Indirekt Showcase Festival predstavio brojna kvalitetna imena iz regije
09.10.2017. 15:02
U četvrtak 5. listopada, započelo je jesensko izdanje Indirekt festivala. Već treću godinu zaredom održava se u Beogradu, dok ove godine poprima atribut showcase festivala. Otvorenje se odvilo u prostoru KC Grada, a priliku otvaranja festivala imali su beogradski Triko i Barbarisms iz Švedske.
Ovogodišnje izdanje ujedno je i najbogatije dosad, a održalo se na 4 lokacije; KC Grad, KC Rex, Dorćol Platz i Majstor za pivo. Festivalski program, osim koncerata, sadrži i brojne aktivnosti. Primjerice, program u Dorćol Platzu sastojao se od dnevnih radionica i predavanja eminentnih stručnjaka iz glazbene industrije namijenjenih edukaciji regionalnih glazbenika, ali i sudionicima u procesu stvaranja, proizvodnje, distribucije ili organizacije glazbenih događaja. Radionice su zasnovane na ideji prenošenja znanja iz osobnih iskustava glazbenika i njihovih primjera iz prakse. Posebnost svih tih festivalskih događanja jest to da su bile live streamane i tko god nije bio u mogućnosti uhvatiti koncert ili radionicu uživo, mogao je to učiniti u virtualnome svijetu. Baza showcase festivala jest upravo sve što proizlazi iz ovakvih događanja – međusobna prezentacija, upoznavanje i stjecanje kontakata u glazbenoj industriji.
Foto: Bitipatibi, credit: Marina Štefančić
KC Grad smješten je u starom dijelu Beograda, na obali rijeke Save. Organizatori su punim pogotkom odabrali mjesto koje je nekada tvorilo prostor skladišta, a danas urbano mjesto za koncerte, izložbe i razne radionice. Također, bendovi kao Triko i Barbarisms na otvorenju ovogodišnjeg izdanja mogli su svojim dream pop, post-punk i indie-folk zvukovima festivalske posjetitelje uvesti u naredne dane Indirekta. Kako to inače biva s mnogim počecima koncerata, Triko započinje svoj nastup s jednosatnim kašnjenjem. Vođeni mnogim glazbenim odjeljenjima i pravcima, ovaj nam je bend pružio glasne, ali i ugodne zvukove od dream popa, post-rocka, pa sve do shoegazea. S prizorom prolaznih vlakova kroz prozore u pozadini i uz ugodno osvjetljen prostor, Triko je odsvirao pjesme s albuma Atina Bojadži, kao i noviju pjesmu „Klizi“. Njihova je glazbena baza sastavljena od specifičnih tekstova koji su nerijetko opširni, a s druge strane nostalgični i istovremeno ugodni. Tako je bubnjar, Milan Bukejlović, vodio duboki vokal i energično lupao po svojim bubnjevima uz bas dionice Bitipatibijevskog basista Dragana Mihajlovića. S druge strane, Boris Milanović ih prati visokim vokalom i gitarom koji su me u toj kombinaciji često podsjećali na bend VVHILE. Triko je zaveo pristojan broj ljudi u prostoru KC Grada, a svojom energijom posljednjih nekoliko pjesama definitivno su dokazali svoju jaku točku.
Foto: Baden-Baden, credit: Marina Štefančić
Nakon specifičnog beogradskog trojica, na binu su stupili Šveđani – Barbarisms. Oni su sve osim barbara i ičega sličnog što se povezuje uz termin barbarizma. Proučivši njihov karakterni i estetski prvi dojam, definitivno je bilo lako zaključiti da trojac dolazi iz sjevernijih područja. Specifični dress code, baratanje instrumentima, geste i obraslo neobrasle brade Šveđana jesu zanimljive karakteristike koje čine ovaj tročlani sladunjavi bend. Nažalost, publika se u međuvremenu izgubila i smanjila, no bez obzira na tu činjenicu, atmosfera je postala još intimnija i uto zanimljivija. Barbarisms sviraju lo – fi folk i što će vam više od intimnije atmosfere i ljudi koji dijele sličan glazbeni ukus uz ovakvu glazbu? Na prvu nisam imala nikakva očekivanja od ovog trojca jer nisam veliki fan spomenutog podžanra, no glazbu Barbarisms-a je definitivno bolje doživjeti uživo, a potom ih preslušavati na svojim uređajima. Dope Lemon je svakako bila glazbena asocijacija koja mi se pružala tijekom nastupa ovog švedskog trojca.
Foto: Barbarisms, credit: Marina Štefančić
Naredni dani Indirekt festivala odvili su se ubrzanijim tempom. Pitanje je samo bilo kako pohvatati što više izvođača u što kraćem periodu. Budući da se festival u preostala dva dana odvijao na sve tri lokacije, najveći su neprijatelji bili vrijeme i gradski promet. Teško je samo pojaviti se i preslušati sve te bendove, već je definitivno potrebno unaprijed isplanirati lokacije i izvođače koje želite čuti. Tako je moja koncertna pohodnja u petak, na drugi dan Indirekta, započela s koncertima u Majstoru za pivo gdje sam uspjela uhvatiti nastup Nađe, mlade kantautorice iz Novog Sada. Također, nedugo prije njenog nastupa popričali smo o raznim stvarima, a intervju možete pročitati ovdje (http://www.sound-report.com/intervju/nadja). Majstor za pivo je divno mjesto za intimnija druženja uz kvalitetno pivo, kao i za intimnije izvedbe. Nađa je svakako bila ugodna uvertira za početak druge Indirekt večeri, pa je tako svojim pjesmama s Venus in Gemini albuma ispunila prostor Majstora mirnim tonovima i sanjivim glasom. Sve su ovogodišnje festivalske lokacije zanimljivog karaktera i organizatori su definitivno pogodili ciljajući na ugodnu korelaciju između glazbe i prostora u kojima su se koncertne izvedbe odvijale. No, bez obzira na estetiku i takozvanu elitnost Majstora za pivo, ovaj je prostor pomalo nezgodan za koncert kao što je Nadja odradila. Njena glazba zahtjeva pažnju, ugodniju i mirniju atmosferu, a Majstoru toga nedostaje. Ono je prije svega pivnica, a onda mjesto za izvedbe.
Foto: Auf Wiedershen, credit: Marina Štefančić
Nakon Nadjinog nastupa pojavili su se dečki iz Haze & Ash i sve što sam od njih nažalost uspjela pohvatati jest suha priprema pred koncert iz razloga što sam jurila na nastup Bitipatibija u Dorćol Platzu. Budući da je ovo najnoviji sastav kojeg sam dosad slušala, Bitipatibi definitivno na svom području ne razočarava. Dosad je poveći broj glazbenika prošao kroz ovaj bend i to se sve, naravno, čuje. Mislim da nikada neću požaliti Skopulovičev odlazak iz benda jer ono što je on davao ovom sastavu jednostavno i dalje nedostaje. Bilo kako bilo, Bitipatibi u Dorćol Platzu otvara drugu večer, a nakon njih na binu nastupaju Mađarski The Immigrants. Može se reći da je od njihovog nastupa pa nadalje, gradacijom započinjala energičnija atmosfera, a s njom i nastupi. Ovaj sam bend imala priliku slušati na Krku na Velvet festivalu i nadala sam se boljoj atmosferi, no očito nisu moj cup of tea. Doduše, u Beogradu su sakupili brojniju publiku. Također, ovo je već šesta godina zaredom da nastupaju na našim područjima, a jedan od članova vrlo dobro barata našim jezikom i uspijeva generalno stvoriti dobar kontakt s publikom. Immigrantsi sviraju progresivni space indie rock, što i zahtjeva iole rasplesanu publiku, pa je tako i bilo među posjetiteljima koji su bili najbliži bini. Nakon Mađara, na binu se penje zagrebačka petorka Baden – Baden i sve što mogu istaknuti jest energija, energija i energija. Hrvoje Malić, vokalist, davao je posebnu čar nastupu svojim plesnim pokretima, vriskovima, bacanjem plastičnih čaša, pa čak i pljuvanjem u zrak i prema publici. Ovaj je bend dobio mnoge pozitivne kritike upravo zbog live izvedbi i to mi je svakako bilo jasno dok sam poluotvorenih ustiju gledala sav taj zanos i žar, a posebice trenutke dok su se članovi kroz nastup izmjenjivali na instrumentima pritom ne gubeći konstantnu energiju i dobar zvuk. Publika ih je, od svih tadašnjih izvođača, najbolje prihvatila prilaženjem što je bliže moguće bini, kao i uzvicima i čudnjikavim pokretima. Srpski Auf Wiedersehen ubrzo nastupa nakon ove petorke i sa svojim dark – electro – minimal zvukom pružaju noviji val energije. Ovaj specifični dvojac uz gitaru, bas i beatove koje su reproducirali sa MacBook-a, na trenutke su, osobno, podsjećali na New Order, a s druge strane djelomice na Lebanon Hanover.
Foto: The Lesser Men, credit: Marina Štefančić
Treću večer Indirekta provela sam slušajući izvedbe u prostoru KC Rexa. Opet, nažalost, spominjem promet i vrijeme koji su me kočili odlaskom na ostale festivalske lokacije. Bez obzira na sve spomenuto, ne žalim, jer sva su tri sastava te večeri definitivno ispunili moja očekivanja. KC Rex je, u usporedbi s Majstorom za pivo i Dorćol Platzom, karakterno i koncertno najzanimljiviji prostor za melodije koje su se tijekom večeri širile. Ondje su svakako dobru ulogu odigrali svjetlost, publika i njihova podijeljena intima s glazbenicima i obratno. Binu su prvi zauzeli pozitivni, šarmantni i veseli Gospel Dating Service, trojac iz Austrije. Svaki je član svojim mimikama i gestama dijelio toliko pozitivnih vibracija, a u ovom slučaju nikako ne mogu ne spomenuti bubnjara koji tijekom cijelog nastupa nije micao osmijeh i ugodu sa svoga lica. S druge strane, vokalist i klavijaturist Christoph Ertl podiže energiju svojom rasplesanošću i specifičnim tenorom koji zadaje potpuno drugačiju dimenziju svega što ovaj sastav svira. Ukratko, genijalno. Veseo bend groovy i uptempo zvuka za kuliranje i poskakivanje/plesanje.
Foto: Gospel Dating Service, credit: Marina Štefančić
Ubrzo za njima na binu dolaze beograđani Dogs in Kavala. Sve ono na što nas je Gospel Dating Service pripremio, Dogs in Kavala je zvukovima 60ih i 70ih suvremenijeg karaktera usmjerio ka još zanimljivijem i glasnijem. Rex je sve popunjeniji i rasplesaniji, a članovi benda opušteniji. Njihova je izvedba jedan od osobnih highlightova beogradskog Indirekta. Taj je bend uspješno, svojim karakterom, izgledom i performansom, glazbeno i scenski spojio starije s novim. Zadnji nastup večeri u KC Rexu pripada zagrebačkom (The) Lesser Men koji me nije ničim specifičnim zadivio osim na trenutke opskurnim projekcijama visoke saturacije u pozadini. Budući da sastav tvori četvorica glazbenika, slojevitost aranžmana svakako nije nešto nepoznato. Važnu ulogu odigrali su sintesajzeri i harmonij, kao i čitav niz do najsitnijeg detalja razrađenih instrumentalnih dionica. Nakon povećeg festivalskog izvještaja, jedino što za kraj ostaje jesu ponovna isticanja pozitivnih iskustava tijekom svih ovih koncertnih večeri koje su dokazale da domaća alternativna i nezavisna scena (uz nekoliko stranih dragulja) definitivno zaslužuje sličnih manifestacija. Ova su tri dana svakako napunila kreativne baterije od strane glazbe, književnosti i performansa. Hvala Indirektu.
Foto: Dogs in Kavala, credit: Marina Štefančić
