Frank Turner: "Ispunjavajuće je stvarati beskompromisnu umjetnost!"
16.06.2019. 17:07
Jedan od miljenika domaće publike, engleski punk rock trubadur Frank Turner u pratnji svojih vjernih The Sleeping Souls po peti put vraća se u Hrvatsku! S britkim Englezom popričali smo uoči njegovog skorašnjeg nastupa na INmusicu #14. Kako se zaljubio u glazbu? Što najviše voli kod “života na cesti” te njegova razmišljanja o nedostatku ljubaznosti u svijetu, novom albumu te njegovoj knjizi i druge zanimljivosti saznajte u redcima koji slijede...
Koje je tvoje najranije sjećanje na glazbu? Je li postojao neki presudan trenutak u kojem si shvatio da si zaljubljen u glazbu i odlučio postati glazbenikom?
FT: Glazba je u bila prisutna u mom roditeljskom domu tijekom mog odrastanja. To je bila uglavnom klasična i crkvena glazba koju su slušali moji roditelji i nije me pretjerano zainteresirala. Mama je imala nekoliko albuma Flanders and Swanna koje sam volio kao mali i vraćao im se u odrasloj dobi. No prava prekretnica se dogodila kada sam s otprilike deset godina prvi put čuo Iron Maiden. To je bio moj prvi“pošteni” doticaj s rock glazbom i u potpunosti mi je promijenio život.
U kontekstu turneja, jedan si od najneumornijih izvođača današnjice. U trenutku nastanka ovih pitanja, održao si čak 2347 koncerta. Jesu li ti turneje danas jednako uzbudljive kao na početku karijere? Što ti je najdraže kod dugih turneja? Postoji li aspekt “života na cesti” koji ne preferiraš?
FT: Turneje su moj život. Možda nisam toliko uzbuđen oko odlaska na turneju kao kad sam bio mlađi, ali to ne znači da su mi dosadile. Danas kad krenem na turneju osjećam potpuno zadovoljstvo. To je nešto što dobro radim, moj stil života. Stvarno sam ponosan što toliko radim i lijepo je osjetiti poštovanje koje sam stekao kroz godine. Volim se popeti na pozornicu i što kvalitetnije zabaviti publiku kao što sam i prije, ali to je samo jedan dio dana. Ne postoji ništa što ne volim kod “života na cesti”, bar ne toliko da bi me pretjerano smetalo. S vremenom takav život fizički postaje zahtjevniji, ali to je život koji sam odabrao i na njega se ne žalim.
Ove godine objavio si knjigu 'Try This At Home: Adventures in Songwriting' u kojoj čitatelji imaju priliku otkriti inspiraciju iza tvojih pjesama i saznati “hrpu” zanimljivih priča iza kulisa. Većina tvojih pjesama je izrazito osobna. Je li ti ponekad teško podijeliti najdublje emocije s velikim brojem ljudi i tako se izložiti potpunim strancima?
FT: Kada pišem ili snimam pjesme, najiskrenije nije mi teško; to je zapravo ono zbog čega se na neki način sve isplati. Volim glazbu koja je surova i duboka te se trudim da i moja glazba bude takva. Ispunjavajuće je stvarati beskompromisnu umjetnost. Ima dana tijekom turneje kada je čudno toliko se otvarati pred strancima, ali navikao sam, na dobar dan je to zapravo oslobađajuće iskustvo. Pisanje knjige je za mene potpuno drugačije od stvaranja glazbe te je bilo i teških trenutaka, no mislim da je prošlo sasvim dobro.
Na tvojem posljednjem albumu 'Be More Kind' osvrnuo si se na trenutnu političku situaciju u SAD-u, ali i nedostatku ljubaznosti među ljudima u svijetu društvenih medija i interneta. Tvoja poruka je istovremeno vrlo jednostavna i nevjerojatno komplicirana. Smatraš li da postoji nada za “izlječenje” nedostatka ljubaznosti u budućnosti i koji bi, prema tvojem mišljenju, za to bio dobar način?
FT: Nisam siguran da bi htio pričati o “izlječenju” takvih stvari, mislim da to nije prikladna ambicija za rock 'n' roll album. Htio sam dati svoj doprinos debati ili još točnije, pridobiti ljude da raspravljaju o uvjetima i metodologiji te debate. Naravno da se ljudi ne slažu uvijek jedni s drugima, to je jedna od najiskonskijih činjenica o našem društvu. Za mene je jako važno pitanje kako se nosimo s tim neslaganjima. Osjećam da u ovom trenutku stvari idu u krivom smjeru što je u potpunosti povezano s društvenim medijima i načinu na koji mijenjaju naš diskurs. No to ne znači da moramo biti pasivni promatrači. Svi možemo pokušati unijeti promjenu.
Jesi li bio nervozan oko objave 'Be More Kind' zbog povratka u usijanu političku arenu te, na neki način, okretanja kormila karijere u ponešto drugačijem smjeru?
FT: Na određenoj razini - apsolutno. Već neko vrijeme u svojoj glazbi nisam progovarao o politici što je rezultiralo mirnijim snom i boljim krvnim tlakom. Bio sam nervozan zbog povratka u tu arenu, ali onda su mi se pjesme prikazale na taj način. Motivacija mi se doimala iskreno, osjećao sam da moram izgovoriti te stvari. U smislu glazbe, htio sam se pomaknuti iz svoje komfor zone. To radim svaki put, al ovaj put sam htio otići još korak dalje. Smatram da umjetnici imaju obvezu mijenjati se i ne bježati od izazova. Bilo je zabavno.
Studirao si povijest, koju eru ili period bi istaknuo kao pozitivan primjer iz kojeg možemo učiti i možda inkorporirati neke vrijednosti u današnjicu?
FT: To je zanimljivo pitanje. Zapravo ne mislim da nam je u širem povijesnom kontekstu išlo pretjerano loše posljednjih pola stoljeća, ali smo prema mom mišljenju, nedavno skrenuli s tog puta.
Ljeto nam je iza ugla, možeš li našim čitateljima preporučiti knjigu ili glazbu za uživanje u lijenim ljetnim podnevima?
FT: Nedavno sam pročitao remek djelo Itala Calvina 'Ako jedne zimske noći neki putnik'. Također, pročitao sam i povijest Berlinskog zida Fredericka Taylora koja je bila izvanredna i dirljiva. Što se tiče glazbe, pojavio se izvođač koji je tek krenuo s objavljivanjem glazbe, zove se ST Manville i jebeno je odličan.
U proteklih godinu dana objavio si dva albuma, knjigu i zaputio se na intenzivnu turneju. Što je sljedeće za Franka Turnera?
FT: Prije kraja ljeta objavit ću još jedan album i prateći podcast! Uvijek se trudim ostati jako zaposlen.
