Nick Cave i Bad Seedsi izazvali eksploziju emocija u Ljubljani
31.10.2017. 13:05
Bad Seedsi su sinoć, vođeni Caveom, napravili apsolutno magičnu večer. Bilo kakav drugi opis onoga što smo mi sretnici doživjeli sinoć ne bi bio dovoljan da pokaže što smo dobili od Nicka Cavea i Bad Seedsa.
Proveli su nas kroz predivno putovanje novim albumom „Skeleton tree“ koje je publiku držao savršeno tiho, kao da odaje počast dosadašnjem radu Cavea i njegovih Bad Seedsa, koje su isprekidali hitovima koje je publika samo čekala da poludi. Seedsi su bili tehnički nepogrješivi, ali nisu bili čisti, nisu bili analni, svakom su notom prenosili emociju koja je drmala svakog pojedinca u publici. Sam Cave je doprinio toj emociji s novim pristupom koji smo do sada rijetko imali prilike vidjeti na njegovim koncertima. Zafrkavao se s publikom, divljao je, smijao se i uživao u izvedbi. I publika je to dobrano osjetila i slala mu odličnu energiju natrag.
Cave se sam hranio tom energijom publike. Više puta je tijekom koncerta komunicirao s publikom skoro pa na intiman način. U jednom trenu, tokom „Higgs Boson Blues“ se preko ograde i ljudi zaletio na tribine, jureći kroz publiku i preko nje, dodirujući svakoga tko mu je bio na putu. Zaštitarima je srce stalo dok je Cave u sjajnim cipelama balansirao na par centimetara ograde pružajući ruke prema publici.
U drugom slučaju se u potpunosti bacio u publiku tijekom legendarne „Weeping Song“. Otišao je skoro do pola partera i nekoliko minuta se potpuno posvetio ljudima oko sebe. Publika se istovremeno hranila Caveovom energijom. Iako je nekoliko puta skoro nezgodno pao, publika ga je podržavala, i stvoreno je svojevrsno zajedništvo Cave i njegovih obožavatelja. Svi su zajedno radili, svi su zajedno osjećali, svi su zajedno pjevali. Čista magija.
Eskaliralo je kada je povukao tridesetak ljudi za sobom na pozornicu da bi izveo „Stagger Lee“. Dvorana je eksplodirala, nije bilo sekunde mira i promatranja, uspio je tisuće ljudi uvesti u osjećaj potpune ekstaze!
Nakon opake turbulencije emocija koja je pratila cijeli koncert, od suznih očiju publike dok su izvodili melankolične „Jesus Alone“ i „Distant Sky“, do potpune eksplozije energije na „Red right hand“ i „Jubilee Street“, Bad Seedsi su završili s optimizmom i nadom sa „Push the sky away“, što dobro opisuje stanje u kojemu se sam Cave vjerojatno nalazio nakon tragične smrti njegovog sina.
Činilo se kao da je ova turneja upravo to, put čovjeka kroz gubitak, nestabilnost emocija kroz koje osoba može proći kad se suočava s tragedijom, ali s notom optimizma – sve će biti u redu, možemo nadvladati sve što nam život baci pod noge. Cave je prenio tu poruku dobro i publika je u potpunosti prihvatila i razumjela, s poštovanjem i ljubavlju, kako i treba biti.
