Specijal

For the Record: Funkadelic – „Maggot Brain“

For the Record: Funkadelic – „Maggot Brain“

Što se 70-ih motalo po glavi Georgea Clintona uza sve tadašnje droge vrlo je dobro pitanje. Sigurno nije bilo lako. Ni njemu, a bome ni drogama. Unatoč raznim ekscentričnostima, zaslužan je za jedan od najutjecajnijih kolektiva u funku. Dok je Parliament bio pristupačniji, Funkadelicov „Maggot Brain“ je nastavio njihovu eksperimentalniju, ali i zanimljiviju fazu. Ipak je riječ o albumu koji nam je podario jednu od najboljih solaža prošlog stoljeća. Da nije stalo samo na tome, produkcija albuma također je ostvarila velik pomak u odnosu na prijašnje uratke. Vjerojatno jer je većina benda bila (relativno) trijezna.

Produkcija na trenutke možda jest pomalo manična, ali je organizirana te nadopunjuje glazbu koja se vrti na gramofonu. Zvuk je jasan od početka pa do samog kraja albuma. Vokali i separacija znaju biti skučeni, no nisu aljkavo raspoređeni u prostoru, već odaju klupsku scenu lokalnog birca – naravno, s mnogo boljom akustikom od očekivane.

Istaknuti treba i gitaru na pjesmi „Maggot Brain“ koja je istovremeno tužnog, nježnog i bolnog zvuka, uz blagu pozadinsku pratnju preostalih instrumenata. Prema pučkoj je predaji snimljena isprve nakon što je Clinton Eddieu Hazelu rekao da svira kao da je upravo čuo da mu je majka umrla. Treba li naglasiti da je Clinton tad bio na LSD-u ili je (po)malo očito? Budući da je htio naglasiti Hazelovu gitaru, također je stišao preostale instrumente u konačnom miksu te naknadno dodao kašnjenje i druge efekte. Pjesma stoga ima podosta jeziv prizvuk koji pri svakom slušanju mami emocije na površinu.

Inače je prva pjesma razlog zašto se album i dan danas pamti, no ne treba zanemariti ni ostatak albuma, a ni njegov zvuk. Iako obiluje odzvanjanjem – osobito kod bubnjeva – sve se odlično uklapa u pomaknutost p-funka, a da ne ometa slušatelja. Dovoljno je prisjetiti se prošlog albuma na kojem su efekti doslovno bili nabacani bez bilo kakve predodžbe o končanom zvuku. Ovaj su put ipak bili malo više suzdržani – ili su tek nakon izlaska iz studija počeli s opojnim tvarima.

 Funkadelicov opus je uvijek bio vrijedan spomena i isplati se preslušati. Ako baš morate odabrati samo jedan album, „Maggot Brain“ je jedini pravi odabir. Ako ništa drugo, produkcija zadaje manju glavobolju od one na „Free Your Mind… and Your Ass Will Follow“. Mnogo manju.

Godina izdanja: 1971.

Verzija albuma: Originalno američko izdanje.

Strana A:

  1. Maggot Brain
  2. Can You Get to That
  3. Hit It and Quit It
  4. You and Your Folks, Me and My Folks

Strana B:

  1. Super Stupid
  2. Back in Our Minds
  3. Wars of Armageddon
Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark"