photo: Koala Voice, credit:
Koala Voice - "Naša inspiracija dolazi iz života"
24.09.2024. 17:15
Disco punk sastav Koala Voice iz susjedne Slovenije u četvrtak 26. rujna nastupa premijerno u zagrebačkoj Močvari. Dok s nestrpljenjem čekamo njihov nastup i uživamo u njihovom novom albumu „Auf Wiedersehen“ zamolili smo ih da nam odgovore na nekoliko pitanja. Na pitanja je odgovarao gitarist benda Domen Don Holc.
Koliko se mijenjao vaš zvuk od prvog albuma do danas? Kako je došlo do vašeg prepoznatljivog dance punk zvuka?
Zajedno sviramo već skoro 15 godina, imamo 5 izdanih albuma. Svaki album je imao svoj koncept razmišljanja i svoje vrijeme iza kojeg je nastajao. A kad smo počeli snimati, više-manje smo samo otkrivali vlastite instrumente. Posljednjih godina iza svega stoji više iskustva. Kao u sviranju naših instrumenata, tako u životnim koracima koje smo napravili, glazbi koju smo slušali, umjetnosti koju smo gledali. Možda se to i u glazbi čuje.
Imali ste intenzivan period što se tiče koncerata i promocije novog albuma. Gdje ste sve nastupali? Imate li neku zanimljivu anegdotu s turneje?
Izdali smo naš najnoviji album u travnju 2024. U međuvremenu smo bili na turneji po cijeloj Sloveniji, svirajući u svakom dijelu naše zemlje, od klubova do ljetnih festivala, umjetničkih izložbi i slično. Išli smo i na kratku turneju po Nizozemskoj, nastupajući prije njihovog benda The Vices, a imali smo i nekoliko koncerata u Srbiji i Makedoniji. Turneju završavamo 18. listopada u Kinu Šiška u Ljubljani. Šiška je kul mjesto gdje smo osim koncerata svirali i za kazališne predstave. Za Kino Šiška vežu nas lijepe uspomene i veselimo se što ćemo tamo svirati na kraju turneje. Što se tiče anegdota, bilo je puno ugodnih, a ponekad i teških trenutaka ove godine, ali teško ih je izdvojiti. No, što se tiče dobrih stvari, Manca je nastupala na nekoliko koncerata sa slovenskim bendom Niet, pjevajući njihovu pjesmu ili dvije uživo na rasprodanim koncertima. To je bilo super za gledati i slušati.
Odakle crpite inspiraciju za vaše pjesme?
Vjerojatno bismo mogli reći da naša inspiracija dolazi iz života. Našeg vlastitog ili od ljudi koje susrećemo ili o kojima čitamo. Također iz glazbe koju slušamo, filmova koje gledamo, kazališnih predstava, knjiga ili samo iz onoga što se događa oko nas. Ponekad je lijep dan dovoljno inspirativan i nova pjesma ili tekst se jednostavno dogode. Ponekad isprobamo nešto novo, a sam proces pisanja postaje inspiracija za neko drugo vrijeme, kada ponovno počnemo svirati.
Kakvu glazbu volite slušati? Što vas je od glazbene scene oblikovalo?
Četvero nas je pa nam je glazbeni ukus različit. Slušamo sve, od bluesa, acid jazza, psytrancea, goa, techna, do pop i klasičnog rocka, slovenskih evergreena, ali zajednička nam je ljubav prema alternativi i “indieju”. Kada smo tek počinjali svirati skupa, svi smo zajedno slušali The Pixies, ali i The Strokes, The Doors, Moveknowledgement, Dalaj Eegol-RecycleMan, Radiohead, Johnny Paycheck itd. Svidjeli su nam se i Repetitor, EKV, KoiKoi, Kukla, Čao Portorož...
Prije nekoliko godina ste nastupali kao predgrupa The Pixies. Kakvo vam je to iskustvo bilo?
Naravno da je to bilo lijepo iskustvo. Svirali smo na Križankama koje su same po sebi lijep prostor. Pored umjetničke škole u Ljubljani. Tada smo bili puno mlađi, pa smo bili jako uzbuđeni kako će se to odigrati. Bend smo prije nastupa vidjeli samo nakratko, uglavnom u razgovoru s menadžerom i roadiejem. Dvorana je bila puna. Bilo je puno ljudi u publici pa smo se trudili svirati svim srcem. A bilo je i ljudi koji su i nas slušali. Pixies su odsvirali mega show. Pitali smo njihovog roadieja žele li nakon nastupa ići s nama na zabavu. No, samo su se malo nasmijali, rekavši nam da imaju još jedan nastup sljedeći dan. Njihov roadie je pohvalio našu glazbu, rekavši da smo vješti na gitarama. Malo ljudi mi vjeruje kad im to kažem. (mi vjerujemo - op. ur.)
Ali bilo je to lijepo iskustvo, stvarno smo sretni i ponosni što smo ih imali priliku čuti uživo, a pogotovo što smo im mogli biti predgrupa na Križankama.
Na prvom albumu ste pjevali na engleskom, onda ste proširili na slovenski, pa i na hrvatski (pjesme Helena i Nema na čemu). Kako je došlo do te promjene?
U Sloveniji su nas u mnogim intervjuima pitali zašto ne pišemo na slovenskom. Naš odgovor je tada bio da smo mi generacija koja je odrasla gledajući engleske filmove. Slovenski je lijep jezik, ali je malo teško pisati na njemu, jer brzo može postati, kako da kažem, previše sladak ili sterilan kada ga koristite. Kasnije, kad smo počeli svirati u inozemstvu, uvijek smo bili sretni kad smo se vratili kući i čuli slovenski. Počeo sam čitati puno slovenskih pjesnika i ta promjena je jednostavno došla. Otkrili smo da, kao i engleski, nudi mnogo istih dvoznačnosti i igara riječi. Ali kako bismo odgovorili na komentare da pjevamo samo na engleskom, počeli smo pisati tekstove i šale na drugim jezicima koji su nam bili zanimljivi. Na francuskom, njemačkom, čak i na hrvatskom ili srpskom. Ovisno o tome kamo smo putovali, s kim smo razgovarali, barem smo pokušali razgovarati na njihovom materinjem jeziku. Također dolazimo iz dijela Slovenije gdje se koristi mnogo različitih jezika ili je to barem mješavina našeg slenga, nekih germanizama ili stare jugoslavenske pop kulture i slično. Pa možda zato.
Možete li nam predstaviti jednu pjesmu po vlastitom izboru s novog albuma (osobni favorit mi je Nema na čemu)?
Već smo izdali četiri singla s ovog albuma. Prvi je bio Bigger the city. Manca je rekla da želi očistiti našu glazbenu paletu, kao da počinjemo iznova. Pa smo pokušali s tom pjesmom. Kasnije je došao Late for the party, nakon njega Vest, Tebe imam rajši od drugih, te najnoviji singl od ovog ljeta, Sonce Pomaranča. Vjerojatno ćemo uskoro napraviti i novi spot za pjesmu Kam gre sreča. I nama se sviđa Nema na čemu, hvala!
Imao sam Vas priliku slušati na INmusicu 2018. i potom u KSET-u 2019. Međutim, dugo niste nastupali u Zagrebu. Što možemo očekivati od ovog nastupa? pripremate li neko iznenađenje?
Točno, već neko vrijeme nismo nastupali u Zagrebu. I zato se jako veselimo tome. Uživali smo u svakom koncertu koji smo imali u KSET-u i nadamo se da će nas ljudi koje smo tada upoznali ponovno doći poslušati. Dugo nismo svirali u Zagrebu, stoga će iznenađenje vjerojatno biti čuti nas kako sada zvučimo. Svirat ćemo neke stare pjesme, ali i stvari s novog albuma. Uživo sve to zvuči malo drugačije nego na snimci.
Kako određujete setlistu?
Uglavnom je napišemo prije nastupa, kad vidimo kakva je vibra mjesta. Imamo dosta pjesama s dosadašnjih 5 objavljenih albuma. Stoga pokušavamo napraviti zgodan nastup s pjesmama iz različitih razdoblja.
Uvijek je zgodno preporučiti dobru knjige. Možete li podijeliti s nama nekoliko knjiga koje su utjecale na vas i možda vas obilježile?
Volim čitati knjige Paula Austera, recimo Levijatan ili nešto od Stephena Kinga, poput Groblja kućnih ljubimaca. Dok sam bio mlađi volio sam i Žene Bukowskog jer mi je to preporučila prijateljica. Tilen i ja smo baš prošli tjedan vodili hipsterski razgovor o Idiotu Dostojevskog zbog kojeg smo dobili neke čudne poglede od prolaznika. A tu je i knjiga Tajni život drveća. Manca, koliko se sjećam, voli Vodič kroz galaksiju za autostopere. I Miha – Alamut.
