photo: Kensington Lima, credit: Valerio Baranović
Kensington Lima nastupa isključivo pred publikom koja zna sve pjesme
24.01.2025. 18:59
Kensington Lima se u posljednjih nekoliko godina istaknuo kao jedan od najzanimljivijih rock’n’roll izvođača na domaćoj glazbenoj sceni. Njihova dosadašnja dva albuma dobila su pozitivne kritike i publike i stručnjaka, a osvojili su i nagradu Rock&Off za najbolji rock album godine (2021.). Tri godine nakon kritički hvaljenog albuma “Southbound”, bend Kensington Lima, predvođen autorom i glazbenikom Josipom Radićem, donosi novo studijsko izdanje, a u srijedu, 12. veljače, nastupit će pred zagrebačkom publikom u Vintage Industrial Baru.
U listopadu prošle godine objavili ste treći i najnoviji album „The Beat That Saved Our Lives“, kako ste zadovoljni s dosadašnjim uspjehom i recenzijama albuma? Imate li neke pjesme s tog albuma koje bi ste nam mogli posebno predstaviti?
Sve do sada objavljene recenzije su mahom pozitivne, hvala svima koji su poslušali album i posvetili mu svoje vrijeme. Što se tiče njegovog uspjeha, ovisi o kojim gabaritima pričamo - ako ga netko uvrsti u svoju zbirku “za kasnije” i posluša ga više od jednom, nije to mala stvar. Realno, danas hype oko albuma traje kraće od svježine banane. Ako više nitko ne priča o novom, posljednjem albumu Stonesa, onda što možemo očekivati mi iz “fildžan lige”?! (smijeh)
Koja je bila inspiracija za album? Imate li neke specifične bendove koji su vam pružali inspiraciju za zvuk i stil?
Imam, naravno, pogotovo kad pjesme nastanu u kratkom periodu od godinu, dvije. Konkretno, tijekom nastanka albuma dosta sam slušao Nicka Cavea, Davida Gilmoura i Paula Heatona, vjerojatno se neki destilat njihovih utjecaja prelio i u novi album…
Tijekom vaše višegodišnje karijere, moguće je primijetiti razliku u zvuku i stilu pojedinih albuma. Prvi album iz 2018. „May“ je opisan kao cassette- pop, dok ste najnoviji album „The Beat That Saved Our Lives“ opisali kao „dosad najsiroviji album“. Kako je došlo do tih promjena u zvuku?
Nema tu neke velike mistike ili odluke, mijenjaju se u životu i veće stvari od zvuka albuma. Štoviše, već imam ideju za novo izdanje koje će biti više storytelling album, nešto šparnijeg instrumentarija, na tragu Krisa Kristoffersona, Paula Simona i Joni Mitchell. I sigurno ga nećete dugo čekati!
Koje bendove ovako volite slušati u slobodno vrijeme? Imate li možda neke bendove koji su vas potaknuli da se bavite muzikom?
Bendovima koji su me potaknuli na bavljenje muzikom, Beatlesima, Pink Floydima i Queenu, vraćam se ciklički, a u njihovu “traku” se povremeno ubace neki zanimljivi izvođači i autori koji mi osvježe playlistu. U zadnje vrijeme, valjda potaknut odlaskom njihovog posljednjeg člana, Gartha Hudsona, opet slušam The Band, njihova sjajna prva dva albuma i nepobjedivi live album The Last Waltz. Tople preporuke!
Tijekom vaše višegodišnje karijere, možete li nam prepričati neku anegdotu koju pamtite, sa koncerata ili tijekom snimanja pjesama?
Anegdota koja je, recimo, spojila koncert i snimanje pjesme je ona s promocije našeg prvog albuma u KSET-u, u veljači 2019. Nakon koncerta, u obližnjem kafiću, Neno Belan je pohvalio pjesmu “Summer’s Gone” što mi je, naravno, značilo neobično mnogo. Nekoliko tjedana kasnije, poslao mi je tu pjesmu s novim tekstom na hrvatskom koja je kasnije postala njegov hit sa Šibenskog festivala, “Lito umire”.
Uskoro se bliži vaš koncert, 12. veljače u Vintage Industrialu, što imate planirano za tu večer, možemo li očekivati neka iznenađenja?
Na koncertu ćemo, uz pjesme s novog albuma, predstaviti i našeg novog člana, bubnjara Marka Jurića s kojim zajedno nastupam već 16 godina u riječkom Beatles Revival Bandu. Iznenađenja, ako ih bude, nadam se da će biti redom ugodna…
Kako se pripremate za nadolazeći koncert?
Trening na sobnom biciklu, prehrana s puno povrća i vlakana te kupnja novih kabela za gitaru.
Da morate birati, bi li radije nastupali pred velikom publikom koja zna samo najpoznatiju pjesmu, ili pred manjom publikom koja vas prati od početka i zna sve pjesme?
Sasvim iskreno, Kensington Lima nastupa isključivo pred publikom koja zna sve pjesme. Iako bi tu i tamo voljeli smočiti prst i isprobati veće bine, uvijek se lijepo vratiti u toplo okrilje i poznato okruženje ljudi koji te prate i smiju se tvojim šalama koliko god loše bile.
Imate li neke izvođače, domaće ili strane, s kojima bi najviše voljeli u budućnosti surađivati?
Imam i ne libim se nazvati ih ili im poslati pjesmu iz vedrog neba. Na svakih deset “nisam zainteresiran/a” dođe jedan “super, može!”. To je, složit će se svaki autor, sasvim dobar score.
I za kraj, voljela bih pitati koji su vam omiljeni klubovi u Zagrebu za nastupati?
Omiljeni su mi oba i jedina u kojima smo nastupali, Vintage i KSET za kojeg sam posebno vezan još od studentskih dana, što na pozornici, što ispred nje.
