Putevima dobro-čudnog bluesa uz Bebè Na Volè
02.06.2019. 13:24
Bebè Na Volè iliti pravim imenom Adam Semijalac, po meni je jedan od najkvalitetnijih muzičara na ovim prostorima unatrag 10ak godina.
Prvi put sam ga slušala u klubu Soba prije kojih osam godina gdje se na koncertu ljude moglo zbrojiti na prste i ostala u potpunosti iznenađena njegovom pojavom. Sjećam se tog upitnika nad glavom i pitanja kako je uopće moguće da toliko malo ljudi dođe na tako kvalitetnu svirku te kako Adam nije nešto poznatiji. Kroz godine je, srećom, prepoznat i neizmjerno mi je drago da je u petak Kset bio ugodno popunjen.
Smjestila sam se na balkon na centralnu poziciju za uživanje, otprilike na sredinu ograde, sjela na pod i guštala u pivu, taman primjereno ovoj svirci. Iza mene je na stolicama sjedilo samo nekoliko ljudi, tako da kat nije bio krcat. Adama su na pozornici čekale tri pripremljene gitare, a u pozadini platno za projekciju grafičkog dijela performansa. Na pozornicu se popeo sasvim nenametljivo i smireno, te su već prvi zvuci njegova bluesa uljuljali sve prisutne u krasnu priču.
foto: Bebe Na Vole, credit: Nikola Radelić/Fotosekcija KSET-a
Njegova glazba zvuči kao kombinacija bluesa i folka uz primjese vrlo interesantnih dionica psihodelije. Vrlo je vješt u prilagođavanju glasa raznim tehnikama pjevanja, te kombinira s jedne strane nešto nježnije vokale, a s druge proizvodi pravi blueserski hrapavi glas. U svom one man bandu, Adam za proizvodnju muzike koristi samo svoju gitaru, porchboard bass perkusiju i dva različita loopera, a zvuk koji uspijeva postići nevjerojatno je snažan, upečatljiv i moćan. Zvuči toliko čudno da ne znam s kime bih ga mogla usporediti, ali zvuči dobro čudno u svim mogućim pogledima.
Bebè Na Volè uspijeva lagano hipnotizirati publiku, izvući iz slušatelja maksimalnu koncentraciju, postići potpunu prepuštenost i povesti prisutne potpuno nepredvidljivom vijugavom cestom njegova bluesa. Zanimljiv je i zbog toga što uspijeva na neki način oživjeti blues dajući mu nešto svježu notu zvuka, a stvari su mu svaka na svoj način posebne. Njegova muzika nipošto ne zvuči jednolično. Upravo suprotno, kombinacijom različitih ritmova, rifova i načina pjevanja uspijeva svakoj pjesmi podariti zasebni karakter i drugačiju vibru. Njegova pojava na pozornici svakako je karizmatična i svoju energiju uspijeva prenijeti i na publiku. Način na koji uspijeva iz slušatelja izvući emocije mi je nekako neobičan, ali opet prirodan.
foto: Bebe Na Vole, credit: Nikola Radelić/Fotosekcija KSET-a
U pozadini pozornice su za vrijeme cijelog nastupa puštane psihodelične projekcije koje su se također potpuno prirodno stapale s glazbenim dijelom, pridonijele cjelokupnom doživljaju i podigle svirku na višu razinu. Ozvučenje je bilo dosta kvalitetno, što je bitno budući da Bebè Na Volè zvuči kao pravi mali bend, te da ne znate da je riječ o samo jednom kantautoru, možda ne biste povjerovali da sve te zvukove stvarno proizvodi samo jedna osoba. On točno zna što radi, i to nešto radi jako dobro. Uistinu ne znam koju pjesmu bih izdvojila kao favorit zbog toga što svaka ima neku svoju priču i drugačiji stil. Upravo to mi se i sviđa kod Adama - ni u jednom trenutku nam ne dozvoljava da zakljucamo, već neprestano iznenađuje i izaziva na pozornost.
Adam je iznimno talentiran, svoj i drugačiji, i priželjkujem mu dugu i bogatu muzičku karijeru. Puno toga nam još ima za ispričati i zato nestrpljivo očekujem njegove buduće glazbene izume. Ako slučajno još niste preslušali Bebè Na Volè, svakako bacite uho na njegova djela. Iako, toplo preporučujem odlazak na svirku i doživljaj uživo jer ćete samo tako osjetiti energiju koju predano prenose njegova pojava i glazba.
