Truth ≠ Tribe - Entuzijastičan doček proljeća u novoj dimenziji
24.03.2019. 19:01
Prvi sunčani dan proljeća pozdravili smo sinoć u KSET-u u savršeno prigodnoj pozitivnoj atmosferi uz prizvuke etno glazbe, slavlja i veselja. Truth ≠ Tribe/Правда ≠ Племя relativno je novi sastav oformljen od strane naših, već dobro poznatih, mladih glazbenika koji uglavnom djeluju u vrlo značajnim bendovima alternativne scene, ali svakako zaslužuju da ih se još jednom predstavi.
Kombinaciju njihova vesela zvuka koji je pomalo teško žanrovski opisati (što je odlično, a uistinu ih niti nije potrebno svrstavati) mogli bismo ponajbliže okarakterizirati kao kombinaciju elemenata jazza, world musica i afro beatova, dok sami svoj bend opisuju kao yugofuturist post jazz. Intrigantno i drugačije.
Za uvod su nam dečki pripremili last-minute iznenađenje i kao predgrupu doveli isto tako relativno mladi zborski sastav Pjev/pev koji pjeva tradicijsku/etno glazbu s prostora Srbije, BIH i Hrvatske. Zbor se sastoji od četiri članice vrlo značajnih vokalnih sposobnosti pod vodstvom Jovane Lukić, diplomirane etnomuzikologinje, a iznenađenje se pokazalo kao pun pogodak i odlična uvertira u sinoćnju priču. Djevojke su otpjevale pet pjesama (Žegar polje, Titrala se lepa Mara, Lička cura, Ova brda i puste doline i Lašvanski bečarac), a njihov nastup zvučao je moćno od samog početka.
Uistinu je krasno doživjeti tako malen sastav koji zvuči toliko vokalno jako. Djevojke se odlično nadopunjuju, a uzimajući u obzir činjenicu da ovakvu interpretaciju tradicijskih pjesama nije nimalo lako provesti u djelo, možemo im se samo nakloniti te ih bodriti u daljnjim izvedbama i očuvanju tradicijske glazbe. Kset je bio poprilično ispunjen, taman u mjeri da je moguća nonšalantna šetnja do šanka i da nije problem ugrabiti svojih metar prostora za ples.
Pjevanje iz dubine srca jednostavno je primijetiti, a emocije se također očituju neverbalnim kretnjama za vrijeme nastupa i osjete u samom glasu izvođača. U prijevodu, ako osjetim toplinu i emocije izvođača kada na koncertu zatvorim oči, znam da je riječ o istinskoj ljubavi prema glazbi i čistoj strasti. To su ove krasne djevojke uspjele dočarati, njihovo zračenje se osjetilo, pa ih je tako i publika odlično prihvatila i dostojno ispratila dugačkim aplauzom.
Truth ≠ Tribe izašao je na pozornicu praktički odmah nakon zbora, negdje oko 22h. Dečki inače djeluju vrlo prirodno, skulirano i jednostavno, pozitivci su i vole zbijati šale, a svojom prisutnošću prenose tu neku smirenu energiju. S druge strane, njihova glazba je čisto eksperimentalno veselje i rijetko koga, sasvim spontano, ne zavede i povede u razigrani ples. Truth ≠ Tribe jedan je od onih bendova kojem se u sasvim spontano prepustiš pa se tek naknadno trzneš i primijetiš da zapravo uopće nemaju vokal/e. Raznolikošću i razigranošću uspijevaju ispuniti sav svoj muzički prostor i učiniti svoju glazbu jakom eksperimentirajući na popriličnom broju već ranije navedenih instrumenata. Raznovrsne rifove, ritmove, solaže i razne druge muzičke ekspresije uspijevaju vrlo lako i prirodno ukomponirati u smislenu cjelinu.
Ovakva glazba u potpunosti se može doživjeti jedino ako otkočiš kočnice i prepustiš se. Tako sam i sama sebe zatekla, negdje oko četvrte pjesme, kako lutam u svom svijetu mašte jazza i psihodelije, i plesuckam potpuno neopterećeno u nekom svom ritmu (jer koreografija za izbrijati uz ovakvu mjuzu ima beskonačno).
Još jedna pozitiva očitovala se za vrijeme Lukina mijenjanja žice što se dogodilo čak dva puta. Dok je on mijenjao svoje nesretne žice, ostatak članova je jammao. Jammanje je za mene uvijek posebno iskustvo koje omogućuje publici da, potpuno prirodno i ogoljeno, osjeti kreativnost i entuzijazam muzičara, te ljubav prema glazbi.
Dečki su se uspjeli i našaliti na Makov račun, referirajući se na vrlo neugodnu zgodu od prije nekoliko dana kada je Mak za vrijeme brutalne policijske racije u Funku otišao na WC i zbog toga nepravedno snosio posljedice događaja. Što se pojedinih pjesama tiče, ne bih nijednu posebno izdvajala jer kada se spoje, čine smislenu cjelinu, iako je svaka stvar i zasebna priča za sebe. Možda mi je malo više ostala u sjećanju „Oštra“ s kojom su završili koncert, zbog svoje nekako, još jače i moćnije energije, a zbog toga se i odlično uklopila na sam kraj.
Čini mi se da je ovo tek početak priče koju dečki imaju za ispričati i, sudeći po njihovu entuzijazmu i radu na pregršt kvalitetnih projekata, stvarno jesu odlični pripovjedači. Samo naprijed i radujte nas i dalje jer ono što nam je u najmanju ruku zajedničko jest činjenica da muzika sve nas smiruje, oplemenjuje i pomaže nam u gradnji našeg malog šarenog svemira.
