Koncerti

Vokalni ansambl Antiphonus - Treći koncert iz ciklusa Triade

Vokalni ansambl Antiphonus - Treći koncert iz ciklusa Triade

 "Početak i kraj madrigala"

111

Vokalni ansambl „Antiphonus“ posljednjih se godina nametnuo kao izuzetno kvalitetan sastav koji zahvaljujući svom repertoaru i umijeću iz nastupa u nastup širi broj svojih poklonika. Sastavljen od redom vrsnih glazbenika različitih profila, Antiphonus gradi delikatan repertoar, njegujući djela sa samih početaka europske glazbe, ali i najsuvremenije opuse domaćih i inozemnih skladatelja. Sve ih se češće može vidjeti i čuti na relevantnim glazbenim događanjima kao što su Festival  hrvatske kulture u Francuskoj „Croatie, le voici“, zagrebački Bienalle, Varaždinske barokne večeri i Korkyra Baroque Festival, a svojim su nastupom uveličali i svečanu priredbu povodom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

U sezoni 2014./2015. ovi sjajni glazbenici pripremili su dva ciklusa koncerata – „Trinitas“ u Crkvi Sv. Katarine i „Triade“ u Muzeju za umjetnost i obrt. Na trećem koncertu iz ciklusa „Triade“, održanom u nedjelju 14. prosinca, Antiphonus nas je odveo na čudesno glazbeno putovanje, spajajući rane madrigale iz 14. stoljeća sa šansonama 20. stoljeća u jednu neobičnu i uzbudljivu cjelinu, uz još pregršt  iznenađenja.

Koncert je započeo u meditativnom, pomalo mističnom i na trenutke sjetnom ugođaju, izvođenjem dviju skladbi  - „Triste plaisir“ Gillesa Binchoisa i „Oseletto selvaggio“ Jacopa de Bologne. U prvoj se svojim prekrasnim zagasitim glasom istaknula altistica Martina Borse, a u drugoj sopranistice Ana Lice i Monika Cerovčec, koje su s lakoćom i puno užitka svojim zvonkim glasovima svladale sve tehničke zamke i komplicirane ukrase tipične za tadašnju glazbu. Obje skladbe otpjevane su uz pratnju već iskusnih i respektabilnih umjetnika Vlatke Peljhan na violi i Pavla Zajceva na violončelu, dajući svakoj skladbi štih autentičnosti te se činilo da smo kroz glazbu uistinu otputovali u vrijeme renesanse.

Kako je koncert odmicao, publika je imala prilike čuti cijeli raspon ne samo glazbenih stilova, nego i talenata Antiphonusovih izvođača pa je tako Vesna Matana Matić izvodeći skladbu „Je vivroie liement“ Guillaumea de Machauta uz pjevanje zasvirala i na blok flauti, dok se umjetnički voditelj „Antiphonusa“ dirigent Tomislav Fačini pokazao ne samo kao dobar pjevač, nego i voditelj, animator, ali i interpret, izvevši vrlo snažno i sugestivno šansonu Jacquesa Brela „Jef“. Njegova je izvedba, u pratnji Krešimira Seletkovića na klaviru i Stjepana Vugera na harmonici uistinu zaslužila ovacije publike na kraju koncerta, otkrivši Fačinija u jednom posve novom svjetlu, a sve nas u publici svojim zvukom i senzibilitetom „teleportirala“ na pariške ulice.

Na uzbudljivom glazbenom putovanju na koje nas je u prekrasnu nedjeljnu večer poveo Antiphonus, nikako ne smijemo zaboraviti još nekoliko stanica, točnije, još nekoliko skladbi različitih žanrova i karaktera u kojima su se u višeglasnom izričaju izmjenjivali, uz već spomenute Martinu Borse, Anu Lice, Moniku Cerovčec, Vesnu Matanu Matić  i Tomislava Fačinija,također i Vesna Batistić (alt), Želimir Panić (tenor) i Leon Košavić (bas). Izvodeći sjetnu Monteverdijevu skladbu „Sfogava con le stelle“, prpošnu i lascivnu „Matona mia cara“ Orlanda di Lassa ili modernu „Nonsense Madrigals“ Gyoergya Ligetija članovi Antiphonusa pokazali su zavidnu razinu vokalnog umijeća, homogenosti, stilske preciznosti i muzikalnosti. Valja naglasiti da je repertoar koji izvode izuzetno osjetljiv i bilo kakva nesigurnost se vrlo lako „čita“. Tim više njihovo umijeće izaziva divljenje, a njihova razigranost i užitak zajedničkog muziciranja uistinu je zarazna. Još jedan pohvalni detalj (a detalji itekako čine razliku!) je čitanje stihova svake skladbe u hrvatskom prijevodu prije njenog izvođenja, što je publici uvelike pomoglo u razumijevanju i praćenju koncerta.

Iako bi do sada spomenute izvedbe bile posve dovoljne za potpuni glazbeni doživljaj, maestro Fačini i Antiphonus dodali su ovom glazbenom putovanju i dašak nečeg egzotičnog. Točnije, tračak nečeg posve novog i rijetko viđenog. Posebna gošća Antiphonusa bila je njemačka umjetnica Carolina Eyck koja je izvela nekoliko svojih skladbi na tereminu. Teremin je elektronički instrument, primordijalni sintesajzer koji se svira bez fizičkog kontakta, naoko „po zraku“, koristeći elektromagnetske silnice. Zvuk teremina vrlo je neobičan, rekli bismo „svemirski“,vjerojatno zato jer jer je često upotrebljavan kao zvučna podloga u SF filmovima, a štovatelji serijala „Dr. Who“ redovito ga mogu čuti u uvodnoj špici. Mlada je umjetnica izazvala veliko zanimanje, ali i oduševljenje dokazavši se kao pravi virtuoz na tereminu. U svom je nastupu s elementima performansa pokazala veliki spektar mogućnosti ovog instrumenta, od intonacijskog i dinamičkog raspona do sposobnosti kombiniranja i snimanja vokala, stvarajući tako mogućnost višeglasja. A kao pravi mali biser istaknuo se njen zajednički nastup s članovima Antiphonusa koji je publika nagradila toplim pljeskom.

I na kraju, svima onima koji Antiphonus do sada nisu čuli, topla preporuka. U ovoj sezoni čeka ih još tri koncerta, pa dođite i pustite da vas povedu na neko novo glazbeno putovanje. Uz takvu ekipu ono će sigurno biti uzbudljivo, a destinacije čarobne.

Tekst: Danijela Pintarić

Antiphonus facebook stranica


Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."