Mnogi Drugi – preko Međugorja do Prvog albuma
18.10.2017. 09:21
Tko bi rekao da su Mnogi Drugi nekada bili Mnogi. Reinkarnacija u obliku Drugih dovela ih je do izlaska debitantskog albuma „Prvi“ koji će predstaviti svirkom u Tvornici kulture, u četvrtak, 19. listopada. Ususret nastupu, popričali smo s tom simpatičnom ekipom.
Što biste prvo željeli reći?
Mi smo Mnogi Drugi. Fali nam i Zlopaša naš gitarist i trubač Ivan Perković Ratata i Roko nam se razbolio. Tako da smo samo nas četvero.
Puno vas je u bendu..
Taman.
Kako se usklađujete? Kada netko ima žutu minutu...?
Ante: Posvađamo se. Pa, nekako diplomacija vlada.. Kada ti je do nečeg stalo nađeš snagu i volju.
Martin: Doza pasivne agresije...
Mirko: Što sad mene gledaš? (smijeh)
Martin: Ma sve sam vas pogledao, da ne bi bilo krivo. (smijeh)
Filip: A za sve važnije odluke imamo demokratski sustav. Četvero se izjasni za i to je onda to.
Jeste li tako glasali i oko imena?
Ante: Ne, zato što je ime starije od benda. I to dosta starije.
Kako to da je ime starije od benda?
Martin: Zato što je ovaj bend nastavak na prethodni bend, koji je nastavak na bend prije toga. Ime se zapravo nasljeđivalo. Prvo smo bili Mnogi. Pa smo se posvađali, pa nismo pričali, pa smo se opet našli. Bila je druga ekipa onda u bendu.
Ante: I onda, 'ajmo drugi put. I za sad sve super ide. U najgorem slučaju za dvije godine izlaze Mnogi Treći. Ali, držim fige, idemo opet u 12. mjesecu u Međugorje..
Filip: Sad ćemo u Tvornici proslaviti osamnaesti rođendan od prvog benda koji je pokrenut 1999.
Martin: Slavimo četiri rođendana. Slavi trubač Ivan Perković, Filip Kovačević basist i ja. I onda još rođendan od benda.
Dosta smireno djeluje novi album. Nije isforsiran...
Filip: Pa nakon tri godine snimanja albuma, super je da tako zvuči album.
Martin: Forsiranja sigurno nije bilo. Osnove većine pjesama nastale su kada još nismo niti bili u garaži. Bili smo kod gitarista Zlope u stanu. Nismo bili niti uštekani niti ništa. Tako da osnova je nekakva akustika. Kasnije kada je Mirko ušao sa svojom energijom, onda brass sekcija... zato na trenutke eksplodiramo, ali uglavnom je sve to opušteno.
Kako ste birali singlove?
Martin: Dogovarali smo se koji će biti singl, pa smo to masterirali. Bilo je uvjetovano time koja je pjesma najdovršenija... bilo je dosta faktora. Koju želimo, koju možemo, koju vremenski možemo pripremiti...
Filip: Uglavnom smo znali da će "Duboka" biti definitivno prije samog izlaska albuma.
Snimili ste spotove. Koliko su vam oni bitni danas?
Filip: Ne znam, ja bih rekao da postaju sve bitniji i bitniji. Ti spotovi imaju neku priču i povezani su. Ne znam je li jer ih radi ista osoba, ili je nešto drugo u pitanju, ali to raste. Dobiva svoj oblik. Vizualno utječe na sljedeći spot.
Ante: Bitno je zato što se super zezamo na tim spotovima. To je jedan od rijetkih trenutaka kada se svi okupimo i super je zezancija. To se vidi i u "Dubokoj", ti djeličci koje je Anita snimala, kako smo zapravo jedna skupina debila koji uživaju u onome što rade. Mislim da je to najbitnije.
Mirko: Mislim da i kad kreneš, mislim da nije to kao prije. Rijetko će danas netko uzeti cijeli album i preslušavati. Ljudi danas žive od YouTubea. Gledaš pjesmu i bok. Tako smo i mi išli. U biti, čak je bilo vaganje, hoćemo li ići samo sa singlovima... mislim izdali smo šest singlova prije nego što je album bio vani. Bilo je kao, hoćemo li jedan-dva singla pa album ili ćemo ovako. Bar mi se sada čini, možda mi se onda nije činilo, da je to puno bolja opcija.
Filip: Bila je i velika želja da izbacimo taj album van. Dugo se kuhao i imali smo ga spremnog. Čim smo počeli snimati imali smo otprilike definirano kako će to izgledati. Dobili smo uputu od Drezge da bi bilo najbolje da krenemo sa snimanjem i to se pokazalo kao dobra varijanta.
Mirko: Hvala Davore!
Na koju vam pjesmu publika najbolje reagira?
Ante: Voda i Duboka.
Mirko: ...i Zrak. Ali ona nije na albumu.
Martin: Primjećujem da ljudi vole "Boje". Koliko god je spora stvar. Te, malo žešće, plesnije stvari... Mislim da je najviše ljudi reklo da im je "Duboka" najdraža".
Ante:Kada smo objavili singl na YouTubeu, nije bio prijem koji smo očekivali, ali live je puno bolja reakcija.
Tko piše tekstove?
Ante: Martin Mandir.
Što te najviše inspirira?
Martin: Ludost. Knjige. Dosta ima nekih skrivenih jamova, što je samo meni jasno. Baš kad sam napisao "Čudan svijet", u to sam vrijeme čitao "Glembajeve". "Nemoj mi dat da te piknem škarama" je zapravo omaž grofici Glembaj. To je kolaž nekih mojih suludih misli koje najčešće nisu povezane, ali tu i tamo ih uspijem povezati u neku cjelinu. Priroda, život. Tako to.
Tekstovi su sarkastični, ali dođe prirodno.
Martin: Mislim da cinizam i sarkazam idu ruku pod ruku. To možda, kao u "Lovci na lajkove". Meni danas cijela ta ideja shvaćanja ozbiljno samog sebe... ja smatram da to ne bi trebalo biti tako. Tu smo nekoliko desetaka godina, uživaj u tome što imaš. Većina mojih frendova ne zna dal' sam ja ozbiljan ili se zezam. Ni ja sam ne znam.
Filip: Martin ima tu mogućnost da poentira u jednom stihu dosta toga.
Martin: Znam u najgoroj mogućoj svađi bacit' foru, jer takav sam tip.
Mirko: Takav si, da.
Kako su se našli Sušeci u cijeloj priči?
Martin: Budući da sam ja jedan veliki nogometni fan, navijam za Slaven Beluto. (smijeh) Zapravo cijela ta pjesma... ja sam kao klinac imao problem izgovorom R i S. Tako je to igra riječima. Božo Sušec, danas ga više nema na telki, ali on kad priča si oblizuje usne, što je meni bilo fascinantno. Ekipa prati nogomet, a ja gledam i smijem se njemu. I onda si nazove sina Saša Sušec, to je fascinantno. I nikada ne uspjem reći Saša Sušec šapuće... Taj Š mi je super, jedno od dražih slova. (smijeh)
Znači za trideset godina, u čitankama iz Hrvatskog, tvoje pjesme.
Martin: Nadam se da me do tada neće biti, jer će mi tek onda glava biti kao balon. (smijeh)
Puno ste svirali po ljeti, bili ste u raznim dijelovima regije. Kakva su iskustva.
Filip: S tih putovanja su uvijek neka pozitivna iskustva. Ili se vratimo praznih džepova ili se zapijemo i tako to. Uvijek su pozitivna. Realno, budući da nas je sedmero u bendu, teško se nalazimo i družimo međusobno. Sedam ili osam sati u auto sa svima u bendu, htio ili ne htio, povežeš se s njima. I makneš se iz sredine u kojoj radiš. Super nam je na svim putovanjima je bilo dobro.
Imate li kakve anegdote za podijeliti?
Martin: Svirali smo u Čitluku. Ostao sam u šoku jer je to jedan od najboljih soundsystema. Tako mali birc, bila je super ekipa, imali su neko dobro craft pivo. I kao idemo spavati u Međugorje. Naš apartman je bio smješten točno preko puta one crkve koju vidiš na slikama. I onda smo se osjećali dosta inspirirano, nadali smo se da će nas izliječiti od nekih boljki. Ali nismo se popeli na brdo, to ćemo sljedeći put. Onda smo došli do zaključka da Međugorje ne radi.
Mirko: Da nije to baš tako kako ljudi pričaju da dođeš i izliječiš se. To ne ide tako.
Možda vi još niste svjesni toga.
Martin: Možda sad. Gotpeeee. Znaš kako su te neke ratnici išli u rat za kralja, tako i mi imamo taj "Gotpee". A Gotpe je kaj bi bilo da dečko koji ima problema s govorom hoće reći Gospe. Onda kaže Gotpeeee (smijeh). Ak Isus postoji, mislim da nas voli (smijeh).
S kojim bendom biste htjeli svirati?
Ante: Fleet Foxes. Oni su razlog zašto sam počeo svirati akustičnu gitaru svirati i pustio električnu. Mnogi jedan su bili električni. To je sve od njih krenulo.
Odakle trube u bendu?
Ante: To je Mirkova ideja. Oduvijek smo pričali o tome i sve je to bilo na "Zamisli...". Onda je došao Mirko i naše misli pretvorio u stvarnost.
Mirko: Dok još nisam ni bio u bendu išao sam na njihove koncerte. Znao sam ih prije, neke sam više puta upoznao, ali već tad je bilo meni u glavi da bi baš pasalo nešto puhački. Ja sam na to zaboravio i onda me pozovu da sviram s njima. Krenuli su koncerti, ovo, ono, i onda smo rekli - nemamo što izgubiti. Pozvali smo Perkija da nam gostuju u KSET-u i to je bilo to. Sljedeći koncert u Vintageu, ostao je u bendu. Nikada mu nismo ni rekli "E, ti si od sada u bendu".
Jeste li mislili nabrijati trube na "komercijalniju" stranu?
Martin: Sad kad dođeš u Tvornicu, ima jedna stvar koju ćemo svirati koja je dosta plesna, ali je instrumental. I onda dođem ja sa svojim dubokim glasom i svi prestanu plesati.
Filip: Što se tiče te komercijale, nama nije u interesu stvarati komercijalnu muziku. I to stoji. Radimo to što volimo i svatko od nas doprinese nešto u tom bendu. Imamo glavnu melodiju i tekst i tada svatko na to stavlja svoje ideje. Nije poanta da budemo komercijalni, poanta je da budemo zadovoljni s muzikom koju radimo.
Znači niste razmišljali da napustite svoje stalne poslove?
Mirko: Živimo u Hrvatskoj i ne sviramo svadbe.
Martin: Ja već dulje vrijeme freelanceam, jer bolje da imam više vremena i manje para, nego da imam više para, a nemam vremena. Bilo bi lijepo, ali moja je neka filozofija da se to ne bi trebalo pretvoriti u posao. Bilo bi dobro da možeš radio posao koji voliš, jer kada ti počneš ovisiti o tim ljudima da slušaju tvoje stvari kreneš raditi nešto što misliš da netko želi čuti. Sigurno ti je drago vidjeti da netko pjeva tvoje stvari, ali da je to jedini cilj, mislim da je to kontraproduktivno. Neka nam to uvijek ostane zezancija i ljubav.
Kako se pripremate za koncert u Tvornici? Imate li tremu?
Ante: Sada smo u planovima, što i kako. Kako napraviti da nama bude najbolje i da publici bude najbolje. Ne želimo da to bude još jedan koncert u nizu, nego da nama bude jako zabavno i dobro. Smislit ćemo sve što možemo smisliti, koliko nam budžet omogućava...
Martin: Tražimo dim mašine, slažemo set liste... mislim da će to biti jedan od naših najboljih koncerata.
Mirko: Naš moto je "Nikad spremni".
