Dead Meadow i Daliborovo granje u Močvari - izvrsnost psihodelije

Dead Meadow i Daliborovo granje u Močvari - izvrsnost psihodelije

Gledano s koncertne strane, ovaj je vikend ugodno ispunjen zvucima raznih podžanrova rocka, počevši od raznih izvođača na Reflektor festivalu, sve do završne nedjelje gdje su nam Daliborovo granje i Dead Meadow samostalno zaokružili ovu prvu cjelinu vikenda u mjesecu lipnju. Svo sivilo, kiša i mamurluk koje nedjelja nosi, spustilo se u četiri zida Močvare. Za ovakav je koncert ova atmosfera potpun pogodak.

Krenimo od početka kojeg su otvorili i započeli Daliborovci, petorka iz Čakovca koja svira u postavi bubanj, bas, dvije gitare i flaute. Ovoga puta, u usporedbi s prošlim zagrebačkim nastupom, izvedba je održana u puno uvjerljivijem i glasnijem zvuku. Svoju su binu, dakako, uspjeli zagrijati za američki Dead Meadow, a ono što su nam predstavili, kao da se spustilo s onih teških grana natopljenih kišnim vremenom.

Dakle, govorim o posebnoj psihodeličnoj atmosferi kojom su te večeri uspješno ispunili Močvarin prostor, a uspjeli ju održati do kraja nastupa. Predstavili su nam garažni materijal, ujedno i njihov prvi studijski album. U moru psihodeličnih rock bendova koje se odnedavna uzburkava, Daliborovo granje zaista bi se izgubilo i potonulo da nema određenu osobnost kojom diše. U ovom slučaju, mislim na poseban zvuk koji čini ovaj bend: odjeci Međimurja, a potom i zanimljiva kombinacija instrumenata. Nastup je, kao što sam već spomenula, dobro izveden upravo zbog dobrog ozvučenja, a ponajviše flaute koja se sada savršeno mogla čuti, nakon njene nadogradnje mikrofonom. Album prvijenac prožet je vrlo sličnim elementima, no jučer je ipak prezentiran u posebnom tonu. Pjesme koje su nam predstavili su uglavnom sadržaja mirnih tonova električnih gitara i bas dionica koji uvode u posebno stanje i pripremaju za energični nastavak. Upravo je tim redoslijedom predstavljen cijeli nastup, kao i album, što je nakon nekog vremena ostavilo pomalo blagi oblik monotonosti. Svjesni te činjenice u kombinaciji s težnjom da iskažu svoj zvuk i mjesta odakle dolaze, članovi su sa željom da tu monotonost razbiju, izvukli instrumente svojih rodnih podneblja i savršeno zaokružili svoj nastup. Daliborovo Granje je instrumentalan bend, što će biti pun pogodak za onoga tko je prisniji ovom podžanru, željan zvuka nove scene. Spomenuti atribut "instrumentalan" ne bi trebao dugo i usamljeno stajati kraj imena njihovog benda jer sam uvjerena da bi se to u budućnosti, kroz neko nadolazeće izdanje, moglo promijeniti. Ema, djevojka s flautom, ima potencijala. Dakle, rekla bih da je nastup Daliborovca bio savršena instrumentalna poslastica, a zagrijani uvod u izvedbu Dead Meadowa kojeg je publika željnije iščekivala. 

A sve je bilo jasno onda kad su nam se na binu popeli već spomenuti, energični Amerikanci, s isto tako energičnim nastupom. Ugodno su popunili prostor, a i potpuno se drugačija atmosfera prostorom raširila. Dead Meadow je stoner - rock bend koji svoj zvuk kombinira s elementima psihodelije. Zagreb su posjetili u sklopu svoje europske turneje, a sviraju već punih 18 godina. S obzirom na sve ove činjenice, koncert je i očekivano dobro popraćen te energičnije prihvaćen. Ondje se moglo čuti mnogo snažnih i glasnih gitarskih rifova, a vokalist je hipnotičkim glasom vodio svoj bend kroz posebne ekstaze. Nastup su upotpunili projekcijama opskurnih kadrova i scena koji su slušatelje također mogle povesti prema nekom drugom stanju. Zrak je s vremenom postajao gušći i teži, a vokalist je neizmjerno bio zahvalan publici koja ga je pozitivno prihvatila. Njihov glazbeni opus obuhvaća 8 studijskih albuma, a iskustvo je bilo i više nego prisutno. Mogli smo vidjeti kako američki stoneri jammaju i slobodno vladaju svojim instrumentima, a ovdje bih posebice istaknula simpatičnog bubnjara. Iako čudnim pristupom svome instrumentu, neizmjernom je snagom udarao i prenosio svoju energiju, a njegov je talent nezaobilazno prisutan i dobro iskorišten. Osoba koja je bila prisutna ovom momentu može zaključiti što to znači zaneseno raditi ono što voliš i ujedno uživati u tome, bez obzira na vrijeme i godine postojanja. Sve u svemu, zanimljiva psihodelična katarzična večer koja, nažalost, nije napunila baterije za nadolazeći tjedan, već um osobe željne ovakve glazbe koja je prigodno izvedena na sivu i tmurnu nedjelju.