Kries oduševio rasprodani Vintage
31.01.2015. 19:40
U sklopu programa Schmeck Daddy u petak, 30. siječnja, u rasprodanom Vintage Industrial Baru, nastupili su world music majstori - Kries.
Dvosatna ekstaza tradicionalne pjesmarice, duhovne staroslavenske tradicije i mitologije već na samom početku godine zasjela je na sam vrh najboljih koncertnih izdanja 2015. Iako je još nezahvalno govoriti o tome, ali nadmašiti jučerašnji etno spektakl čini se vrlo teškim zadatkom.
U zakazano vrijeme Kries je zaigrao instrumentima, a energija se od tog prvog trenutka konstatno prelijevala s benda na publiku i obrnuto. U tom obostranom zanosu, stanje neposrednog sjedinjavanja benda i publike nadilazilo je običnu svijest i približavalo se razumijevanju tajnog jezika prirode. Kries kao da vide duhove, kao da razgovaraju sa dušama umrlih te kao njihovi glasnici interpretiraju neke davne priče kroz najmoćniji medij - glazbu. Crpeći nadahnuće u melodijama i tekstovima tradicijskih pjesama, u slavenskoj mitologiji, dinarskom ritmu i zvukovima mediteranskih glazbala, prisvojili su epitet najatraktivnijih predstavnika etno/world scene ovih prostora. Emotivna upjevanost i vješto poigravanje lijerica, gajdi, djembi, isprepletenih s atmosferičnom ritam sekcijom bili su naglašeni i odličnim razglasom koji je u svakom kutku rasplesane dvorane dao svoj maksimum. Sinergija atmosfere i dobrog zvuka eskponencijalno je rasla redanjem pjesama, kao što su "Grličica", "Lepi Juro kries nalaže", "Kolende", "Moj Javore", "Pisan Jelen", "Konji vrani"... Uobičajeni repertoar, koji je zapravo presjek njihovog dosadašnjeg stvaralaštva zapisanog u dva albuma Ivo i Mara te Kocijani, tijekom biseva proširili su tradicionalnom "Zrasla mi je ruža kraj dvora" te Legenovom "Zumba", koja je gotovo sve pristutne pustila s uzda te ih natjerala na simultano skakanje. Čitava dva sata ni publika ni bend nisu se mogli zasititi čudesne atmosfere koja je vladala, što je rezultiralo s četiri bisa. Na samom kraju koncerta čak i oni najzahtjevniji što se glazbenog apetita tiče dvoranu su napustili uz smješak i oduševljenje.
Tekst: Luka Budiša
