photo: M.O.R.T. , credit: Marko Ristić
M.O.R.T.: Događale su nam se samo lijepe stvari!
21.02.2025. 08:34
M.O.R.T. je sinjski punk blues bend s bogatim koncertnim stažom i vjernom publikom. Svakim svojim live nastupom ostave trag na sceni, a albumi su im hvaljeni od kritike i fanova. Ususret nastupu u Tvornici kulture 22. veljače, sjeli smo s momcima, i malo popričali o raznim temama.
Za početak, da li se vama još uvijek skače kao u onim prvim godinama benda, ili su godine sada malo sustigle pa je teže?
JOHN: Nije, ali sutra hoće?
Imate li nove rutine prije nastupa, razgibavanje ili nešto drugo?
JOHN: Uvijek su iste, puno pive i to je to.
KIKOS: Pisanje set liste
MILE: Tekućina, razgibavanje
JOHN: Svađanje o tom ko će sastavit set listu
Da li vam je teže sada pisati liste nego u onim ranim danima?
MILE: Puno teže je sada.
JOHN: U startu ih nismo ni radili, imaš 15 pjesama i sviraš ih sve. Sada ih ima 60 i kusur, staviš prve dvije, zadnje dvije i onda koje mi još pjesme imamo?
MILE: Shvatili smo zašto nam služi naša web stranica, jer imamo svu diskografiju ondje i sve pjesme, pa se podsjetimo.
JOHN: Ne treba mozak kad imaš internet.
Dolazite iz Sinja, prije X godina ste bili dio te eksplozije lokalne scene tamo u Vojarni. I onda je ta Vojarna izgorjela i to je sve nekako stalo. Ima li sada nekih novih bendova da su tamo krenuli.
JOHN: Ima nešto, ima i neki underground prostor, znači ima The Countess i Radagast koji sada sviraju. I Sewa ponekad zasvira.
MILE: Na žalost ne znam svima imena, ima tih projekata i projekata sada. I Obsidian je tamo. Metal scena je najjača trenutačno što se tiče Sinja.
Da li se ulovite da mentorirate sada možda mlađe generacije.
JOHN: Samo krive stvari.
MILE: Prčka se nešto po studiju, glupiramo, družimo se.
Tako je Mile, ti imaš sada i studio, pretpostavljam da dolaze kod tebe snimati?
MILE: Pa i ne baš, snimaju kod sebe, pa onda kod mene dolaze miksati. Družimo se i proletimo te neke stvari, koje preskoče ili ne preskoče.
Ti si isto Mile otišao u solo vode i predstavio svoj debi album, “Moramo pričati”. Kako to ide?
MILE: Pa laganini, bit će par koncerata i promocija, i spremam drugi album.
Kada će biti neka svirkica u Zagrebu?
MILE: Nekad peti mjesec, ali vidjet ćemo još.
Hoćeš li ikada biti predgrupa MORT-u?
MILE: Ne! Shvatio sam dovoljno rano da je to jako lose.
JOHN: Ali ćemo mi zato biti predgrupa njemu!
Sutra (31.01.) ste i na dodjeli Rock&Off nagrada, gdje ćete i nastupiti s jednom pjesmom. Tko je od nominiranih vama drag?
MILE: Ki Klop, Dunije, Mary May
JOHN: Ja sam se zadnje oduševio Ki Klopom. Gledao sam ih ovo ljeto u Jelsi i baš su me oduševili. Slušao sam ih doma kasnije.
Koga bi još od mladih bendova spomenuli sa scene da su vam dobri?
JOHN: Peta Dimenzija, Gradske Bitange
ZVRK: Gradske Bitange
MILE: Balthazar me je oduševio, totalno zanimljivi.
Zadnji par godina je došlo do nekih malo ozbiljnijih pokušaja da se revitalizira i pogura ova autorska scena u hrvatskoj i promoviraju mladi glazbenici. Kao primjer mogu izdvojiti We Move Music – ured za izvoz glazbe, i njihov AJMO program koji gura koncerte u manje sredine. Pa i Rock&Off je tu, koji jako promovira nominirane izvođače. Vidite li možda malo svjetlije godine ispred nas što se tiče domaće glazbe?
JOHN: Što se We Move Music tiče, njega vode iskusni ljudi iz industrije, Drezga koji je zapravo nas otkrio dok je još davno bio skaut za Croatia Records i pokazao nas javnosti. Tako da hvala Drezgi. A i Mirko Burazer, i Frane Tomašić koji rade s njime. Fenomenalna ekipa. Ako ste mladi bend javite im se, šalju ljude na turneje vani, pomaži im i financijski i logistički.
KIKOS: Mislim da je sada ovaj AJMO projekt super stvar. Dovode koncerte u manja mjesta, negdje di možda prije ne bi mogli zasvirati, sada je moguće. Evo mi ćemo svirati 16.02. u Benkovcu zahvaljujući AJMO, prije ne bi baš mogli.
Dok ste bili mladi i tek kretali, imali ste svoje idole na sceni, glazbenike i bendove kojima ste se divili. Sada ste vi već dobro poznato ime na sceni, hvaljeni ste od kritike i publike. Jeste li se izjednačili s njima u svojoj glavi, ili još uvijek gledate na njih kao na neke idole?
JOHN: Pa meni je bila šema kada smo tek počeli ići na turneje, pa dijeliš back stage s recimo majkama. Ili Hladno pivo, koji su mi bili najveći dok sam bio klinac, dođu ti u Vintage na koncert, i gledaju kako sviraš i tamo te grle poslije i govore kak si super. To je bilo odlično. Sada kada se sretnemo smo nekako ljudski na istoj razini.
KIKOS: Mislim da još uvijek postoji taj neki jaz između, nazovimo ih, starijih bendova, jer su oni jako romantizirani. Punimo i mi već velike prostore, ali opet teško da ćemo mi napuniti sad neku jako veliku dvoranu još.
JOHN: Tipa Dom sportova...
KIKOS: Tu još naravno ima puno mjesta za napredak.
Ok, ali sada recimo punite Tvornicu gdje često sviraju Partibrejkersi, Kojoti, Majke. Nije ni da oni svaki put pune Dom sportova, mislim da ćete i vi do toga uskoro doći.
JOHN: Svirali smo i mi pred punim Domom sportova, ali smo bili predgrupa!
MILE: Čuli smo danas super izjavu od jedne mlade djevojke. U osmom razredu sam čula Buku u glavi. Stojim i gledam, jbg to sam ja rekao Subi (Hladno pivo) brate, sa šest godina sam skakao na ne znam, Politiku ili tako nešto.
JOHN: Ja isto, imao sam sedam godina kada je Džinovski izašao.
MILE: Super je to za čuti, mindfuck je, ali super. Da si nekome taj dio generacije, da mu stojiš na play listama uz te neke određene bendove.
Nekad davno dok ste bili mladi MORTovci čitali ste Terryja Prachetta, a znamo da ste iz njegovih knjiga izvukli i samo ime MORT. Koga danas čitate, ako čitate, i koje štivo biste preporučili?
JOHN: Ja samo biografije zadnjih 5-6 godina. Marko Aurelije sam zadnje kupio. Prije toga mi je Zvrk poklonio Kurtovu biografiju. Drevna povijest, ili rock and roll, ali biografije uglavnom.
KIKOS: Ja još uvijek pokušavam sve od Prachetta pročitati, ali je problem što je naš prijatelj koji je imao te sve knjige negdje to sve pospremio da se ne može doći do njih, pa tako da čekam da se ponovno oslobodi.
Što bi rekli da vam je najveći promašaj i najveća pobjeda kroz karijeru? Ima li neka prilika koju ste propustili i ne možete se i dalje s tim pomiriti?
JOHN: Meni osobno nije bila nijedna fulana prilika jer nikad ništa nisam od svega toga ni očekivao, mi smo samo imali taj svoj stav. Događale su nam se samo lijepe stvari, bar ih ja tako pamtim, a ako je neka bila ružna, drago mi je da sam je zaboravio.
KIKOS: Pa možda kad je već (John) spomenuo stav, možda nekad nismo dali 100% ili čak 90%, pa smo eto napravili spot Volim, koji je bolji ne spot Volim. Ako ste svoji i ako radite ono što volite, čak i da prođe lošije bar znate da ste dali sve od sebe.
JOHN: Snimili smo spot s kojim smo trebali ić na CMC pa su nam ga odbili i onda smo brzo za jedan dan trebali snimit novi spot za istu stvar. Imaju na you tube oba, meni je taj prvi prava stvar a ovaj drugi se vidi da to nismo mi. Bilo im je previše alkohola u originalnom spotu.
MILE: Čisto na neke određene momente znat reći, je**te se.
JOHN: Imala smo profesionalca za menadžericu tad pa je rekla da nema problema, sve ću vam ja riješit pa evo tako je i bilo. Iznajmila kuću, iznajmila auto, ekipu, došli i snimili spot.
MILE: To su možda neki momenti koje bi bilo dobro zaboraviti, ali što smo rekli, vrhunske momente, njih ima toliko, da se ničega ne sjećam, hahah
Kaj bi onda preporučili mladim izvođačima, kako da nađu svoj neki stav? Da li ono, glavom kroz zid pa samo snažno ili kako?
JOHN: sviraj, grizi cestu, cijeni prijateljstva, nemoj egotripat i bitno je, sviraj uživo, pa pići, šalji, hodaJohn: Svi danas imaju tu tehnologiju, da snime i zakucaju i onda misle, sad će sve. Triba, jbt 5 godina, stvaraj publiku uživo, u druženju, iza koncerta je ključan moment.
KIKOS: Da, polako i dugo, pa onda prvi put dođeš u grad pa te sluša trideset ljudi pa drugi put sto... S ovih trideset na sto se mora doći tako da se s ovih trideset ostaneš družit iza bine.
JOHN: Tako je!
MILE: Tako da tvoj smještaj koji imaš kod rođaka il kod organizatora ti ne igra ulogu ako se nisi družio poslije.
JOHN: Afteri!
MILE: Afteri su sve, nije džabe što smo ostali kod toga.
photo: M.O.R.T. , credit: Filip Bušić
Kad smo već spomenuli tehnologiju i to, danas stvarno tehnologija omogućava puno toga, lakše je studio napravit doma, lakše je svirat, do svega je lakše doć. Da li mislite da je stvarno lakše ili je samo zamka zato što smo prenatrpani svime?
MILE: Naravno da je zamka.
JOHN: Duša nije digitalna! Ne možeš to fejkat.
MILE: Stvar je što sad bendovi, bar ovi s kojima ja surađujem ne razmišljaju da bi mogli snimiti kompletan demo s jednim mikrofonom, ko što smo mi svi pomislili de možemo, i snimili smo ga i ne zvuči dobro. Al smo ga svima dijelili sa srcem. Nego će svim snagama skupit lovu pa unajmit studio. Probaj to snimit sam, pa je l' na mobitel, na mobitel. Realno IPhone je bolji nego tih 6 mikrofona koje smo mi snimili, pa ako se malo potrudiš, imaš gotovu stvar.
JOHN: Mi smo prve snimke snimali na kasetofon. Kasetofon, ima mikrofon i na kasetu. I oni sad imaju Iphone. Okej, brate. Iskoristiš taj napredak. Al nemoj ga unazadit i razmišljat da je to loše. Ovisi kako gledaš na situaciju u kojoj se nalaziš.
KIKOS: Važno se trudit. Mi smo znali, nismo još imali ni pojačala i onda bi zvali prijatelje i u auto, pa pola sata skupljaj pojačala i onda tek imaju probu. Bili su teški uvjeti, ali smo željeli svirat, znači važna je ta želja, upornost. Bez obzira na to je l' imaš love ili nemaš love. Sve na kraju se svodi na to da ako vjeruješ u ono šta radiš onda si u plusu.
JOHN: da ti je dobro da probi, na putu i na koncertu. Isplati se, najbolja stvar na svijetu koju možeš napravit je pridružit se rock'n'roll bendu. Bez očekivanja, čista zabava. Ne trebaš ić u školu za osnovat rock'n' roll bend. Trebaš samo nabavit gitaru.
I frendove.
JOHN: I frendove, da.
Šta se još kuha u MORTovoj kuhinji, koncert se sprema, jel tako?
MILE: Koncert je 22.02. u Boogaloo, sad smo sljedeći vikend u Podgorici, pa Benkovac, pa Split... To je zasada, a ljeto lagano kuhamo.
Bit će festivala, pretpostavljam?
JOHN: Pa klasika, mi sviramo nonstop, i stalno.
Jel ikad dođe da stanete, da si uzmete 6 mjeseci odmora?
JOHN: Je dođe, ali onda se ne dogodi.
KIKOS: Možda bi nekad bilo dobro da smo uzeli pauzu, ali teško je to prelomit. Jer ono, čim se nešto dobro dogodi, čim se zove neki festival na koji su uvijek želio otić, onda dobiješ odmah volju. Nekad ti se da malo više radit...
MILE: I crve u guzici.
JOHN: Da, a crve u guzici, e.
JOHN: Ono šta je najbolje prošle godine smo željeli možda malo manje svirati, a onda smo svirali svaki vikend, nismo imali slobodan vikend nikako. Kao valjalo bi malo usporiti, ali onda može, može, može...
Gdje bi još htjeli svirati, koji su to festivali illi klubovi koje bi MORT još htio pokoriti?
JOHN: Pula!
MILE: Pulu nikad nismo svirali. Slavonski Brod isto.
Ekipa iz Pule i Broda, zovite ih!
KIKOS: Malo Srbiju bolje proć. Pokušali smo, ali trenutačno nije takva situacija. Ovo ljeto smo stvarno u Hrvatskoj svirali, evo ja ne znam koji grad nismo svirali.
KIKOS: jednom smo trebali svirat u Puli i bili smo već na pola puta i zvali su nas da je otkazano.
JOHN: bili smo kod Gospića kad su nam javili da je otkazano i onda smo u Gospiću napravili koncert na njivi. Na kojem ja nisam ni pjevao jer sam se sje**o skroz i zaspao nasred njive, a neka cura je pjevala!
KIKOS: Znala je sve tekstove!
Čak te nisu ni ostavili na njiivi.
MILE: Tehnički znači, jedan koncert jesi propustio.
JOHN: I jedan, 2007.
ZVRK: Mislim da nismo nikad svirali dva dana zaredom isti venue. Čisto da nemaš tonsku probu dva dana za redom.
JOHN: I putovanje.
MILE: Kojih dobrih razloga. Ma da me to uvijek čudilo kod bendova, to treba baš jako dobro izvuć, da se ne ponoviš i da ne budeš isti dvije večeri.
JOHN: Pa dobro, ako sviraš sat i po koncert, promijeniš pola. Mi to možemo da.
JOHN: opet se to masu puta dogodi da dođu isti ljudi obje večeri.
photo: M.O.R.T. , credit: Filip Bušić
Mislim da možete jer ako ništa drugo, ste ekstremno energični na pozornici. Vi ne stajete, ne zujite.
JOHN: S tim da to valja ako ne bude štete prvu večer pa te ne odj**u za drugu. Il napraviš dovoljno veliku štetu prvu večer pa te odj**u za drugu. Mi kada smo osnovali bend u trećem srednje, moj brat nam je dao savjet kako ćemo se predstavit. Uzmite sobu u hotelu, rasturite sve, doći će policija i bit će naslovnica u novinama „Bend MORT napravio sranje“ i svi će znati za vas. Nemate još nijednu pjesmu? Nema veze!
Dobro, jel dolazila ikad policija po vas nakon koncerta?
JOHN: Ja sam bio priveden nakon jednoga, opalili su mi ljutu kaznu. Pitao sam ima li netko išta za zapaliti. Lik mi je dao joint i kako sam ga ja uzeo, tako ruka na rame. E legendo, ti si onaj pjevač, aj s nama. 6000 kuna kazne.
ZVRK: Dom Pérignon od dimova za 6000 kuna.
