Koncerti

Glazba, ljubav i ljeto na Let's Rock Festivalu u Šibeniku

Glazba, ljubav i ljeto na Let's Rock Festivalu u Šibeniku

U nedjelju, 21. lipnja 2020. godine, u Šibeniku je održan Let's Rock festival kojim su Svjetski dan glazbe i prvi dan ljeta proslavljeni na najljepši mogući način. Nakon tri mjeseca suše, publika koja je žeđala za koncertima mogla je prisustvovati spektaklu na Tvrđavi svetog Mihovila na kojemu su nastupila neka od najposebnijih imena s naše glazbene scene.

Na festivalu je prisustvovalo petstotinjak ljudi, a izvođači su bili raspoređeni na čak tri pozornice. Predivan ambijent tvrđave, lagani povjetarac koji donosi miris mora i sunce koje je polako zalazilo u suton učinili su atmosferu jednostavno romantičnom i fantastičnom. Prvi je koncert počeo u 18:30, a led je probio Ichabod nastupom na pozornici izvan bedema tvrđave s predivnim pogledom na more. Budući da su bili prvi na line-upu, publika se tek počela okupljati, ali ovi su neodoljivo slatki dečki vrlo hrabro i kvalitetno izveli pjesme sa svog albuma ''Psychedelic Chansons, Vol. 1''. Unatoč tome što su bili prvi, njihov se nastup savršeno uklopio u zalazak sunca i unio dozu romantike i intimnosti među šibensku publiku. Ichabod je najavio i da pripremaju novi, vrući projekt, čiji izlazak s veseljem iščekujemo u, nadamo se, bliskoj budućnosti. Na istoj su pozornici nastupili i Rolo, Porto Morto te Lovely Quinces. Nakon Ichaboda, na glavnoj je pozornici nastupio breljanski bend Ischariotzcky. Iako sjedeći, ovaj koncert nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim. Ako ste osoba koja se može naježiti na zvuk dobre glazbe, onda je ovo koncert koji biste proveli u takvom stanju, s knedlom u grlu.

 

 

Iskreno, ne znam što i kako se dogodilo, ali suze su na kraju same potekle, a to se ne događa često. Ischariotzcky je bend koji posjeduje posebnu energiju koja publiku do kraja uvlači u glazbu i ono najbitnije, na slušatelja utječe na emocionalnom nivou. Na pozornicu su čak pozvali i J.R. Augusta kako bi premijerno izveli nedavno objavljenu zajedničku pjesmu ''Trouble'' što je upotpunilo njihov nastup. S njihovim se nastupom nažalost poklopio onaj benda Rolo, pa se publika morala odlučiti za jedan od ta dva, a izbor nije bio nimalo lak jer je Rolo svojim opakim gitarističkim zvukom rasplesao publiku. Na trećoj su se pozornici, pod tribinama, uskoro orili zvuci najslađeg, sanjivog syntha pocket palme isprepleteni neonom.

Uz pjesme sa svog prvijenca, izveli su i svoju obradu pjesme ''365'' te jednu novu, još neobjavljenu pjesmu. Ovaj trio apsolutno osvaja svojom slatkoćom i lakoćom izvođenja, a rijetki su oni koje pocket palma nije uspjela rasplesati svojim nostalgičnim retro zvukom i neodoljivim vokalima. Brunina se gitara u live nastupima posebno ističe i savršeno nadovezuje na njihov synthpop zvuk. Pred kraj koncerta pocket palme, na pozornici izvan bedema svoj je nastup počinjao zagrebački Porto Morto. Dok sam još trčala niz stepenice tvrđave, vidjela sam rasplesanu rulju već na prvoj pjesmi. Svoj su nastup otvorili pjesmom ''Nitko nikad ne ide sza mnom'', a osim nekoliko pjesama s prvog albuma i naravno onih s ''Portofona'', izveli su i live session verzije nekih pjesama, kao na primjer ''Zadnji dan zime'', ali na prvi dan ljeta, naravno. Publika je, kao i bend, bila već potpuno opuštena pa je čitav prostor do pozornice bio ispunjen, a razočarao je jedino prerani završetak svirke ove sedmorke.

Za to je vrijeme J.R. August, u kombinaciji sa svojim zborom i bendom, hipnotizirao publiku koja je zauzela gotovo sva sjedeća mjesta, ali i poneku stepenicu. Tvrđava je odradila svoje i Nikolin se glas savršeno uklopio u njezinu akustiku, a on je publiku uspješno odveo putem svojih ''opasnih voda''. I nakon silnih nagrada, pohvala i eksplozije popularnosti, J.R. je ostao prizemljen, ali i poseban glazbenik koji u svoju glazbu vidno ulaže cijelo svoje biće.

 

 

Nakon duševnog smiraja, na vanjskoj se pozornici ukazao novoformirani bend Dunje Ercegović, Lovely Quinces i pokazao koliko su moćna i ubitačna kombinacija, a publika je sad potpuno poludjela i postala nezasitna. Lovely Quinces izveli su i još neobjavljenu pjesmu ''Spinning'' čije objavljivanje sad iščekujemo s još većim nestrpljenjem. Pucanje žica, vrisci i potpuni delirij samo su neke od asocijacija na njihov ekstramoćan nastup. Zbog ponovnog preklapanja, propustila sam nastup multiinstrumentalistice Pi koja je nastupila na pozornici pod tribinama. Iza 23 sata na glavnu su se pozornicu popeli Jonathani i, vrlo blago rečeno, rasturili scenu. Iako karakteristični po svojim sjajnim nastupima uživo, svaki put uspiju nadmašiti same sebe i dokazati zašto su upravo tamo gdje jesu. Od ''Maggie'', preko ''Mama I'm Ready'' do ''Try To Get Even'', publika je svaki stih pjevala s njima uglas, a duše su im zajedno titrale. Sjedala kod glavne pozornice sada su bila prazna, a prostor oko same pozornice bio je popunjen, i činilo se kako su u tom trenutku eksplodirale sve žudnje za koncertima. Ovu je nevjerojatnu atmosferu upotpunio i simpatičan trenutak u kojemu su se Jonathanima na stageu pridružili Nipplepeople kako bi zajedno zaplesali. Nipplepople su s glavne pozornice odmah prešli na onu pod tribine, a plesna se atmosfera nastavila do samoga kraja. Čak im ni kiša nije zasmetala, naprotiv, kišne su se kapi uklopile u njihov scenski nastup.

 

 

Posljednji su na scenu izašli The Fogsellers, ali ih je ipak, nažalost, prekinula kiša koja nas je odlučila okupati i na prvi dan ljeta. Sigurna sam da će ovaj festival biti zapamćen, a da biste osjetili to zajedništvo i atmosferu koja je vladala među zaljubljenicima u glazbu, morate to sami doživjeti. Osim publike, podršku su pružali i izvođači jedni drugima, što je bio jako divan prizor. Sve u svemu, predivan ''početak'' koncertne sezone, za koju se svi nadamo da će se nesmetano nastaviti jer ovi ljudi imaju toliko toga za podijeliti s nama!