InOcean
19.03.2015. 00:29
Povodom njihove hrvatske mini-turneje, porazgovarali smo sa švedskim bendom inOcean. Prošlog su tjedna u organizaciji koncertnog programa Good Vibrations odsvirali koncerte u zagrebačkom Vintage Industrial Baru te Karlovcu i Zaboku. Tko je inOcean, kako su se proveli u Hrvatskoj, na kakve su probleme naišli pri dolasku u Zagreb i kako su ih riješili, pročitajte u našem razgovoru s cjelokupnom postavom benda.
Recite nam ukratko nešto o bendu, tko je inOcean, otkud dolazite, koliko dugo svirate zajedno?
inOcean tvore Johannes na bas gitari, Marcus na gitari, Fredrik na bubnjevima, Bobby koji nam se na ovoj turneji pridružio kao vokalist i uobičajeni vokalist koji nije mogao doći zbog privatnih razloga, Pierre. Dolazimo iz Gothenburga u Švedskoji i ovo nam je prvi put da smo dobili priliku posjetiti Hrvatsku i vrlo smo zahvalni zbog toga. Kao bend u ovoj postavi smo se okupili prije otprilike četiri godine i u međuvremenu doveli Pierrea na mjesto vokalista.
Kako biste opisali svojim riječima glazbu koju svirate?
Johannes: Ne volimo trpati glazbu u neki striktni žanr, ima mnogo stvari koje utječu na nas kao ljude i glazbenike i samim tim na glazbu koju stvaramo. Slušamo vrlo različite bendove i glazbenike i stoga se mnoštvo utjecaja može naći u tome što radimo. Fredrikov najdraži bend je primjerice Raised Fist dok Bobby obožava Bruce Springsteena. Volimo i Led Zeppelin, a osim toga slušamo i mnoge hardcore bendove kao što je Refused te mnoge američke hardcore bendove.
Marcus: Ako bi pojednostavili, moglo bi se reći da sviramo inačicu hardcore glazbe koja više odgovara američkom hardcore-u nego europskom, te u koju uključujemo “rock ‘n’ roll feel”.
Johannes: Da, i zbog toga smatramo da bi se naša glazba mogla svidjeti i nešto široj publici.
Što ste snimili dosad, imate li snimljen koji album i kako vas hrvatska publika može čuti?
Bobby: Zasad smo snimili samo dva EP-a.
Johannes: Nismo snimali album jer je najjednostavnije rečeno preskupo i teško isplativo. Ljudi više ne slušaju albume nego pjesme. Pjesme koje snimamo uglavnom se mogu naći putem Spotify servisa, s kojim je, koliko znamo, teško funkcionirati kod vas u Hrvatskoj.
Bobby: Ali pjesme se mogu naći na iTunesima.
Johannes: Tako je, a osim toga imamo i dva video spota snimljena za pjesme “We’re Lost” i “Bring ‘Em Down” koje možete pogledati na YouTubeu naravno.
Što vas dovodi u Hrvatsku, kako je došlo do ove mini-turneje koju trenutačno izvodite?
Marcus: Naš prijatelj iz Gothenburga koji je povezan s jednom kulturnom organizacijom nam je predložio da se prijavimo toj organizaciji jer su tražili bend koji bi slali u Hrvatsku. Ušli smo u izbor od 4 benda i izabrali su nas. Nakon toga smo se čuli s Pericom Štefanom, organizatorom cijele situacije, dogovorili se i evo nas.
Johannes: I sve se odigralo u vrlo kratkom vremenu. Ponudu smo dobili unazad možda tri ili četiri tjedna. Istog trena smo morali odlučiti. Nazvali smo svatko svog šefa na poslu i rekli su nam da trebamo ići te smo nakon toga potvrdili dolazak i vrlo nam je drago da je tako.
Na putu iz Švedske na prvu svirku na turneji u Vintage Industrial Baru imali ste nekih poteškoća. Recite nam malo o tome i kako je na kraju prošla svirka na Good Vibrationsu?
Johannes: Tako je, naime avion za Munchen nam je kasnio oko sat i po vremena što je uzrokovalo to da smo zakasnili na let na koji smo trebali presjesti i ići za Zagreb. Nazvali smo Lufthansu i tražili da nas stave ne drugi let jer moramo stići na svirku u Zagreb, pa su nas prebacili na let kojim smo se vraćali za Frankfurt i tek onda za Zagreb. No kad smo stigli u Zagreb, shvatili smo da nam ljudi iz Lufthanse nisu prebukirali prtljagu, tako da su nam instrumenti bili negdje u Njemačkoj. Stigli smo u Vintage oko 45 minuta prije nego što smo trebali biti na pozornici, bez opreme, umorni i loše raspoloženi. Ali onda je sve krenulo na bolje. Ljudi iz organizacije i drugih bendova poduzeli su sve u svojoj moći da nam olakšaju situaciju. Ekipa iz Ponora nam je posudila svoje instrumente, svi su bili vrlo dragi i ljubazni prema nama. Nevjerojatno su nas dočekali i bili smo potpuno oduševljeni ljudima koji su dali sve od sebe samo da nam olakšaju život. Nakon toga smo brzo živnuli i odradili odličan koncert.
Marcus: Također smo bili oduševljeni zvukom u dvorani. Tonac nam je odlično posložio zvuk i potrudio se da sve zvuči što je bolje moguće. To nas je iznenadilo jer kod nas u Švedskoj se ljudi u klubovima uopće ne trude oko svirki manjih bendova te vidjeti tonca i ovako profesionalno odrađen koncert sa strane organizacije nas je zbilja iznenadilo i oduševilo.
Kako je publika prihvatila vašu glazbu i koncert u cjelini?
Bobby: Dosta dobro. Nisu bili vrlo pokretni iako sam ih često pokušavao animirati, ali tih dvjestotinjak ljudi ispred pozornice bili su fokusirani i stvarno su slušali glazbu i pokazali su da im se stvarno sviđa. Tako da smo dosta zadovoljni ishodom.
Je li vam ostao neki poseban trenutak s koncerta u sjećanju kao najdraži?
Johannes: Zapravo nas je dobrodošlica vaših bendova i organizacije oduševila najviše od svega.
Bobby: Mene je nakon koncerta istukla cura. (smijeh) Sjedila je na meni i govorila mi da sam kuja. (smijeh)
Johannes: Istina, ja sam snimao. (smijeh)
Bobby: Imala je dobru guzicu.
Kako vam se sviđa u Hrvatskoj, što vas se najviše dojmilo?
Marcus: Zagreb je zbilja divan grad, ljudi su veoma pristupačni i ljubazni što nam se svidjelo najviše dosad. Nismo još isprobali lokalnu kuhinju tako da ne znamo puno u tome, ali su žene vrlo lijepe i sve je jako jeftino. Pivo koje vam je ovdje 15 kuna kod nas ne možete naći ispod barem 10 eura.
Johannes: I ljudi stvarno dolaze na koncert manjih bendova. U Švedskoj kad netko vidi plakat i na njemu ime benda koje nisu čuli odluče ne ići jer su, možemo reći, razmaženi koncertima velikih bendova koji su svaki dan. Ovdje ljudi vide bend za koji nisu nikad čuli i žele otići poslušati i vidjeti nešto novo. To nam se jako svidjelo.
Odsvirali ste i koncert u Karlovcu, kako je to prošlo?
Johannes: Ne baš najbolje. Mislim da ljudi koji su nas zvali da sviramo tamo nisu znali koga dovode. Publike uopće nije bila zainteresirana za to što sviramo. Prostor je bio vrlo malen i mislim da nije namjenjen za koncerte. Zapravo mislim da nam je to bio najčudniji koncert koji smo ikad odsvirali. Strpali su nas doslovno u kut. Ja sam morao izmicati bas svaki put kad bi netko ulazio unutra jer su mi smetala vrata. Fredrik je svirao na snare bubnju koji je bio probušen te je sjedio na kauču. Vrlo, vrlo čudno. Nadamo se da će sljedeći koncert u Zaboku biti bolji.
Vezano uz vašu glazbu, izdali ste dva i EPa i dva spota. Mislite li snimati još spotova, možda album u budućnosti?
Marcus: Svakako ćemo snimati još spotova, to nam je vrlo zabavno i vrlo dobro prodire do publike.
Bobby: Album bi htjeli snimiti svakako, ali nam je vrlo skupo, samo vrijeme u studiju košta puno novca, a osim toga, kako smo već rekli ranije, više ljudi skida pjesme nego albume pa su nam zasad manja izdanja poput EP-a bolja opcija
Koje teme najčešće pokrivate u svojim pjesmama? Tko piše tekstove, a tko glazbu?
Bobby: Tekstove najčešće pišemo Pierre i ja. Osobno, kad pišem uglavnom tražim nešto iz svog života s čime se mogu povezati. Volim pisati pjesme kao da pričam priču, u stilu Bruce Springsteena. Jednostavno, kroz glazbu i tekstove smo našli način da izbacimo frustracije, ljutnju i negativnu energiju iz sebe i uglavnom pišemo tekstove vezane uz to.
Johannes: Marcus je glavni zadužen za pisanje glazbe. On uglavnom donosi svu glazbu na stol i onda ju kao bend dorađujemo. Za pjesmu “We’re Lost” sam primjerice napisao ja. Pomislio sam kako mi je kul riff i odlučio odsvirati Marcusu. Dva sata kasnije imali smo pjesmu.
Bobby: S obzirom da Marcus piše većinu glazbe, tako je i prvi EP dobio ime. Zove se “Inner Thoughts of a Deer” zbog toga što Marcusovo prezime Hjorth znači jelen na švedskom (točnije hjort).
Osim glazbom, čime se bavite i kako se zabavljate?
Johannes: S obzirom da svi imamo poslove, glazba nam je nekako najdraži hobi i tom najviše vremena posvećujemo. Osim toga, pijemo. (smijeh)
Bobby: S obzirom da ja radim s glazbom kao tonski majstor, često volim otići kampirati i planinariti. To me opušta i oduvijek sam volio biti u prirodi. A ako ne to, onda pijemo, da.
Jeste li čuli neke hrvatske bendove koji su vam se svidjeli?
Marcus: U Švedskoj smo gledali vaš bend Kevlar Bikini, oni su nam bili odlični.
Johannes: Na Good Vibrationsu smo svirali s vašim bendovima, ekipa iz benda Ponor nam je posudila opremu i malo smo slušali njihovog koncerta, veoma su dobri. .upset nam se najviše svidio. Rekli su nam prije svirke da će im biti teško svirati nakon nas pa smo prvo pomislili “ok, možda nisu baš dobri” ali su je..no razvalili.
S obzirom na činjenicu da u Švedskoj ima mnoštvo bendova koji su svjetski popularni kao npr. Arch Enemy, Opeth, In Flames, Raised Fist i slični, možete li nam malo reći kakva je situacija s mladim bendovima na sceni?
Johannes: Rekao bih ne baš najbolja. S obzirom da ima toliko velikih imena svakodnevno, kako sam već rekao, ljudi sve manje posjećuju manje lokalne svirke.
Bobby: Osim toga, klubovi kao Vintage su rijetkost u Švedskoj. Ima možda 10-15 klubova u cijeloj državi u kojima vrijedi svirati, a većini bendova je to nedostižno i neisplativo.
Marcus: Vintage je recimo klub koji bi bio u samom vrhu klubova tog tipa u Švedskoj. I takvih ima jako malo, a i tamo publika slabo dolazi. U Hrvatskoj ljudi žele vidjeti nove stvari i kad čuju za “bend iz Švedske za koji nisu nikad čuli” dolaze na koncerte jer žele čuti nove stvari i upoznati nove ljude. U Švedskoj se gotovo ne podržavaju ni domaći bendovi. Klubovi ne pružaju tonske majstore koji će osigurati da ti koncerti zvuče dobro. Ukratko, dosta je loša situacija na sceni.
Dečki, hvala vam na vremenu i društvu, bilo mi je vrlo drago pričati s vama.
Marcus: Hvala i tebi, nadam se da ćemo se vratiti i vidjeti opet.
Tekst: Hrvoje Pandžić
