photo: Kries, credit: Filip Bušić
Kries u Boogaloo-u: Vatra, emocije i mir na Zemlji
11.05.2024. 19:35
Sinoć nam je Kries u prepunom klubu Boogaloo tradicionalno donio vatru koja će ovoga proljeća gorjeti u srcima zagrepčana koji su bili te sreće da majski petak uvečer provedu uz najveći etno rock sastav na ovim prostorima.
Ove godine novost i dobrodošlo osvježenje donijela je predgrupa Kosan sa svojim jedinstvenim nastupom (jedinstveno je možda preblaga riječ). Moram priznati da me ova osmorka odmah osvojila jer su u glazbeni izričaj uspjeli pomiješati sve od psihodelije, preko etna do full-on metal riffova, a fenomenalno se tu uklopio i jedan zbor (shoutout to Čipkice).
Ovaj ekstatični komadić izvanzemaljskog etna (kako im stoji u opisu instagram profila) predvođen je Dvorskom ludom renesansnog razdoblja, a u bendu su još i Kralj svih metalaca, jedna Šumska vila, nekoliko Hipija...Uglavnom, oni su „Kosan i ima ih osam“ (da citiram Dvorsku ludu). Ako vas zanima o čemu ja to trabunjam, hitro uhvatite jedan od njihovih sljedećih nastupa – nećete požaliti.
Nakon ovog izvrsnog zagrijavanja, oko 22 sata poredani kao sardine ispred pozornice, publika kao hipnotizirana pozdravlja Kries. Iako su pjesme već poznate i sigurno stotinu puta izvedene, dojma sam kako je sinoć Mojmir Novaković naumio odaslati malo izmjenjenu, ozbiljniju energiju u svemir. Naime, već na otvaranju svirke Kries je prvu pjesmu posvetio djeci Palestine i izveo laganiju, hipnotičku skladbu Sava (ako se ne varam) i tako smo se na neki način pomolili za sve duše izgubljene u besmislu rata. Tako je bend dodao jednu novu dubinu i tugu u nastup koji bi u normalnim okolnostima služio za proljetno zazivanje veselja i obilja. Na red su s vremenom svakako došle i stvari katarzičnih ritmova za tradicionalni ples oko krijesa, npr. Selo na okuke, Koćarina i za kraj - Zumba, no kao da su sve te odlične skladbe sinoć dobile jednu novu ulogu – onu tjeranja zlih duhova rata i zazivanja svega lijepoga na ovaj svijet.
No dobro, priznajem da sam sasvim subjektivna i nisam se tako lako mogla otarasiti tog početnog, tužnog dijela koncerta. Već tradicionalno Kries se morao suočiti i sa lošim ozvučenjem u klubu pa su tako napokon zazvučali kao jedno tek negdje oko skladbe Buj buja, znači oko 30-ak minuta nakon početka. No jedno je potvrđeno - kroz svoju skromnost, ali istovremeno veličanstvenost u izvedbi, Kries je dokazao da je njihova glazba više od zabave - to je ljubav prije svega prema zajednišvu, miru i skladu te donosi smisao ljudima iz svih krajeva svijeta - bez granica. U nepuna dva sata, Kries je probudio žar u svakome od nas, podsjećajući nas na snagu i ljepotu emocija koje glazba može probuditi. Svakako s nestrpljenjem iščekujem novi album najavljen za ovu godinu, a s kojeg su izveli pokoju novu stvar. Sigurna sam da će njihova glazba i dalje biti izvor svjetlosti i nade u ovom svijetu koji ponekad izgleda tmuran i beznadan.
