The Doors Alive i Tvornica u psihodeličnim bojama
13.02.2017. 09:52
U zadnje je vrijeme sve posvećeno raznoraznim godišnjicama. Tako povodom 50 godina izlaska prvog – i najutjecajnijeg – istoimenog albuma The Doorsa, i Tvornica u goste prima njihov najveći tribute bend Velike Britanije. Skoro isto toliko je prošlo i od preuranjene smrti Jima Morrisona, stoga je došlo vrijeme da Kralj guštera oživne na jednu noć.
I prije samog početka koncerta bilo je očito da će prostor u potpunosti biti popunjen. Uspjeli su privući sve stare obožavatelje legendarnog benda, ali i mlade. Očekivanja su bila velika. Sa svirkom su započeli u predviđeno vrijeme, a vizualni je dio djelomice odražavao tadašnju fazu rocka kad je fokus bio na sadržaju, ne stilu. Dizajn pozornice je bio minimalistički, jedino su odskakale projekcije psihodeličnih izmjena boja. Pjevač je po stasu i hrapavom glasu uvjerljivo skinuo Morrisonovu personu, dok je ostatak benda vjerno pratio izvorne skladbe. Osobito je bio upečatljiv zvuk klavijatura – doslovno se mogla osjetiti prisutnost Manzareka na pozornici – a gitara je uvjerljivo dominirala u blues solažama. Zvuk je u načelu bio dobar iako su niski tonovi, osobito bas pedala, bili prejako naštimani tako da je zvuk bio zagušljiv u odnosu na ogoljen i naelektriziran zvuk ranije faze. To se itekako osjetilo kod "Break On Through (To the Other Side)" koja je zvučala više bluzerski nego psihodelično. Očito je prilikom tonske primarni fokus bio na oživljavanju blues faze. Srećom, kasnije su zvuk uspjeli malo uravnotežiti pa je i psihodelija došla do izražaja. Kako ne bi sve bilo samo na sviranju, "The Unknown Soldier" je u sredini pjesme bila popraćena malim igranjem uloga.
The Doors Alive tribute by Tomislav Ćurić / Soundguardian
Već spomenute projekcije su dobile dodatan kontekst kad je krenula "You're Lost Little Girl", pomno prateći cirkusantsku melodiju nadrealizma. Jedna od preciznijih obrada je bila "Ship of Fools" sa svojim blues ritmom, dok su klavijature poticale na rad bokovima. Posije su reflektori vrlo suptilno dodavali maglovitoj atmosferi praskozorja "Waiting for the Sun". I sama je publika bila u skladu sa psihodeličnim ugođajem, u vlastitom hipnotičkom transu dok nije trebalo zapjevati uz "People Are Strange". Elan se nastavio kod "Spanish Caravan" i, naravno, "Light My Fire". Iako je zvuk sve dosad tonski naginjao bluesu, najveća se količina energije osjetila baš u pjesmama prve faze. A nadrealnost fraze "Adolf Hitler živi u Bijeloj kući" na tragu Morrisonove poezije uvela nas je u "Riders on the Storm", pjesmu na koju je publika cijelo vrijeme čekala. Sadržavši produžene solaže koje su upotpunile magičnu atmosferu, zasluženo je dobila glasne ovacije. Bilo je očito da je uhodanost bila bolja što je koncert više odmicao, a to su dodatno potvrdile "LA Woman" i "When the Music's Over". Za kraj je bis započet s "Roadhouse Blues", himnom bluzerskih cugera, a završen s čim drugim nego "The End".
The Doors Alive tribute by Tomislav Ćurić / Soundguardian
I dok se Edipovska psihodelija vraćala u mračne kutke naših umova, bitno je bilo zapamtiti što smo čuli. Iako je sve možda započelo pomalo nespretno, u konačnici smo dobili vrlo zadovoljavajući koncert. Velika Britanija može biti ponosna ako je suditi po reakcijama publike, što jamči želju za ponovnim dolaskom. Idući put ih nemojte propustiti. I tako, dragi prijatelji, nadam se da ste uživali. Ovo je kraj...
