
Gang of Four u Tvornici
10.05.2015. 21:50
U sklopu europske turneje i promocije albuma „What Happens Next“, jedan od najutjecajnijih bendova današnjice, Gang Of Four, stigao je i u Zagreb. Točnije, u petak, 24. travnja, u Tvornicu kulture.
Prije same recenzije koncerta objasnit ću razloge zbog kojih sam ovim Englezima pripisao epitet jednog od „najutjecajnijih“ bendova današnjice. Riječ današnjica koristim isključivo iz razloga jer ova „banda“ još uvijek postoji i djeluje, a epitet utjecajnosti, ako se u obzir uzmu glazbenici s ovih prostora, zahvaljuje ponajviše bendovima post punk ere 80-tih. Nekadašnja Sexa ili Trobecove Krušne Peći samo su neki od primjera čija su stvaralaštva ponajviše inspirirana glazbom Gang Of Four. No ova imena možda neće predstavljati velik značaj onima koji nisu upoznati s jugoslavenskom post-punk scenom, ali ako spomenem Šarlo Akrobatu i Haustor priča mijenja svoj oblik.
Tako, 1981. u Zagreb dolazi popularna engleska četvorka i s predgrupama Šarlo Akrobata i Haustor održava možda i najvažniji koncert alternativne ere rocka u Jugoslaviji. Za onaj u Tvornici 2015. to se ne može reći. Zašto?
Prvo, prošla je post-punk era (a i sam rock’n’roll u onom pravom, iskonskom i iskrenom izdanju jedva se drži na nogama). Drugo, sadašnji Gang Of Four nije ONAJ Gang Of Four. Uz Andyja Gilla, jedinog člana iz originalne postave, sada su tu neka nova i mlađa lica. Ne govorim da glazbeno nije sve na mjestu. Ne, daleko od toga, ali dojma sam kako je ovo grupa koja uz svoja stvaralaštva, odlično svira pjesme benda Gang Of Four. Po reakcijama publike, kojoj se bez razmišljanja može nadjenuti fraza „stara garda“, činilo se kako je upravo tako.
Sam koncertni program počeo je nešto iza 21:00 kada je predgrupa Discohernia (po njihovom opisu: Psychedelic breakbeat punk) zauzela položaj na pozornici. U narednih pola sata brzi ritmovi, snažan bas, puhačke melodije protkane različitim efektima uz i ne baš bogat lirički opus ispunjavali su prostor dvorane. Ukratko – vješto i zadovoljavajuće.
Nastup Gang Of Four čekao se nešto više od pola sata. Konačno je na scenu stupila četvorka i otvorila s „Where The Nightingale Sings“ – jednom u nizu pjesama s novog albuma. Iako atmosferične, pune zanimljivih ritmova, raspletenih rifova i jakih bas dionica, nove skladbe među publikom nisu izazvale aktivnije sudjelovanje. S druge strane, to se ne može tvrditi za pjesme s legendarnih albuma „Entertainment!“ i „Solid Gold“. Svaka pjesme s tih albuma doživjela je odobravanje, pljeskanje i skandiranje. Skakanje i aktivnije plesanje ovoga puta je izostalo s obzirom da je publika bila satkana većinom od ljudi čije godine sežu iza 45.
Rado bih se raspisao o atmosferi, ozračju i cjelokupnom dojmu koncerta, no imao sam osjećaj kako je sve ravna crta. Svi su bili na mjestu u svojim komfornim zonama iz kojih su promatrali pomlađenu i rastrčanu „bandu“ na pozornici koja je ponekim agresivnim performansom (bacanje i razbijanje gitare te uništavanje mikrovalne) provocirala veće zanimanje za događaje na bini.
No kao što je to već prije spomenuto – glazbeno i scenski je sve na mjestu. Vremena i bend su drugačiji.