photo: Nick Mason's Saucerful Of Secrets , credit: Filip Bušić
Nick Mason's Saucerful Of Secrets na Zagrebačkom velesajmu: Sve tajne Nicka Masona
01.06.2022. 16:40
Treći osnivač legendarnih Pink Floyda napokon je došao u Hrvatsku i održao koncert koji će publici ostati u lijepom sjećanju.
Nakon Rogera Watersa i Davida Gilmoura, bubnjar Nick Mason je sa svojim Saucerful of Secrets posjetio Paviljon 9 Zagrebačkog Velesajma. Ovaj sastav, nazvan po drugom albumu Floyda, fokusira se na rane albume i neke starije B-strane. Materijal je podjednako impresivan kao i The Wall i Dark Side of the Moon koji su možda poznatiji široj publici. Pink Floyd su takva grupa: možete nasumično odabrati neki od njihovih albuma za poslušati i koji god da slušate dočekat će vas jedno veliko glazbeno putovanje.
Ovaj koncert je jedan od onih za koji se organizacija zbog pandemije borila doslovno godinama. Prvo su najavljeni kao jedan od headlinera INmusic festivala. Nakon što je to otpalo, organizatori su se odlučili za paviljon 9 na Velesajmu. Iako ovaj projekt nije razvikan kao recimo Watersov „The Wall“, svejedno se okupilo oko 2000 ljudi. Ono što je lijepo vidjeti jest više generacija na koncertima, i kako čitave obitelji dolaze uživati u glazbi. I sam prostor je bio dosta funkcionalan. Nisam prije bila na koncertima na Velesajmu i jako me ugodno iznenadila akustika prostora. Općenito je ovaj prostor na mene ostavio dobar dojam (osim nedostatka svjetla u WC-ima), ali je isto tako pokazatelj svog uništenog potencijala Velesajma, koji je derutan već godinama. Ipak, o tome nekom drugom prigodom.
Bubnjar Nick Mason je okupio iznimno vještu i uigranu ekipu. Gary Kemp, Lee Harris, Guy Pratt i Dom Beken su svi od reda majstori svojih instrumenata, a i odlično se zabavljaju dok sviraju. Nastup su otvorili pjesmom „One of These Days“, koja je od prvog takta začarala publiku. Uslijedila je „Arnold Layne“, prvi singl Floyda. To je bila tek prva od deep cutova koje smo imali prilike čuti. Na bisu su izveli „See Emily Play“, a velike ovacije je dobila i „Vegetable Man“. Nijedna od ovih pjesama nije bila izvođena uživo dok nije osnovan Saucerful of Secrets.
Osim toga, repertoar je uključivao pjesme s albuma objavljenih između 1967. i 1972., te je bio svojevrstan homage Sydu Barretu, koji je nakon prva dva albuma napustio bend zbog problema s drogom, ali njegov je utjecaj ostavio neizbrisiv trag na zvuk Floyda. Psihodelični prizvuk s tog materijala proteže se na ostatak diskografije te nam je donio mnoge nezaboravne pjesme. Osim zvukovnog, za ovakav zvuk je bitno i vizualno, te su se na platnu cijelo vrijeme izmjenjivali različiti vizuali osmišljeni za povećavanje efekta glazbe. I djelovalo je: epske „Echoes“ i „Atom Heart Mother“ izvedene su besprijekorno. Nisu zaostajale ni „If“ ili „Set the Controls for the Heart of the Sun“, koja je zatvorila prvi dio koncerta.
Drugi dio otvoren je moćnom i eksperimentalnom „Interstellar Overdrive“ s prvog albuma „Piper at the Gates of Dawn“ koju nisu svirali večer prije u Budimpešti, ali im veliko hvala što su je svirali ovdje. Uslijedio je još jedan nepravedno zanemareni klasik „Astronomy Domine“. „Childhood's End“ i „Burning Bridges“ izazvale su ovacije, kao i „Lucifer Sam“, Barretova himna. Ovacijama dočekani bis završili su s „A Saucerful of Secrets“ i „Bike“.
Izgleda da se posezanje za dubljom prošlosti benda pokazalo kao uspješna taktika. Psihodelični prog-rock ranih Floyda u međuvremenu je inspirirao stotine izvođača, ali i dalje je ostao svjež, zanimljiv, i dalje ima tajne koje trebamo otkriti. Publika to razumije i cijeni. Pokazala je to gromoglasnim ovacijama i energijom koja je zatekla cijeli bend, a pogotovo samog Masona. Koncert možda nije bio spektakl na razini Watersovog ili Gilmourovog, ali je bio jedno predivno glazbeno putovanje. Prisustvovati ovakvom događaju je velika čast, čak i privilegija. Moja generacija često pesimistično misli da je prije sve bilo bolje, pa tako i glazba. Nostalgija je zeznuta stvar. No mi imamo veliku prednost, a to je da možemo uživati i u dobrim modernim i u dobrim starijim izvođačima. To je poprilična količina dobre muzike. Smatram da možemo biti jako sretni što su Nick i ekipa došli na ideju okupljanja Saucerful of Secrets benda (ako se dobro sjećam s koncerta, ideja je došla od gitarista Leeja Harrisa). Ujedinili su nekoliko generacija, ljude različitih profila, zanimanja, interesa itd. Glazba tako djeluje na ljude. Naposlijetku, sama je glazba jedan veliki tanjur tajni. Neke od njih već smo otkrili, poput gore navedenog ujedinjenja ljudi, a neke su još uvijek misterij.
