Ljupka Dunja napunila Tvornicu kulture
23.11.2014. 17:07
[caption id="attachment_5043" align="aligncenter" width="547"]
Lovely Quinces © Ana Hotko[/caption]
Malo kojem mladom glazbeniku može uspjeti, samo dvije godine otkad se usudio sa svojom glazbom izaći iz sobe, prvo napuniti Mali pogon, pa godinu dana kasnije privući oko 600 duša u pregrađeni Veliki pogon Tvornice kulture. To je uspjelo Lovely Quinces, odnosno Dunji Ercegović, i znak je ne samo dobrog menadžmenta, već prvenstveno njezine kvalitete, a i lijepa potvrda jačanja novog, mladog vala naše glazbene scene.
[caption id="attachment_5044" align="alignleft" width="300"]
Ana Ćurčin © Ana Hotko[/caption]
Kao predizvođačica nastupila je Dunjina kolegica po kantautorstvu, Beograđanka Ana Ćurčin, koja je i proljetos nastupila u Tvornici. Anin topli i jasni alt, te sanjive melodije, osvojili su dio publike i izazvali burne pozdrave nakon svake pjesme, dok bi do nekih Anina glazba vjerojatno lakše došla da se radilo o sjedećem koncertu, a neki su pak odlučili svoju pažnju posvetiti isključivo Dunji i ostali u Malom pogonu za vrijeme Aninog nastupa. Kako bilo, lijepo je da se desila ova međudržavna suradnja, a Anu ćemo sigurno uskoro ponovno moći čuti u Zagrebu.
Do početka Dunjinog nastupa prostor se već lijepo ispunio, a prvi taktovi su kao magnet privukli sve u Veliki pogon. I sama iznenađena brojnošću publike, upitala nas je nismo li imali gdje drugdje biti. Valjda još treba vremena da se navikne na to da ljudi ne samo da dolaze na njene koncerte jer vole njenu glazbu ili se žele uvjeriti je li hype opravdan, već i sve više njih zna tekstove njenih pjesama (što je i sama priznala da ju buni). Započevši koncert s novim singlom, „M“, izvela je sve pjesme iz do sada poznatog nam repertoara, posebno razveselivši publiku pjesmama „Wrong House“, „Mr Lonely Boy“, „Second Hand Heart“ i „Secret Smile“, a upoznala nas je i s nekim novim, dosad neobjavljenim pjesmama, koje će se naći na njenom novom studijskom izdanju. Dunja je također uvela novi element u svoju izvedbi, loop station, koji je funkcionirao odlično (usprkos Dunjinoj bojazni da će „zaštekati“) i dodao njenoj glazbi sasvim novu dimenziju. Bilo bi pametno, doduše, porazmisliti o pratećem glazbenom sastavu koji bi još i više naglasio temperament ove mlade glazbenice koji se očituje i u njenim pjesmama, i u interpretaciji, a i u vrlo neposrednoj komunikaciji s publikom.
Dunja je dala apsolutno sve od sebe i večer bi bila gotovo savršena da se nije upetljao ton majstor zahvaljujući kome se činilo da smo u nekoj lokalnoj birtiji, a ne u koncertnom prostoru koji nosi naziv Tvornica kulture. Zapravo, u mnogim lokalnim birtijama zvuk bi bio i bolji no što je bio sinoć. Doista, koliko teško može biti ozvučiti vokal i akustičnu gitaru? To je velik propust koji se naprosto nije smio dogoditi. No, kao što i Dunja sama zna reći, ton majstori su izvođaču ili najbolji prijatelji ili najveći neprijatelji. Nadam se da će joj svi ostali tonci, pogotovo na bitnim koncertima, biti u ovoj prvoj kategoriji.
Tekst: Ana Hotko
