Mudhoney u Močvari – povratak u začetke grunge scene
25.11.2018. 12:30
Oni željni nečeg žestokog, a kvalitetnog, jučer su se vjerojatno zaputili u zagrebačku Močvaru, gdje je Mudhoney slavio trideset godina karijere.
Mudhoney je jedan od onih bendova za koje smo svi više-manje čuli, ali mnogi ne znaju kako zvuče, jer za razliku od svojih žanrovskih kolega, kao što su Pearl Jam ili Nirvana, Mudhoney nikad nije doživio tu planetarnu slavu. Bez obzira na to, Mudhoney ima svoju publiku koja ih prati od početaka karijere i upravo je ta publika jučer napunila Močvaru i uživala u njihovom nastupu.
foto: Mudhoney, credit: Filip Bušić
I kakav je to samo nastup bio! Polovica dvorane si je već pola sata prije nastupa čuvala mjesto u prvim redovima, dok je druga polovica nahrupila unutra onog trena kad se čulo da su momci na pozornici. Svi oni koji su kupili kartu za jučerašnji nastup, zbilja nisu bacili novac. Od samog početka i „Into the Drink“, atmosfera je bila odlična, publika nabrijana, a bend žari i pali kao prije trideset godina.
foto: Mudhoney, credit: Filip Bušić
Set lista nije puno odmicala od drugih koncerata na turneji, ali nema ni razloga zašto bi – svaka pjesmu je publika nosila rame uz rame benda i odmah je bilo jasno da će se ovaj koncert pamtiti. Jedva smo dočekali sad već kultnu „Touch Me, I'm Sick“, nekadašnju himnu žanra, koja već podrazumijeva stage dive s pozornice. A nije publika bila jedina koja je „divljala“. Iako na početku malo statični, do kraja koncerta svi članovi benda ostavili su dušu na pozornici.
foto: Mudhoney, credit: Filip Bušić
Sve jedna pjesma za drugom bile su beskompromisno žestoke, glasne i energične, a svi mi u Močvari na dva sata smo se imali priliku teleportirati i u vrijeme kad je čitav žanr tek nastajao u nekim garažama diljem Seattlea.
foto: Mudhoney, credit: Filip Bušić
Od „If I Think“ i „Suck You Dry“, preko „Paranoid Core“, nismo se ni snašli i začas je već bio kraj regularnog dijela. Naravno da se bez bisa ne ide nikamo, pogotovo kad je pred tobom 500 ljudi koji bi još satima mogli stajati i slušati sve što im Mudhoney ponudi. Još nekoliko pjesama sačuvano je za bis, među njima i coveri poput „Hate the Police“ i „Fix me“.
Mudhoney je bend koji definitivno daleko bolje zvuči uživo nego na snimkama. I trideset godina nakon početka rada, jednakom voljom i snagom praše klubovima i jedva čekamo da nas opet posjete i vrate u neka druga, glazbena vremena.
