photo: Porto Morto, credit: Filip Bušić
Porto Morto u Tvornici kulture – „Morao si čut'!“
13.03.2022. 17:17
Porto Morto po drugi je put nominiran za nagradu Porin u kategoriji Najbolji album alternativne glazbe, no ta činjenica i ne govori mnogo jer su otprije prepoznati od publike i kritike kao jedan od naših najkvalitetnijih i najoriginalnijih alternativnih bendova.
Sinoć su na promociji svog trećega albuma ''PORTOPOPA'' tu činjenicu još jednom potvrdili za sve one skeptike koji su imali bilo kakve sumnje ili nedoumice u vezi s njihovim izvođačkim sposobnostima.
Jedan su od naših najkreativnijih bendova, nebitno radi li se o njihovim često psihodeličnim tekstovima, raskošnim instrumentalima ili scenskim nastupima - i to je činjenica koju baš nitko ne može osporiti.
Iako njihov umjetnički izričaj ne razumiju svi i definitivno nisu svačija cup of tea zbog čega i dalje ne spadaju u mainstream, trećim su albumom pokazali da traperi nisu jedini koji mogu napuniti Tvornicu i izazvati nevjerojatne reakcije publike koja s njima pjeva uglas, skače iz čučečeg položaja ili plješće u zadanome ritmu.
Štoviše, bila je to prava PORTOPOP eksplozija, a očito je i da su novim albumom uspjeli pridobiti brojne nove fanove. Ovaj se koncert po svemu isticao od ostalih koncerata kojima je publika u skorije vrijeme svjedočila, ali i od dosadašnjih Porto koncerata. Već su spotovima dali naslutiti da su se odlučili posebno posvetiti vizualnoj estetici benda, te da je era crnih dolčevita ili narančastih kombinezona s kućama na glavama kao jedinim rekvizitima daleko iza njih, jer nakon ovakvoga nastupa nema povratka, ljestvica je podignuta jako, jako visoko i trebat će uložiti mnogo napora da (ponovno) nadmaše same sebe.
Izašavši iz svih kutija, Porto Morto priuštio je glazbeno-scenski spektakl kakav se rijetko viđa. Pojavivši se na stageu Tvornice kulture u bijelim kombinezonima prošaranim neonskim bojama s neobičnim ''perikama'' na glavama izvodeći koreografiju uz prve taktove ''FATAMORGANE'', bacili su prisutne u trans i prisilili nas da širom otvorimo oči i naćulimo uši jer nitko nije mogao pretpostaviti što će se u sljedeća dva sata događati.
Nevjerojatnom su preciznošću izvodili svaki uvježbani pokret s kojim su bile savršeno usklađene čak i ekspresije lica na kojima su se povremeno razlomili samo osmjesi od kojih se bilo nemoguće suzdržati. Čast dijeljenja pozornice te nimalo lak zadatak koji su iznimno profesionalno izvršili s Portom Mortom imali su i plesači čije su koreografije pomogle dočarati ono što PORTOPOP jest.
Dečki iz benda uspjeli su upamtiti sve koreografije i ''izmjene formacija'' te ih izveli na svoj specifičan način. Cijeli je nastup bio praćen lightshowom te vizualima na platnu, a ni scenografija nije bila zapostavljena. Dijelovi su pozornice bili prekriveni umjetnom travom, a članovi su benda, između ostalog, svirali na povišenim postoljima što je posebno laskalo bubnjaru i perkusionistu koji inače nisu toliko izloženi pogledima.
Unatoč tome što je ovo bila velika promocija ''PORTOPOPA'', uz, usudim se reći i hitove, kao što su ''VRIJEME ZA ČILANJE'', ''ČEKAM IH'' ili ''TOKIO'', nakon gotovo svake nove izveli bi pjesmu s prijašnjih albuma, pa tako ni stari fanovi nisu bili zakinuti za ''Nitko nikad ne ide sza mnom'', ''Pesi'', ''Sjedni'', ''Sajle'' i naravno vječnog favorita među publikom ''Kuća''.
Svaka je pjesma na svoj način uspjela razgaliti srca i glasnice publike koja je neprestano đuskala i pjevala te pozorno pratila što se to na sceni događa, jer ni u jednom trenutku nije bilo dosadno i nije bilo praznoga hoda. Kod njih nisu postojale neugodne pauze među pjesmama koje se nastoje popunti bezveznim anegdotama koje kod publike uglavnom ne prolaze izazivajući samo kisele osmijehe i žamor.
Sve je bilo pomno isplanirano i iscenirano kako bi doživljaj bio potpun, a preko manjih su gafova, poput zabunom isključenoga mikrofona, prešli na simpatičan način uz punu podršku publike.
Generalno, čar live nastupa je upravo prilika čuti i vidjeti nešto na novi način, u punome sjaju, što njima uvijek uspijeva. Improvizacije i live izvedbe definitivno su njihova jača strana i publika uvijek dobije više od onoga što je snimljeno i što može čuti u bilo kojem trenutku iz bilo kojega kutka svijeta.
Njihovom je scenskom napretku vjerojatno doprinijela i uloga benda u predstavi ''Nepoznata iz Seine'', čije su se izvedbe mogle uloviti u kazalištu Teatar &TD. Mislim da je smisao ispunjen. Osim plesača, stage je s njima dijelio i Darko Rundek, pridružujući im se (napokon) i uživo na pjesmi ''Hodaj'', koji je u trenutku kada je njegovo stopalo kročilo na pozornicu zapravo predstavio svoj alter ego i potpuno se predao ulozi.
Svojih je pet minuta pod svjetlima reflektora dobio i Ivan Judaš, poznatiji kao Juda, koji je oduševio sviranjem na svom handpanu. Kao nabrijavajući intro za pjesmu ''VRIJEME ZA ČILANJE'' poslužili su povici publike koja je nastojala dozvati čovjeka ,,koji se odaziva samo na ime Ice'', a sa Stilovim je dolaskom na binu Tvornicom zavladala manija i oduševljenje upravo tim momentom setliste.
Publika je i nakon dva sata bila nezasitna, pa je bis bio neizbježan, a izveli su još čak tri pjesme. Poseban je trenutak večeri bio plesni impro nastup Marijana. Imao je čak i backup plesače koji su nastojali pratiti svaki njegov pokret, ne znajući što će sljedeće napraviti, a on je iskoristio priliku i referirao se na ''Zaspao čovek'' video s EXIT festivala čijom je zvijezdom nesvjesno postao.
Bio je to glazbeni, scenski i umjetnički trijumf jednoga benda . ,,Morto Porto Korto Morto?'' - ,,Morao si čut'!''.
