Andreas Varady - "Andreas Varady"
31.08.2014. 21:10
Nastupiti na Montreux Jazz Festivalu, još k tome kao gost Quincyja Jonesa, mnogim glazbenicima može zvučati kao ostvarenje snova. 2012. godine to je uspjelo tada petnaestogodišnjem gitaristu Andreasu Varadyju koji je na Montreuxu zasvirao uz pratnju svog oca Bandija na basu i mlađeg brata Adriana na bubnjevima.
Mladi je Andreas Varady rođen 1997. godine u Slovačkoj u glazbeničkoj obitelji romskih korijena. Otac Bandi Varady počeo ga je podučavati svirati gitaru kad su Andreasu bile samo četiri godine. Ovo čudo od djeteta odmah se zaljubilo u glazbu Georgea Bensona i krenulo istraživati svijet jazza. Nakon što se obitelj 2007. preselila u Irsku, Andreas je upoznao još jednog mladog glazbenika i producenta, Davida Lyttlea, uz čiju je pomoć snimio svoj prvi album, Questions, kojim je privukao pažnju i mnogo poznatijih glazbenika kao što su Martin Taylor, Tommy Emmanuel i, u konačnici, Quincy Jones.
Na Montreux Jazz Festival pozvao ga je sam osnivač festivala, Claude Nobs. Andreas Varady je potom postao štićenikom velikog Quincyja Jonesa i ovoga mjeseca za Verve objavio svoj drugi album – Andreas Varady – koji ovog mladog gitarista predstavlja ne samo kao izvođača, već i kao aranžera i skladatelja.
Na ovom albumu se ne nalazi, kao što bi se možda moglo očekivati, previše jazz ili blues standarda, već jedna široka i šarolika paleta skladbi: od općih mjesta moderne glazbe kao što su „Human Nature“ Michaela Jacksona, „The Secret Garden (Sweet Seduction Suite)“ Quincyja Jonesa, „California Dreamin'“ od The Mamas And The Papas, pa čak i „Baby“ Justina Biebera (od koje se nije moglo puno napraviti i može služiti jedino za privlačenje mlađe publike); preko dvije Varadyjeve skladbe, pa sve do „Swing 42“ i „Nuages“ još jednog Varadyjevog uzora, Djanga Reinhardta, kojemu je ovim izvedbama odana sasvim dostojna počast.
Album otvara „Do It Again“ s albuma Can't Buy A Thrill, koji su 1972. objavili Steely Dan, te u kojoj Varady odmah u startu pokazuje svoju sposobnost improvizacije dok istovremeno poštuje zadani refren originala. Odmah nakon toga potpuno izvrće veliki hit Beatlesa, „Come Together“, i od njega pravi funky stvar koja, nakon prvobitnog šoka i prilagodbe na novu situaciju, mnoge može natjerati na ples. Idealno za klupske svirke. Plesne stvari su i swingerska „Don't Stop The Music“ mlade kantautorice Melanie Fontana, a na kojoj pjeva još jedna štićenica gospodina Jonesa – Nikki Yanofsky, kao i Varadyjeva autorska „A Day In New York“. Vjernost originalu poštuje se i u „Human Nature“ (koja može evocirati pomisao na suradnju s 2Cellos), kao i u „California Dreamin'“, ponajboljim trenucima ovoga albuma.
Jedina punokrvna blues skladba je „Let The Good Times Roll“ Louisa Jordana u kojoj se osjeća, sasvim očekivano, veliki utjecaj velikog BB Kinga, a na njoj se Varadyju se pridružio vrhunski jazz, soul i gospel pjevač Gregory Porter.
Lijepo je znati i da mladi Andreas ima i sposobnost autorskog rada – tu su već spomenuta „A Day In New York“ i iznimno zrela, melankolična „After Seven In Beijing“.
Vrhunska produkcija koju potpisuju Quincy Jones, David Paich (Toto, Michael Jackson, Donna Summer, Rod Stewart) i Jay Oliver (The Eagles, Dave Weckl), kao i čitava plejada sjajnih pratećih i gostujućih glazbenika, pali bi u vodu da Andreas Varady nije dorastao zadatku. A mlada nada modernog jazza ne samo da je, za svoje godine, odličan tehničar, već svojom izvedbom pokazuje i zavidnu dozu muzikalnosti i kreativnosti, kao i veliku emociju, što je u toj dobi pogotovo rijetko.
Za neka druga izdanja možda bi bilo Andreasovoj gitari prepustiti glavnu riječ, a ne da se mora nadmetati s vokalima.
Popis skladbi:
1. Do It Again*
2. Come Together*
3. Human Nature*
4. Baby (feat. Dirty Loops)
5. Secret Garden (feat. Roy Hargrove / Kevin Ross)
6. A Day In New York
7. Don't Stop The Music (feat. Nikki Yanofsky)
8. Nuages
9. California Dreamin'
10. Let The Good Times Roll (feat. Gregory Porter)
11. After Seven In Beijing
12. Swing 42
* top tracks
