Specijal

3 komada klasike za ljubitelje grupe Buntai

3 komada klasike za ljubitelje grupe Buntai

Buntai trenutno uživa veliku popularnost među mlađom populacijom. Radi se o jednom od najpoznatijih domaćih trap sastava čiji su koncerti slika i prilika kaosa, ali u dobrom društvu. No, nažalost, drugi koncert kojim su trebali protresti KSET je odgođen, baš kao i spontano/ciljana okupljanja pred HNK

I zato smo, sve ono što trenutno ne možemo, odlučili spojiti u novu rubriku i predložiti vam da svoju tugu utopite u 3 komada klasike, odnosno legendarnih djela klasične glazbe koja će vam se, ako volite Buntai, zasigurno svidjeti. 
I sljedeći put kad vas netko pita “di ti je kultura?”, samouvjereno ćete moći istaknuti kako se ona nalazi u jednom i u drugom, jer, sličnosti u modernoj i klasičnoj glazbi se vrlo lako mogu pronaći.

Buntai je simbol za tinejdžerske ljubavi, henganje s ekipom i umjereni hedonizam. Zato vam predlažemo da poslušate djela ova tri velika romantičara, Berlioza, Schuberta i Schumanna.

 

Hector Berlioz - Fantastična simfonija op.14 (epizode iz života jednog umjetnika u pet dijelova): prvi stavak, “Buđenje strasti”
Zbog zanimljivih motiva koji se provlače ovim djelom, teoretičari glazbe vjeruju da je ova simfonija nastala pod utjecajem opijuma. Berlioz se naime smrtno zaljubio u glumicu Harriet Smithson, a sve je doživljaje opisao kroz pet zanimljivih stavaka. Na kraju ona postaje vještica i potpuno ga razočara, no on je nekako i dalje voli. Do smrti. Jer Ja bih birao da imam mira s njom, Al' mi ona neda mira prvom prilikom, Oće vuć', toče, loče, vuče, radi sve u krug, neću kući, praznim boce, noću divlja oću nju - kao što Buntai pjeva u njihovom najvećem hitu "Nacrtana". U prvom stavku, Berlioz je još uvijek u fazonu “Ona lijepa je kao da je nacrtana, pitaj Boga šta sve je noćas progutala", očaran njenom ljepotom i zaljubljen preko ušiju.

 

Robert Schumann: Toccata u C-Duru, op. 7
Ova je Toccata savršen opis nastupa grupe Buntai uživo. Njihova se glazba čini lagana i jednostavna, na trenutke je nešto žešća, no jednom kada zakorače na pozornicu i show krene, onda se stvari veoma zakompliciraju i za bend i za publiku, jer zahtijevaju izuzetno puno energije i snage kako bi dogurali do samog kraja. Ali to rade s velikim oduševljenjem, ostavljaju posljednji atom snage kako bi se ovaj doživljaj dugo, dugo prepričavao. Takva je i Schumannova Toccata. Kratko i slatko djelo za klavir koje na prvo slušanje djeluje prilično jednostavno, no svakom izvođaču zadaje velike muke. Skladatelj je jednom izjavio kako se radi o “jednoj od najtežih pjesama na repertoaru za klavir”. Zato joj pristupaju samo rijetki, kao što je to na ovoj snimci Ivo Pogorelić. Baš kao što i rijetki izdrže kaos i šutku od prve do zadnje sekunde Buntaijeva nastupa. 


Frederic Chopin - Preludij op. 28
Chopin je slavu doživio u Parizu, nakon godina uloženog truda i napornog rada. Slava i bogatstvo omogućili su mu da stalno bude okružen lijepim djevojkama te da hedonizam bude njegov način života. No, tada se pojavila George Sand. Misteriozna djevojka uz koju je pronašao svoj mir, no njen način života i izgled bili su mu istinski izazov. Trebalo je nekoliko godina da spozna njene osjećaje, ali i ona njegove. Presto sam se gudrat ali ti si ta, ne znam dal si tuga il si moja sreća - kaže poznati vers u pjesmi "Sve znaš". Brijo sam ti pisat ja piso bi ti pisma, i kad si pored mene meni teže je disat, i srce mi podivlja, ja oseka ti plima, a kad te nema tonem ja kao Atlantida. Chopinu je, kao i dečkima iz grupe Buntai, djevojka zadavala mnoge probleme. Naime, George Sand bila je feministica koja je odbijala ići u crkvu, a i nije baš bila pretjerano brižna prema njemu kada je obolio od tuberkuloze. Svako stoljeće nosi svoju vrstu ljubavne boli i zajebanih žena.