je izašao putem francuske izdavačke kuće Altsphere Production, a za novi se nadaju da će ga snimiti do kraja godine. 4. svibnja nastupaju na Massive Infection Festivalu u Vintage Industrial Baru pa smo ih odlučili malo bolje upoznati uoči nastupa. O prvim koracima benda, albumu, diskografima, glazbenim ukusima, nadolazećoj svirci i raznim drugim temama, popričali smo s basistom benda, Stjepanom. Check it out.

Pozdrav, Stjepane! Za početak, ukratko nam predstavi sebe i (dramu). Kako je to sve krenulo još 2003. godine? 
Pozdrav! Dozvoli mi da se predstavim - ja sam Stjepan, basist (drame). Prije svega, mali ispravak – (drama) je počela svirati 2004. Čak i imamo točan datum, 1. ožujka 2004. je bila prva proba. Ukratko, krenulo je s oglasom na tadašnjem cmar-netu kojeg je Bruno postavio, a u kojem je tražio ljude za sludge/doom bend. U početku smo bili trojac i zvali smo se Deadweight Loss, a zanimljiva trivija je ta da je bubnjar tada bio Ognjen Bašić a.k.a. Čudnoređe.  S vremenom su se bendu priključili Goran na gitari i Marko kao pjevač. U principu, jedino su bubnjari prolazili kroz bend, nakon Ognjena je došao Matko s kojim smo snimili "Zastor Tišine", a nakon Matka je došao Nikola koji još svira i u bendu Throattwister. Uz svaku izmjenu na bubnju dolazile su i poduže vremenske pauze u radu benda, što zbog same potrage, što i zbog usviravanja, tako da već godinama ganjamo "termin" za snimanje drugog albuma.

Koliko se (drama) izmijenila tijekom zadnjih 12 godina?
Glazbeno gledajući, možemo reći da smo prošli svoju vlastitu evoluciju od nekog sirovog sludge zvuka preko epskih doom stvari do današnjeg stila koji voli zakoračiti ka progresivnijim aranžmanima, ritmovima i melodijama. Mislim da smo sve to vrijeme zadržali upečatljivu atmosferu i konstantno nadograđivali svoj stil kako smo se razvijali kao glazbenici i kao kolektiv. Kroz 12 godina se stvarno jako mnogo životnih situacija promijeni, neke druge stvari postanu životni prioriteti što izravno utječe na dinamiku rada benda, no s tim stvarima se manje-više uspješno borimo. Na kraju krajeva, sama činjenica da smo kao kolektiv izdržali ovako dugo i da smo još uvijek dobri prijatelji koji guštaju svirajući zajedno i praveći nove pjesme je svojevrstan uspjeh.

2006. ste godine izbacili prvi demo, 2010. i prvi album, "Zastor Tišine". Koliko ste danas, šest godina kasnije, zadovoljni tim prvim materijalom? Biste li sada, kada ste nešto mudriji, možda i promijenili nešto?
Moraš shvatiti da je "demo" bio zapravo kompilacija svih pjesama koje smo imali u tom trenutku te je kao takav ispao super i za budžet i za uvjete u kojima je sniman. Dan danas nam ljudi pričaju o tim stvarima s dema, objašnjavaju nam da ih moramo svirati uživo, a nekima je to i najbolja faza samog benda. "Zastor Tišine" je zapravo nastajao jako dugo te je u tom periodu došlo do prve izmjene na bubnju što nas je bilo dodatno usporilo. Imali smo hrpu ideja koje smo s vremenom odbacili, nekoliko gotovih pjesama koje nisu prošle selekciju, stvarno smo se potrudili dati ono najbolje od svojih ideja i sviračkih vještina. Naravno da u retrospekciji čovjek uvijek vidi nešto što bi promijenio, nešto što je moglo biti bolje ili kod produkcije ili kod nekog aranžmana, no "Zastor Tišine" je bio naš umjetnički maksimum u tom periodu i ponosni smo što nam sve te pjesme i danas zvuče jednako snažno kao i prije 6 godina.

Pjesme pišete na hrvatskom jeziku, što mi je podosta neobično za bend metal žanra. Em što nema puno naših metal bendova da idu tim putem, em što ste pod okriljem francuske diskografske kuće - što pokazuje da ciljate na strano tržište. Koji je glavni razlog za tekstove na hrvatskom?
Glavni razlog je to što smo vrlo rano shvatili da tekstovi na materinjem jeziku zvuče iskrenije, uvjerljivije, osobnije i snažnije u okviru tog stila koji mi sviramo. U samim počecima je bila takva situacija, zapravo nikada nismo ni imali neki tekst ili liniju teksta na engleskom jeziku. Zbog tog pristupa smo u istoj mjeri i pridobivali ljude na svoju stranu i tjerali od sebe. Možda najzanimljivija činjenica je ta da je u dosta stranih recenzija baš ta jezična "barijera" bila označena kao nešto originalno, posebno, mistično. Album je izdan za francusku izdavačku kuću, tako da je očito da jezik nije neka velika prepreka, barem u underground glazbi. 

Otkud crpite teme za pjesme?
Pjesme obično nastaju na temelju nekog rifa ili melodije koji se potom razrađuju u detalje i aranžiraju na zajedničkim probama. Najčešće se Goran pojavi s nekim konceptom ili idejom pa onda svi zajedno to razrađujemo. Jednom kad je instrumental manje-više gotov, Marko radi tekst, a inspiracija mu varira ovisno o životnim okolnostima. Znam da zvuči kao klišej, no čak je i on za sebe jednom javno izjavio "Jebe me to kaj previše ljubakam u tekstovima", tako da ne bi bilo pogrešno reći da je dosta tema vezano uz ljubav, kao i pojave koje najčešće uz ljubav idu - poput strahova, izdaje, borbe, melankolije i sl. Nije nas stid priznati da smo u biti normalni, emotivni ljudi i putem glazbe taj svoj unutarnji svijet podijeliti sa slušateljima.

Kako je došlo do suradnje sa spomenutim diskografom Altsphere Production? Koliko podrške ste kroz godine dobili od njih i koliko ste zadovoljni suradnjom?
Nakon što smo snimili "Zastor Tišine", dosta vremena smo slali promo materijale raznim kućama i labelovima. Nakon hrpe mailova i pokojeg pisma, jedino je Altsphere ponudio konkretan dogovor u kojem su oni bili financijski nositelji cijele priče. Ostale ponude su se svodile na sufinanciranje izdanja i neke uvjete na koje jednostavno nismo mogli pristati - što zbog financijske situacije, što zbog loših uvjeta suradnje. Od Altspherea smo dobili dosta promocije po portalima, časopisima, fanzinima, što nam je i bio glavni cilj, ali neki veći uspjeh je izostao, dijelom našom krivicom. Naime, album je snimljen krajem 2010., a službeno je izašao tek 2012. jer je tada kuća osigurala budžet za izdanje i promociju. U tom "praznom periodu" nas je malo dotuklo to iščekivanje, iskrsnuli su neki iznenadni zdravstveni problemi, dosta smo bili privatno zauzeti fakultetima, poslovima i raznim obavezama tako da kad je jednom "Zastor Tišine" napokon službeno izašao, (drama) praktički nije ni svirala. Gledali smo sve te silne recenzije, odgovarali na intervjue, priča se počela razvijati, no iskreno - mi smo malo zakazali kao kolektiv u tom periodu jer smo stigli do nekog zasićenja i stadija pasivnosti iz kojeg se bilo malo teže ponovno pokrenuti.

Jedna vaša pjesma," Vakuum Duša", završila je prošle godine na kompilaciji "Hladan Balkan vol.2". Mislite li da je takav tip kompilacija uspješan oblik promocije scene?  Bi li se i veći izdavači trebali baciti u takve projekte promoviranja manje poznatih izvođača ili je bolje da im je mjesto "u podzemlju"?
Takve kompilacije su super za promociju bendova i za biti "u toku" sa scenom. Danas stvarno ima masa bendova i teško ih je sve popratiti, a ovaj način je izvrsna prilika za biti u toku. Što se većih izdavača tiče, oni idu tamo gdje je profit, a profita u Hrvatskoj s underground muzikom nema. Mi smo sebe uvijek smatrali underground bendom jer ne podilazimo ničijem ukusu, ničijem poslovnom planu i želimo imati kreativnu kontrolu nad vlastitom glazbom. Ako se nas pita, neke stvari trebaju ostati u "podzemlju".

Marko Amižić - (drama)

Nihilminus i Muka su vaši, možemo ih nazvati, bratski bendovi jer dijelite kako s kojim bendom određenu količinu članova. Kako uspijevate uskladiti svirke, turneje, probe, a i sve ostale životne obveze?
Nekad se desi da jedan bend malo trpi zbog drugog, ali uspijevamo sve uskladiti. Pomaže činjenica da smo svi međusobno dobri prijatelji i imamo poštovanja prema obavezama "drugih" bendova. Najveći nam je problem zapravo naći termin u kojem će se pet ljudi naći u isto vrijeme na istom mjestu. S godinama nekako to slobodno vrijeme sve brže teče i manje ga ima.

Na par mjesta sam pročitao vaše izjave o tome da su vam se tijekom godina glazbeni ukusi podosta izmijenili. Je li to uključuje i slušanje nekih žanrova ili izvođača za koji ste se u mladenačkim danima kleli da ih nikada nećete slušati ili ste ostali kompletno vjerni žestokom zvuku?
Haha, dijelom je istina to da se sad slušaju neke stvari koje se prije nisu niti doživljavale kao relevantna glazba. Najkraće rečeno, čovjek s vremenom mijenja i obogaćuje svoj glazbeni ukus ukoliko zaista voli i cijeni glazbu kao umjetnost. Generalno smo i dalje svi u tom "žestokom" metal điru, no horizonti su nam mnogo širi u odnosu na početke benda.

Strani uzori vam pišu na Facebook stranici, no mene zanima tko su vam domaći uzori? Koje bendove s naše (regionalne) scene volite pratiti?
Iskreno, ne mogu baš reći da ima neki domaći bend koji bi nam bio uzor. Ima ih dosta koje cijenimo kao izvođače, no ne mogu reći da su baš previše utjecali na naš kreativan razvoj. U tom smislu su više utjecali strani bendovi na nas.Pratimo dosta bendova, dosta njih su i prijatelji i uvijek nas veseli kad netko izda novi album, organizira si turneju, snimi spot, odsvira super koncert. Nezahvalno mi je izdvajati poimence neke bendove jer ću zasigurno izostaviti nekog i poslije biti ljut sam na sebe zbog toga.

4. svibnja nastupate u Vintage Industrialu u sklopu dvodnevnog Massive Infection Festivala - kakav odaziv očekujete i čijem nastupu (osim vašeg naravno) se najviše radujete? Što publika može očekivati od Drame?
Mislim da će biti odličan festival jer je rađen stilski i svi bendovi su probrani za konkretnu publiku koja teži ka masivnijoj, sporijoj, "psihodeličnoj" glazbi. Vintage ima svoju publiku koja uvijek poprati te događaje, vjerujemo da će tako biti i ovaj put. Nemamo nekog favorita među bendovima koji nastupaju, raduje nas prvenstveno činjenica da smo dio ovog festivala i budite sigurni da ćemo dati sve od sebe da publici pružimo karakteristično, (drama)tično glazbeno iskustvo.

Massive Infection Festiva

Kakvi su vam planovi za ovu godinu? Spremate kakvu turneju, novi album ili EP?
Plan je da do kraja godine bude snimljen novi album. To nam je postala praktički višegodišnja mantra pa nas znaju frendovi malo podbadati radi toga. Trenutno imamo pet gotovih pjesama za novi album koje ćete moći čuti 4. svibnja, a ideja i pjesama u izradi ima još toliko. Čeka nas proces aranžiranja i selekcije, a jedino u što smo sigurni jest da će album biti barem 20 minuta kraći od "Zastora Tišine".

Za kraj neka poruka fanovima, a i onima koji će tek to postati?
Dragi fanovi, dočekat ćete i drugi album, bez brige. Do tada, vidimo se u Vintageu 04.05. zajedno s onima koji će postati fanovi nakon koncerta.

Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."