photo: Buč Kesidi, credit: zg_crnjak / Music-box.hr
Buč Kesidi – božićna euforija sedmog dana Saxa
11.12.2023. 18:04
Sinoć se održao zadnji u nizu od sedam koncerata pančevskog benda Buč Kesidi u zagrebačkom Saxu. Ovakvi ciklusi dio su slavljeničke godine Saxa, koji puni četvrt stoljeća, a ovaj ga je tjedan iz večeri u večer pohodila dobro raspoložena, mahom ženska studentska publika. Luka Racić i Zoran Zarubica zauzvrat su se pokazali i više nego uigranima – ovakav im koncept svirki nije stran jer imaju za sobom iskustvo petodnevnog dvorišta ALU prije dvije godine. Iako su u svibnju pokazali da osim toga bez problema mogu rasprodati Šalatu, ovo je imalo feel održavanja čvrste i intimne veze sa Zagrebom, što je jednako važno kao i veliki prostori.
A neposrednost Saxa pokazala se savršenom baš za to. Ljetos sam ih slušala na jednom festivalu na otvorenom i iako su bili odlični, najbolje dolaze do izražaja u klupskoj atmosferi, ne samo zbog tematike svojih tekstova. Savršena tonska poštelanost nakon cijelog tjedna na lokaciji, opuštena komunikacija kroz koju je bilo jasno da su od gostiju postali domaćini, i prvorazredni show – sve je to stvorilo onaj neodoljivi dojam da se život događa sad i ovdje.
Buč Kesidi lukavo je podvalio rokenrol Generaciji Z koja ga možda ne sluša primarno. Tu su bili transparenti iz domaće radinosti, dijelile su se palice i jedna gitara, dio publike je još neobjavljenu pjesmu sinoć već pjevao s njima jer su je naučili kroz tjedan. Bend je unaprijed najavio da će svake večeri biti nova tema i dress-code, a publika je revno ispoštovala teme, što je dalo unikatnost pojedinim svirkama i raznolikost za ponavljače. Sinoćnja je tema bila božićna, čime se zaokružio njihov take na odbrojavačku srž Adventa.
photo: Buč Kesidi, credit: zg_crnjak / Music-box.hr
Prilog knjizi dojmova: otvorili jako i raspametili s „Nedelja ujutru“, a publika je nakon toga ostala jednako angažirana na pjesmama s obaju albuma i novim singlovima. Osobno mi je bila najdojmljivija „Čekam te“ – odličan položaj na setlisti, nabijeno, svedeno na gole osnove bubnja i gitare, izvrstan dinamički rast prema kraju pjesme. Na „Euforiji“ su svi mobiteli bili u zraku, ali to je kratko potrajalo jer je trebalo brže-bolje uživati u koncertu. Ova pjesma zanimljivo funkcionira live zbog strukture strofe i refrena, odnosno deranja ispresijecanog toned-down plesom. „Curimo po asfaltu“ je imala najnaglašeniji elektro zvuk, dok je odmah nakon nje Laž pokazala potencijal stadionske pjesme. Izbor publike, „Kafe aparat“, imala je vrhunski groove, dok je „Nebitna“ bila pravo glazbeno iskustvo koje je potrajalo, ali publika je bila unutra svaku sekundu instrumentalnih solaža i pustila im da ih nose. „Nema ljubavi u klubu“, njihov breakout hit iz 2018., hitčina je i nakon višegodišnjeg preslušavanja. Uvođenje elektropopa na drugom albumu doprinijelo je njihovoj popularnosti, ali nam je i omogućilo da otkrijemo njihove indie korijene, od kojih se nadam da se nikad neće previše udaljiti baš zbog ovakvih lajvova.
Sinoć je bilo očito da je riječ o bendu koji ima izuzetno konkretnu zagrebačku publiku. Tematika pogleda s margine u njihovim pjesmama (sjetilo me jednog memea kako bi se tekstovi Buč Kesidija mogli ilustrirati kao jedan lik koji sa strane gleda dvoje ljudi koji plešu) naišla je na plodno tlo, slutim da je to zbog senzitivnog maskuliniteta uparenog s frajerskim gardom. Postavlja se klasično pitanje na koji će način i njihovi tekstovi o urbanom iskustvu odgovarati na sazrijevanje slušateljstva koje su izgradili, a kojem je trenutno mjesto radnje najuzbudljivijeg životnog interesa upravo klub. Dotad svjedočimo sprezi u kojoj vrhunski bend nudi kvalitetnu i poticajnu glazbu publici, a publika to prima i vraća bendu energiju zbog koje im pjesme ostaju svježe i relevantne uživo.
photo: Buč Kesidi, credit: zg_crnjak / Music-box.hr
Buč Kesidi ima sve: prepoznatljiv zvuk s dodatnom vrijednošću u lajvu, duhovitost na pozornici i vizualni identitet. Njih dvojica u sakoima na šljokice suvremena su reimaginacija jugoslavenskog šljašt duo-benda (s izvrsnim momentom lokalnosti jer se svaki put predstave kao Buč Kesidi iz Pančeva) kakva je mogla nastati samo u ovoj regiji. Dio njihove brije je i prsten pečatnjak koji poklanjaju odabranim prijateljima, a bit ćemo za kraj malo melodramatični i reći da su definitivno ostavili pečat i na Zagrebu. Konceptualno i izvedbeno – pun pogodak!