Koncerti

Cloud Nothings zadovoljili očekivanja

Cloud Nothings zadovoljili očekivanja

Dylan Baldi bio je student glazbene produkcije kada je prije desetak godina osnovao nekoliko “lažnih” bendova i promovirao ih po Myspaceu prenoseći gore svoju glazbu koju je sam stvarao.

Jedan od takvih projekata bio je i Cloud Nothings. Tko zna bi li ovaj bend zaživio i u stvarnom svijetu da Dylanu nije došao poziv u kojem se Cloud Nothings pozivaju da sviraju kao podrška Woodsima i Real Estateu. Nakon toga Baldi je brzo skupio članove i osnovao bend, a ubrzo su uslijedili nastupi po festivalima, ali i samostalni koncerti.

Cloud Nothings su Dylan Baldi na gitari i vokalu, Jayson Gerycz na bubnjevima, TJ Duke na basu i Chris Brown na gitari. U sklopu turneje kojom promoviraju posljednji album Last Building Burning nastupili su za hrvatske fanove u pregrađenom Velikom pogonu i glasnim gitarama i bubnjevima protresli Tvornicu kulture. Koncert je počeo s tek desetominutnim kašnjenjem uvodnom “On an Edge”, a prostor ispred pozornice se ubrzo sve više popunjavao. Za njihov prvi zagrebački nastup okupio se u Tvornici lijep broj znatiželjnika pa je u publici bilo i starijih i mlađih, onih koji su došli provjeriti o čemu se radi, onih kojima je bend drag i naravno lojalnih fanova.

Baldi se na početku koncerta opravdao da je bolestan i da nam zato bend možda neće pružiti najbolji nastup, ali brutalne solo izvedbe i majstorstvo svih članova odmah su dokazali drugačije. Posebno se moram osvrnuti na Baldija i Gerycza koji su najjače karike benda. Baldi je pjevao, svirao sola i vodio cijeli bend, a šaka mu se na momente zamutila zbog brzine kojom je udarao po gitari. Gerycz je bubnjar kojeg bi poželio svaki bend. Energičan, glasan, a udovima gotovo srastao s instrumentom vizualno je pružio dojam uvrnutog remakea “Whiplasha”, samo što nije prokrvario na tim činelama.

Kao podrška nastupio je mlađahan zagrebački bend Weather Pains, koji su nedavno svirali i kao predgrupa ESC Lifeu. Evaluirajući po zvuku ova četvorka brije na “srednjoškolski” rock devedesetih, ali u glasnijoj varijanti s gotovo nerazumljivom vokalom. Više nego korektnim nastupom zagrijali su prisutne, a po svemu sudeći imaju već i malu grupu vlastitih obožavatelja.

Sredina tjedna je sinoć bila zaokružena jednim odličnim koncertom i lijepim iznenađenjem za sve nas koji nismo slušali Cloud Nothings 2013. na tadašnjem Terraneu. Baldiju i ostalima želim sve najbolje u daljnjem radu uz savjet da ne omekšaju, a u sebi se nadam još jednom glazbenom susretu s ovim Clevelanđanima.