Referentni Requiem u Beču

Referentni Requiem u Beču

Dobiti priliku da čujete Mozartov Requiem u crkvi u Beču nije nešto što se događa svaki dan. Još posebnije je što se ovaj put radilo o izvedbi orkestra posvećenog izvođenju Mozartovih djela onako kako je sam skladatelj zamislio. Orchester 1756 iz Salzburga izvodi Requiem sa 40 ljudi, kako je i napisano.

Bečki Karlskirche upravo je savršeno mjesto za nešto takvo. Akustika vrlo visoke crkve omogućuje da svaku notu čujete apsolutno precizno, ili da se bez problema koncentrirate na bilo koji instrument u orkestru. 
U Lisinkom smo znali vidjeti neke odlične Requieme, ali tek s ovakvom izvedbom dolazi do izražaja kako bi Requiem zapravo trebao izgledati. U sjećanju najjače ostaje ona luda izvedba Uroša Lajovica kada je cijeli Requiem dirigirao bez nota i usput pjevao zajedno sa zborom, da bi mu ruke bile slobodne za korekcije orkestra. Koliko god se radilo o fantastičnom iskustvu, relativno veliki Lisinski niti približno ne može postići intimu prostora poput Karlskirche. Maestro Lajovic je u svojoj golemoj karijeri vjerojatno izveo desetke i desetke Requiema, ali to ne znači puno u usporedbi s orkestrom koji ga za turiste mjesecima izvodi svakih nekoliko dana. Goranovci su tada bili fantastični kao i uvijek, ali sjećam se dojma kako su se "probudili" tek na Dies Irae. 

U Beču sam saznao da Requiem zapravo tako i treba izgledati - zbor na Kyrie još ne "divlja", melodiji unatoč tek kod kod Dies Irae da sve od sebe.  Kada imate tako uvježbanu izvedbu i siguran orkestar onda nema srama. Tijekom jedne dionice bilo je malo čudnih pogleda među violinama, druga je očito bila lagano raštimana. Umjesto da se nastavi do kraja jer u publici i tako nitko ništa neće shvatiti napravila se pauza. Inače odličan netko-kome-ne-mogu-googlati-ime na pravoj violini si je dao vremena, puštao C dovoljno dugo da se druga violina vrati tamo gdje treba biti, i tek nakon toga dao znak dirigentu da se može nastaviti dalje. 

Što god su Orchester 1756 napravili - to je bilo to. Nema grešaka, ako se nešto čini lagano pretihim ili preglasnim ili prebzim ili presporim, to je samo zato što Requiem zapravo tako i treba izvesti. Dobili smo referentnu izvedbu s kojom se sve ostale mogu uspoređivati.