
Mamurluk, sarma i Bečka filharmonija - zanimljivosti o legendarnom novogodišnjem koncertu
30.12.2019. 18:42
Znate li da se radi o jednom od najtraženijih i najpopularnijih glazbenih događaja na svijetu? 1.1. u 11:15 svake godine cijeli svijet prati zbivanje u bečkom Musikvereinu - tradicionalni Novogodišnji koncert Bečke filharmonije.
I premda ga možda ne pratite aktivno, no zasigurno je zvuk djela obitelji Strauss koji dopire iz televizora ono što vas u pozadini mamurne polako budi nakon ludog partyja. I vjerojatno su tek posljednje dvije stvari, Radetzky marš i Na lijepom plavom Dunavu, ono što uistinu doživite zbog nevjerojatne prepoznatljivosti njihove melodije, zbog čega vam u nastavku donosimo nekoliko zanimljivih činjenica o ovom iznimno važnom događaju zbog kojih biste ga ove godine mogli pratiti s malo više zanimanja (ili ga ne prespavati).
Budući da ga prati doslovno cijeli svijet u izravnom televizijskom prijenosu, a na pozornici se nalazi najbolji svjetski orkestar, doći do ulaznica za ovaj je koncert prava lutrija. Doslovno lutrija. Svake veljače otvaraju se prijave za lutriju gdje možete aplicirati za najviše dvije ulaznice, odabrati kategoriju (cijenu), ostaviti svoje podatke i nadati se da umjetna inteligencija odabere upravo vaše ime, među stotinama tisuća ostalih prijavljenih iz raznih krajeva svijeta. Upravo su zato Maja (ja) i Marko (Šolić), redoviti kroničari klasične glazbe Sound Report portala dogovorili doživotni krvni pakt u kojem stoji da ako jedan ikada dobije na lutriji mora voditi onog drugog na koncert. Cijene ulaznica kreću se od 35 do 1200 eura, no kod preprodavača cijene se kreću od 990 do 6900 eura.
No, isti program izvodi se i dvije večeri ranije, te dan kasnije, radi se o terminima za koje je puno lakše nabaviti ulaznice, no, ima li smisla ići ako nisi na main eventu? Apsolutno ne. Ništa nije kul kao THE koncert 1.1. u 11:15.
Zanimljivo je da je dio ulaznica rezerviran za povlaštene austrijske obitelji i prenose se iz generacije u generaciju. Ako nemaš sreće u lutriji - valja se dobro udati.
Koncert je danas najpoznatiji po popularnim djelima obitelji Strauss, no na samim počecima Bečka filharmonija izbjegavala je svirati ova djela. Orkestar ih je smatrao previše trivijalnima za njihov ugled te ih je odbijao izvoditi, zato su na njihovoj setlisti tada redovito bila djela Liszta, Wagnera i Brahmsa. Danas su ovi valceri i polke dio austrijskog nacionalnog ponosa te glavni promicatelji njihove kulture i umjetnosti u svijetu.
Prvo izdanje ovog velebnog koncerta održalo se 1.1.1941. u ratnom okruženju, kada im je cilj bio istaknuti nezavisnost Beča, ali, naravno, tada su se povukle i mnoge kontroverze kako i zašto zapravo sviraju, tko je čiji i tako dalje.
Svake godine Filharmonijom ravna drugi dirigent, radi se o najprestižnijoj ulozi koju isti može dobiti, svojevrsna je to kruna njihove karijere. Ove će (sljedeće) godine to biti Andris Nelsons, aktualni umjetnički ravnatelj Simfonijskog orkestra iz Bostona.
Osim vrhunskog muziciranja, gledatelje redovito impresionira i ljepota samog prostora Zlatne sale Musikvereina, ali i posebni cvjetni aranžmani u koje se, naravno, svake godine, ulupa mnogo, mnogo para kako bi svaki aranžman bio svjež, mirisan i izgledao savršeno.
A savršena treba biti i finalna šala i pošalica, ususret izvođenja "Radetzky marša" u kojem pljeskom redovito sudjeluje i oduševljena publika. Trenutak koji također svi željno iščekuju, simpatičan mali “nestašluk” dirigenta koji ponekad izazove iskreni osmijeh, ponekad prikriveno susramlje, ali je legendaran i neizostavan dio za sam kraj velikog spektakla u trajanju u prosjeku od dva i pol sata. Uspije samo najboljima. Kao što je uspjela Herbertu Van Karajanu ili Gustavu Dudamelu. To je trenutak u kojem se ekipa na pozornici na samom kraju opusti i cijelom svijetu poželi sretnu novu godinu.
Jeste li znali da žena do sada nikada nije ravnala Bečkim novogodišnjim koncertom?
Možda se u sljedećih nekoliko izdanja i to promijeni, jer su upravo žene u desetljeću na izmaku napravile pravi presedan u ovom “muškom” zanimanju. A, možda Marko i Maja dobiju na lutriji… nikad se ne zna...