Koncerti

jeboTonovih pet u Vintageu

jeboTonovih pet u Vintageu

Glazba se čula već do stanice na Prisavlju, pomiješana zvucima prometa odzvanjala je iz smjera Vintagea. Slučajni prolaznici komentirali su kako tamo neki mladi nešto slave što je zapravo bilo i točno. Naime, jeboTon ansambl slavio je sinoć svoj peti rođendan i pripremio doček iznenađenja za sve prisutne vani ispred Vintagea. Nakon par skladbi dečki su okupljene pozvali u klub na svirke koje su trebale uslijediti.

Ansambl sam prvi puta čula u Vinylu prije nekoliko tjedana gdje su me oduševili i to oduševljenje je bilo razlog mojeg sinoćnjeg dolaska. Međutim, ansambl nije jučer svirao kao ansambl, osim onih nekoliko skladbi ispred Vintagea. Umjesto toga nastupili su bendovi koji čine ansambl i prijatelji.

jeboTon © Julien Duval Photography/Good VibrationsjeboTon © Julien Duval Photography/Good Vibrations

Ušla sam u klub među prvima i čekala da počne prvi bend. Iznenadila me točnost satnice i zbog toga svaka pohvala organizatorima i bendovima. Međutim, kao da ta točnost nije previše zanimala publiku pa je Lobotomija čekala na pozornici da ljudi napokon uđu. "Zakaj ljudi ne ulaze?" čulo se s pozornice. Možda zato jer ih zaštitari nisu puštali s vlastitom cugom u klub ili su jednostavno previše kul da uđu na vrijeme. Lobotomija je počela sa svirkom nešto prije pola devet i odmah navela prve redove na ples. Rođendanski uređen prostor s balonima, opuštena i vesela atmosfera pružila je osjećaj kao da slavite rođendan nekog dobrog prijatelja u njegovoj dnevnoj sobi.

jeboTon © Julien Duval Photography/Good VibrationsjeboTon © Julien Duval Photography/Good Vibrations

Rasplesavši publiku Lobotomci su ostavili pozornicu za Antidepresiv. Dečki su sebe opisali kao dugotrajan hrvatski indie punk bend koji svira vesele pjesme. Prije početka negdje im se zagubio vokal i gitarist Filip, pa smo malo čekali da se pojavi i uštima, ali mislim da im to nitko nije uzeo za zlo. Na kraju je ispalo baš simpatično. Ono što je Lobotomija ostvarila s publikom na pjesmi "Ja sam lud", to je Antidepresiv postigao na pjesmi "Nisam rođen da bih umro od tumora" i na pjesmi "Dylan Dog" gdje je i publika i pjevala taj famozni stih "...a mogo sam biti tvoj Dylan Dog".

jeboTon © Julien Duval Photography/Good VibrationsjeboTon © Julien Duval Photography/Good Vibrations

Bez ikakve pauze na pozornicu su se popeli Peglica i Komandos i odveli nas u glazbeno potpuno drugačije vode. Odsvirali su nekoliko svojih stvari među kojima se mene najviše dojmila "Kefter Gatha". Ubrzo su došli na red i Trophy Jump koji su odmah osvojili publiku i nastavili sa širenjem pozitivne atmosfere. Bend koji svoje pjesme izvodi na engleskom rasplesao je okupljene, a da je sreća bila potpuna dokazali su i baloni koji su letjeli po zraku.

jeboTon © Julien Duval Photography/Good VibrationsjeboTon © Julien Duval Photography/Good Vibrations

Konačno je došao red i na Portospremište, bend koji sam zapravo najviše željela čuti, a koji je sastavljen od bendova Proto Morto i Spremište. Svojim estetskim dodacima i nastupom otjerali su i posljednja zrnca depresije i napunili nas pozitivnom energijom za sljedećih nekoliko dana. Sfumato i Hren samo su upotpunili dobro raspoloženje, a htjela bih pohvaliti i MCija Mellow Teena koji nas je uvodio u svaki bend.

Bila je to simpatična rođendanska fešta puna dobre glazbe i veselih ljudi, večer plesa i smijeha. Ako ste se jučer i pojavili u Vintageu loše volje, niste takvi otišli i doma. Napunjeni pozitivom, ostaje nam samo da čekamo neki drugi nastup jeboTon ansambla i da im, naravno, još jednom, zaželimo sve najbolje za rođendan.