Specijal

Neil Young

Neil Young

[caption id="attachment_4881" align="aligncenter" width="547"]Neil Young, 1969. Neil Young, 1969.[/caption] Na današnji dan 1945. godine rođen je aktivist, kantautor i čovjek koji je poznat kao „kum grungea“, Neil Young. Rođen u Kanadi, točnije u Torontu, Young je svoju glazbenu karijeru započeo svirajući pjesme Shadowsa prije nego se preselio u SAD 1960-ih. Dolaskom u SAD osniva bend koji je najpoznatiji po aktivističkoj pjesmi s početka hipi ere „For What Is Worth“ -  Buffalo Springfield. Bend je kratko trajao, ali se Young zahvaljujući njemu uspješno predstavio SAD-u i prvi puta bio uvršten u Rock and Roll Hall of Fame, 1997. godine. Nakon raspada Buffalo Springfielda, Young istovremeno započinje svoju solo karijeru i pridružuje se bendu Crosby, Stills & Nash. Young je sa Stillsom svirao u Buffalo Springfieldu i kroz njihov odnos pridružuje se bendu koji se od tog trenutka zvao Crosby, Stills, Nash & Young. Younga kao solo izvođača prati bend Crazy Horse koji kroz cijelu njegovu karijeru čini okosnicu između povučenog i onog energičnog izvođača. Najbolji primjer tomu je pjesma „Hey Hey My My (Into The Black)“ ili „My My Hey Hey (Out Of The Blue)“. Prvi naziv se veže za električnu verziju pjesme, dok se potonji naziv veže za mirniju i intimniju verziju. Ova se pjesma nalazi na albumu Rust Never Sleeps (1979.) koji je izvršio utjecaj na veliki broj punk bendova i kasnije na grunge pokret. Osim poznate suradnje između Younga i Pearl Jama na pjesmi „Rockin' In The Free World“, za nadimak „kum grungea“ postoji i drugi razlozi. Jedan od njih je Youngova poznata „The Ditch Trilogy“ koja se sastoji od tri Youngova albuma (Time Fades Away iz 1973.,  On The Beach iz 1974. i Tonight's The Night iz 1975. godine) koji su slijedili odmah nakon komercijalno najuspješnijeg albuma Harvest (1972.). Utjecaj na grunge nije bio direktan, već više tematski. Naime, ovi su albumi prožeti pesimističnim i kritičkim lajtmotivima, koji su jedna od glavnih karakteristika grunge glazbe. U periodu nastanka ovih albuma, Young počinje svoju praksu snimanja u studiju samo u noćima punog mjeseca. Razlog tome je Youngovo uvjerenje da ljudska kreativnost najbolje funkcionira upravo u to doba.  Na taj način je snimljen i jedan od kasnijih albuma, La Noise (2010.) koji je bio napravljen kao povratak prethodno navedenim albumima sa svojim sirovim električnim zvukom. Još jedan od poznatijih Youngovih albuma je rani After The Gold Rush (1970.). Osim naslovne pjesme, na ovom albumu se našla i pjesma „Souther Man“ (zajedno s pjesmom „Alabama“) radi koje je Young zaslužio spominjanje svog imena u pjesmi „Sweet Home Alabama“. Pjevaču grupe Lynyrd Skynyrd Ronnieju Van Zantu nije se svidjelo Youngovo stereotipiziranje „južnog čovjeka“ u pjesmi „Southern Man“ i otuda dolazi poznati stih: „Well I hope Neil Young will remeber, Southern man don't need him around anyhow“. Postoji krivo uvjerenje kako se Neil Young i Ronnie Van Zant nikada nisu voljeli, ali je istina drugačija. „Sweet Home Alabama“ ima bogatu povijest kao jedna od najpoznatijih konzervativnih rock pjesama i istovremeno kao pjesma koja je najviše krivo shvaćena. Zantu nije smetao Youngov antirastistički stav, nego generaliziranje i stavljanje svih „južnih ljudi“ u isti koš. Najbolji dokaz prijateljskog odnosa između ova dva glazbenika su razne slike (uključujući i naslovnicu zadnjeg albuma Lynyarda Skynyrda, Street Survivors) na kojima se može vidjeti kako su često nosili promidžbene majice onog drugog. Youngovo prezime slobodno se može povezati s utjecajem koji je imao na rock glazbu. Čovjek kojemu su na koncertima istodobno skakali i hipiji i punkeri, doveo je novu mladost popularnoj glazbi. Iako nikada u prvim redovima, ali uvijek prisutan, s Youngovim utjecajem na razne buduće glazbene pravce mogu se takmičiti jedino glazbenici poput Beatlesa i Boba Dylana. Glazbeno i dalje aktivan, Youngov zadnji album, Storytone, izdan je prije tjedan dana.
Tekst: Antonio Rozić  
sound-report.com
sound report

Glazbeni magazin o domaćoj nezavisnoj sceni