Bruce Springsteen - High Hopes

Albumi

Bruce Springsteen - High Hopes

22.01.2014. 16:06

Osamnaesti studijski album moćnog Brucea Springsteena na prvi pogled ne donosi ništa pretjerano uzbudljivo. To je kolekcija reanimiranih starih pjesama, od kojih neke do sada nisu objavljene nego su negdje pod prašinom ležale zaboravljene, i od obrada pjesama koje je izvodio uživo ali nikada nisu objavljene, no to ne znači da album treba odbaciti kao gubljenje vremena. Preko 40 godina glazbene karijere nije razvodnilo Springsteenov stil, kao što se nekim izvođačima zna dogoditi. Pratnja na albumu su mu legendarni E Street Band i još jedna legenda modernog rocka, gitarist Tom Morello (Audioslave, Rage Against the Machine, The Nightwatchmen). Iako je stilski veoma različit od Springsteena, Morello je uz njega „kao doma“. Njegov utjecaj na pjesme je eksplozivan, snažan i često izaziva Springsteena na igru u klasičnom Morellovom stilu. Morello nije tu da bude samo pratnja i ritam gitara. Često se izmjenjuju u vodstvu, što se najviše može primijetiti u pjesmama „The Ghost of Tom Joad“, „Heaven's Wall“ te „High Hopes“. Na albumu su sudjelovali i pokojni Danny Federici i Clarence Clemons. Album kreće s istoimenom pjesmom „High Hopes“. Originalno izdana u sklopu DVD-a Blood Brothers iz 1996. godine koji prikazuje ponovno okupljanje E Street Banda, moderna verzija se čini instrumentalno mnogo snažnijom i širom s obzirom na to da E Street Band trenutno ima 19 članova. Malo je življa i nekako plesnija, te definitivno zvuči kao nešto što je oživljeno injekcijom nove energije. Savršena interpretacija moći izvedbe novog, modernog E Street Banda, uz odličan lead i instrumentale Toma Morella. Sljedeća pjesma „Harry's Palace“ jedna je od dvije pjesme koje nisu dospjele u finalni izbor za The Rising iz 2002. Ono što se na prvu primijeti na ovoj pjesmi je saksofon koji svira nitko drugi nego preminuli Clarence Clemons. Ponovno se može čuti Morellov utjecaj na gitari koja se razigrano isprepliće s vokalom i instrumentalima kroz cijelu stvar. Manje je direktan nego na ostalim pjesmama, ali je još uvijek zamijećen. "American Skin (41 Shots)" je napisana 2000. kao odgovor na ubojstvo Amadoua Dialloa, imigranta iz Gane, u New Yorku, te je najviše zamijećena kada ju je Springsteen izveo na kraju svoje turneje tijekom desetodnevnog finala u Madison Square Gardenu. Pjesmom prevladavaju distorzirtani emotivni vokali koji bi teško u tom stilu bili izvedivi uživo, ali na albumu zvuče odlično. Pjesma „Just Like Fire Would“ je obrada, a napisao ju je Chris Bailey, pjevač i gitarist australske punk grupe The Saints. Springsteen ju je jednom izveo uživo za vrijeme australske turneje i tijekom te turneje i snimio. Springsteenova verzija je definitivno čisti rock, te puno snažnija emotivno i instrumentalno. Steve Van Zandt se u pjesmi genijalno uklapa kao back vokal. „Down in The Hole“ je još jedna pjesma koja nije zaživjela na albumu The Rising. Ono što najviše upada u uho je solo na orguljama u izvedbi Dannyja Federicija. „Heaven's Wall“ se najbolje može opisati kao Springsteenov pokušaj gospel pjesme. Riječi su direktno biblijske, a zborski vokali se prirodno uklapaju u pjesmu takvoga stila. Morello je pred kraj pjesme svoj dio odlično odradio i na ovoj pjesmi. Zanimljivo je kako je prije svog albuma Wrecking Ball Springsteen tvrdio kako radi na gospel albumu, ali to nikada nije zaživjelo, te je ova pjesma vjerojatno iz tog razdoblja. Zaigrana i vesela pjesma, sa zabavnim tekstom, „Frankie Fell in Love“, slobodno je mogla biti uvodni singl na albumu. Pjesma zvuči kao da je Springsteen uzeo najbolje iz turneje Seeger Sessions Band turneje i uklopio to su modernim E Street Bandom. Album nastavlja „This is Your Sword“, folk pjesma sa snažnim irskim glazbenim utjecajem koji se u zadnjih nekoliko godina može sve više čuti u Springsteenovim izvedbama. Pjesma sadrži banjo dionice. kao i gajde. Jednostavna balada za sredinu albuma. Još jedna balada „Hunter of Invisible Game“ je što se izvedbe tiče najlakša na cijelom albumu. Stilski podsjeća na nešto što je proizašlo iz albuma Wrecking Balla ili Working on a Dream. Tom Morello se priključio i na ovoj pjesmi koja po stilu podsjeća na njegov solo projekt The Nightwatchmen. S „The Ghost of Tom Joad“ dolazimo do najbolje pjesme na cijelom albumu. U ovom stilu je prvi puta izvedena 2008. na 25. godišnjici Rock and Roll Hall of Fame, kada je Springsteenu dodjeljeno priznanje. Izvedba je bila pun pogodak. Springsteenu se na pozornici pridružio Tom Morello, te dodao bijes RATM-a bogatom aranžmanu E Street Banda. Na taj način se tiha i lagana folk pjesma pretvorila u nešto puno moćnije. Morello pjeva i svira kao da se sam poistovjećuje sa Tomom Joadom, kompletno uživljeno, kao da je baš on taj lutalica koji traži sklonište pod mostom i topli obrok. Morellove zaigrane solo dionice i snažan vokal su pravi pogodak i tu se najbolje shvaća zašto je Springsteen odabrao baš njega. „The Wall“ je balada koja pjeva o Vijetnamu i o prijateljima koji odlaze u rat i nikada se ne vrate kući. Debi je pjesma je imala 2003. godine, te je par puta izvedena 2005. Tadašnja verzija svuči sirovo i nedorađeno, te je sada zaživjela u aranžmanu novog E Street Banda. Danny Fredrici odsvirao je odličan i snažan solo na orguljama, a u jednom trenutku im se pridružuje truba koja polagano poprima temu vojnog marša i vodi pjesmu prema laganom fade outu. Posljednja pjesma na albumu je „Dream Baby Dream“. To je obrada electronic protopunk dueta Suicide iz 70-tih godina. Originalno mračna elektronska kompozicija pretvorena je u nešto toplo i nježno. Studijska verzija je znatno ispoliranija i čišća od orginalne Springsteenove koncertne verzije s turneje Devils & Dust iz 2005., te je definitivno dobar lagani odabir za završetak albuma. Sve u svemu „High Hopes“ nije ništa novo, ni zarazno. Osim kod Springsteenovih hard core fanova, vjerojatno neće naći stalno mjesto na nečijoj playlisti. To je album koji će se preslušati i na neko vrijeme zaboraviti; showcase album koji je naprosto napravljen kako bi se iste stvari mogle izvoditi na turneji u „friškom“ i pojačanom obliku, a i da se ima nešto novo za puštati na radiju. Album je odlična izvedba većinom B hitova. Suradnja s Tomom Morellom se pokazala kao prava kombinacija, a novi E Street Band zvuči fenomenalno i to se na High Hopes primijećuje čak i ako se ne uspoređuje sa starim verzijama pjesama. Tu ima instrumentalih dionica koje na drugo-treće slušanje opako dođu do izražaja i kvaliteta izvedbe je jasna. Albumu nema smisla dati ocjenu jer ne pruža mnogo novoga, već je to nova interpretacija starog djela, no smatram da, kao što sam ja sretan što je izašla nova verzija „The Ghost of Tom Joad“, svatko može naći neki biser sa nekog Springsteenovog koncerta koji mu je prethodno nedostajao u poštenoj studijskoj varijanti da ga uvrsti u svoju play-listu. F.B. http://youtu.be/mzRbeHyIomk

Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."

Bruce Springsteen - High Hopes | sound-report.com

Albumi

Bruce Springsteen - High Hopes

Tagovi

Najčitanije

Riff za Šape održan u Vintage Industrial Baru - pogledajte galeriju!

Geoff Tate iliti Kako je to čuti najpoznatije čube metala (a ne ih samo vidjeti)?

Omiški reper Bepo Bagulin objavio je novi singl "Tako tu je bilo“

Random

Gin Cooler predstavlja spot za novi singl: "Svatko ima neki svoj vjetar, samo ga treba njegovati"

Sami sa sobom: Atheist Rap

Ivana Kindl objavila novu pjesmu i videospot „Bond“

Diskodelija uskoro nastupa u zagrebačkom klubu KSET