Koncerti

We Come One @ Tom Klub, Požega

We Come One @ Tom Klub, Požega

[caption id="attachment_4747" align="aligncenter" width="547"]We Come One We Come One[/caption] Kada u Požegi osvanu plakati na kojima se najavljuje koncert benda We Come One (dalje: WC1), jedno je sigurno – spektakl je zagarantiran. Možda taj koncert neće imati snagu nekadašnjih iscrpljujućih nastupa na kojima su svi, počevši od svakog člana benda, preko publike pa do samih zidova, bili natopljeni znojem, ali to od njih više nitko ni ne traži. Kako je WC1 bend koji, zbog brojnosti i odvojenosti članova benda, većinski dio godine stagnira, za požešku publiku dovoljno je samo da sviraju. A svirali su u petak, 31. listopada u Tom Klubu u Požegi. Atmosferu prije nastupa WC1, zagrijao je bend P.A.S. svirajući obrade svih poznatih rock 'n' roll hitova prošloga stoljeća. Kako P.A.S. okuplja „staru gardu“ svirača, bilo je gotovo nemoguće čuti pogrešku u njihovom nastupu, a obradama bendova poput Rolling Stones, Led Zeppelin ili Deep Purple ne može se pogriješiti. Sve pohvale. Nakon P.A.S.-a red je došao na nešto promijenjenu i obnovljenu postavu WC1. Maskirana publika jedva je čekala prvi ton gitara, klavijatura, bubnjeva i puhačkih instrumenata, a kada su instrumentalisti izašli na pozornicu i krenuli obradom „Angels Don't Kill“ scenarij početaka WC1-ovih koncerata ponovio se. Jednom riječju – ludilo – koje je svoj intenzitet još više pojačalo na autorskoj „Utopiji“ te svima poznatoj „Chop Suey“. Iako koncerti i probe WC1 trenutačno nisu tako česti, oni uvijek nekako uspiju naći vremena za osvježenje set liste. Tako su i u petak ljude ispred pozornice iznenadili, ali i natjerali na vrlo aktivno sudjelovanje, Prodigyjevim hitovima „Start the Dance“, „No Good“ i „Voodoo People“. Ubrzo nakon toga, vrijeme je bilo za goste. Prvi od njih, desetogodišnji Jadran Mihelčić, pokazao je svoje pjevačke vještine na pjesmama „Enter Sandman“, „The Wickerman“ „The Pretender“, i „Renegade“. Kako mu ovo nije prvo gostovanje i kako u svoj životopis već s 10 godina može upisati brojne nastupe diljem planete, ne sumnjam da će se za Jadrana itekako čuti u budućnosti. Matija Ciglenečki pridružio se bendu na nezaobilaznoj „Ghostsbusters“ i „The Pretender“ te kolokvijalno rečeno, ubio solo na saksofonu. Jadranovim i Ciglinim gostovanjem na pjesmi „The Pretender“ došao je i kraj set listi. Naravno, suludo je bilo očekivati da će koncert WC1 u Požegi proći bez bisa. Nakon opetovanog: „Hoćemo još“, vratili su se i žestoko završili poznatom „Fear of the Dark“. Tijekom nastupa moglo se čuti nekoliko pogrešaka i krivo odsviranih tonova, no to nikako ne bi trebalo umanjiti ocjenu ovog koncerta. Samo treba istaknuti činjenicu da su se WC1 tek nedavno pridružila tri nova člana, a problem fizičke udaljenosti već je spomenut. Zato nitko tko se te večeri našao u Tom Klubu ne bi trebao reći: „Bili su loši, nikad toliko grešaka nisu imali.“ Ne, Požega samo može biti zahvalna što im WC1 i nakon deset, za njih sretnih, ali i turbulentnih, godina još uvijek omogućuje priliku da uživa u koncertima, a samim tim i povratak u neka vremena kad je rock u tom malom gradu još davao znakove života.
Tekst: Filip Kordovan
Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."