Koncerti

Chui u Tvornici kulture - stvari im jednostavno idu od ruke

Chui u Tvornici kulture - stvari im jednostavno idu od ruke

Chui i Jazz orkestar HRT-a pod, vodstvom dirigenta Andreasa Marinella, promovirali su Tvornici kulture zagrebačkoj publici svoj posljednji uradak - album “Chui ovu glazbu”.

Chui ima iza sebe mnogo rasprodanih koncerata (izvan Zagreba su im gotovo svi rasprodani), imaju albume koji su pokupili lovorike kritike i publike, a sad još imaju i odličan projekt s Jazz orkestrom HRT-a. Izgleda kao da im stvari jednostavno idu od ruke. Pokazali su to i sinoć pred punim Velikim pogonom Tvornice kulture gdje se skupilo svakakvog svijeta, od starih i mladih, opuštenih i posh, onih koji ih vole i onih koji su jednostavno došli vidjeti zašto se oko Chuija vrti tolika ‘zbrka’.

 

Chuifoto: Chui i Jazz orkestar HRT-a, credit: Vilim Hlušička

Koncert nije počeo točno na vrijeme kako je bilo najavljeno, već s nekim polusatnim kašnjenjem. S obzirom na to da se na ulazu stvorila prava mala gužvica pa se za ulaz čekalo u redu, to kašnjenje je mnogima dobro došlo. Prostorno slobodnije nije bilo ni u Velikom pogonu, a gužvasto je bilo i na pozornici. Prebirući na svojim instrumentima Chui i orkestar izvodili su skladbe s posljednjeg albuma na kojem je aranžmane za Jazz orkestar napisao dirigent Andreas Marinello. Simpatičan je taj Marinello; za vrijeme solo točaka plesucka sa strane, profesionalno vodi orkestar, zahvaljuje publici na velikom odazivu i još se ima vremena našaliti kako bi ljudi na HRT-u možda trebali više izlaziti.

Chuifoto: Chui i Jazz orkestar HRT-a, credit: Vilim Hlušička

 

Kad je jazz u igri svi uvijek jedva čekamo solo dionice pa je tako bilo i sinoć. Priliku za solo izvedbe dobili su i članovi benda i članovi orkestra, a nekoliko njih će nam ostati u lijepom pamćenju. Istaknula bih puhački solo Joea Kaplowitza na gigantskoj školjci koji je nasmijao publiku i potaknuo je da se i sama uključi u izvedbu pljeskanjem, ali nam i pokazao da u jazz glazbi granice gotovo da i ne postoje. Zatim je tu Vojkan Jocić koji je razvaljivao taj svoj saksofon tako da sam se na momente pitala od kuda tom čovjeku toliko zraka u plućima. I na kraju, osobno mi najbolji, bubnjarski solo odličnog Janka Novoselića koji je i publiku potpuno oduševio.

 

Chuifoto: Chui i Jazz orkestar HRT-a, credit: Vilim Hlušička

 

Glazbenici su izveli sve skladbe s albuma “Chui ovu glazbu” (osim posljednje “Tebi putujem”) što je u koncertnom aranžmanu trajalo više od sat i pol. Za sam kraj najavili su nam malo žešće melodije pa smo tu imali prilike čuti, meni njihovu najdražu, “Will I Ever See You” i potom “Punch”. Time su tu bezgranično slobodnu jazz večer priveli kraju, a slušateljska uha ostavili punima dobre glazbe.

 

Chuifoto: Chui i Jazz orkestar HRT-a, credit: Vilim Hlušička

 

Ono u što su nas sinoć uvjerili svi ti divni glazbenici jest da jazz sigurno nije mrtav, već naprotiv živi, diše i stvara jednu produktivnu scenu. Krasno je bilo biti dio takve glazbene čarolije u kojoj vlada virtuoznost, ali i zabava, tako da do nekog sljedećeg susreta možemo Chuiju i Jazz orkestru HRT-a reći samo “Hvala!”.

 

Galeriju fotografija možete pogledati OVDJE.