
Iz Tvornice, riječima Devina Townsenda: "Yaaaay! Sunday night metal!"
13.02.2017. 18:01
U nedjelju smo imali užitak čuti Devina Townsenda i njegov Project. Po drugi je put došao u zagrebačku Tvornicu okružen probranom ekipom glazbenika koja nas je odlučila razvedriti svojim satiričnim pristupom supkulturi metala. Kao pojačanje je pozvao i druge progresivce poput Leprousa i Between the Buried and Me da zagriju publiku prije nastupa. A rezultat? Bolji nije mogao biti.
Prvi na redu je bio Leprous sa svojim amalgamom progresive i avangarde. Zvuk je u načelu bio dobar što se tiče rasprostranjenosti zvuka, ali su niski tonovi gušili vrlo slabe gitare. Najveću je pažnju privukao vokal sa svojim tragičnim, skoro pasivno-agresivnim tonom koji se uz sanjive melodije klavijature izmjenjivao s tehničkom strukturom gitare i isprekidanom naravi agresivnih bubnjeva. Sve je odisalo melankolijom sjevernih krajeva. Poput smrti u snijegu. Navedeno je potvrđeno završnom pjesmom "Slave" koja je zaokružila nastup osjetnom rezigniranošću. Bio je zadovoljavajući, iako prekratak, početak.
Between the Buried and Me se dičio shizofreničnom vrstom metala u kojem je bilo svega – od klasične glazbe i akustike do loungea i blagog jazza. Iako je zanimljivo, teže je probaviti, osobito kad krenu u death metal vode, a zna biti i zamorno. Unatoč žešćem stilu sviranja, zvuk je u ovom slučaju bio uravnoteženiji. Dominirale su gitare i bubnjevi s klavijaturama za dodatnu teksturu. Najslabiji faktor je bio vokal. Pokazao je kompetentnost u guturalnom pjevanju, ali je podbacio kod čišćeg – jednostavno je nedostajalo prisutnosti i strasti s kojom bi se slušatelj mogao povezati.
Inače mirna publika je bila vrlo dihotomna s obama bendovima jer promjene treba pomno pratiti. Interakcija s publikom je bila minimalna, bez osobitog isticanja – možda su "opaki" metalci samo sramežljivi? Leprous je prednjačio egzotičnijim zvukom, a nakon kraće pauze je krenulo ono što smo svi čekali.
Devy je već od prve pjesme "Rejoice" najavio smrknutost glazbe kad je rekao "Ajmo stvari razvedriti". Bend je bio izvrstan, a on je naravno dominirao glasom i stasom. U interakciji se vidjela potpuna neozbiljnost njegove opake persone. Zvuk je bio odličan – na uravnoteženosti možemo zahvaliti izvrsnoj tonskoj majstorici! Osvjetljenje je također bilo prikladno jer je suptilno upotpunjavalo atmosferu. Project je najlakše opisati kao "veselu" progresivu s podosta visokih tonova i tekstura klavijature koje omekšavaju sveukupnu težinu glazbe, a to se jasno vidjelo kod "Stormbending" koja je najavljena kao "pjesma o nečemu lijepom". Također je nadoknadio i interakciju predgrupa jer je njegov smisao za humor osvježenje na inače neironičnoj metal sceni. Samo radi toga se isplatilo doći. Ali smo ipak morali pred kraj dobiti malo dramatičnosti uz vojnu koračnicu "March of the Poozers". Osobito treba istaknuti omiljenu "Kingdom" u kojoj su do kraja istaknute njegove vokalne sposobnosti i romantična strana. Djetinjasti je šarm dodatno oraspoložio publiku dok smo čekali bis. Prema željama publike je neuvježbano odsvirao akustičnu verziju "Deadhead", a nakon nje je krenula jedna od njegovih najnježnijih i najboljih stvari "Ih-Ah!" s kojom je u potpunosti dokazao da je jedan od najpodcjenjenijih vokalista u metalu i rocku općenito. Za kraj smo dobili "Higher" uz ponovnu prisutnost ostatka benda.
Kvalitetno, zabavno i smiješno, dobre predgrupe i odličan Devin Townsend Project označili su jedan od boljih metal koncerata u zadnje vrijeme pa se možemo nadati da će i češće dolaziti. Treba nam više takve pozitive u metalu. I frizura