Daughter - Not to Disappear: Sočni ugriz za suha usta
25.02.2016. 13:41
Novi je album ovaj bend učinio ozbiljnijim u očima i ušima slušatelja i dao naslutiti kako britanska "kći" može biti zavodljiva, razigrana i nepredvidljiva, a ne tek kopija same sebe i sviranja depresije zbog depresije. Daughter je više od zmije na dnu močvare koja živi od jedenja vlastitog repa, koliko god on ukusan bio.
Daleko je Elena Tonra dogurala otkad je demo verzije svojih, još nerazrađenih, pjesama stavljala na YouTube i tek poneke, koji bi zalutali do njezinog računa, zaintrigirala pjesmama poput "Your Kisses" i "Peter"
Nedugo nakon, Igor Haefeli (gitara) i Francuz Remi Aguilella (bubnjevi, udaraljke) pridružili su se mekoglasnoj alfi i omegi benda, što je značilo da je Londončanka oko sebe okupila indie-folk sastav koji je njenu glazbu, probivši joj kalupe (u posljednje vrijeme toliko često korištenog opisa) melankolične cure s gitarom, podigao na sasvim novu razinu. Uslijedila su dva EP-ja, "The Wild Youth" i "His Young Heart" te album "If You Leave" (2013), izdan za britanski nezavisni label - 4AD.
Aktualni "Not to Disappear", izdan za istu izdavačku kuću, označio je nekoliko stvari. Prije svega, izbačen je gotovo tri godine nakon prvijenca, što daje naslutiti kako nije aranžiran nepromišljeno i brzopleto. Osim toga, karakterno čvršći od dosadašnjih materijala, govori da je Daughter zaista pronašao svoj identitet, ali se ne boji ugaziti u nepredvidljive i nesigurne vode žanrovskog stapanja i improvizacijske nadogradnje zvuka.
Sam naziv pjesme koja otvara album, "New Ways" nagovještava kako na NTD-u možemo očekivati određene novitete. U prvom su planu gitare, jedna u funkciji basa (što za Daughter dosad nije bio čest slučaj jer basa u bendu nije bilo, a ekipa se to nije ni trudila prikriti), a druga u ulozi snažne, visokofrekventne distorzije koja može podsjetiti na žensko vrištanje, kontrirajući tako laganom Eleninom vokalu koji smireno i staloženo zadržava određeni mir unutar sveukupne prezentirane melankolije.
"Numbers" otvara vrata otupjelom kraljevstvu LP-ja (I feel numb in this kingdom/), a prema izjavama Elene, izgovor se imena pjesme može i treba tumačiti višeznačno - kao brojevi, ali i kao skupni naziv za sve one otupjele. Ona svojim laganim ritmom, efektiranim gitarama i solidnim tekstom ne oduševljava, već djeluje kao posljednja stanica tampon zone između zvukovno sigurnih i nesigurnih voda. Album nastavlja "Doing the Right Thing", inače prvi singl s istog popraćen dramatičnim spotom. Nešto intenzivnija od prethodne, pjesma se dotiče teme ljubavi iz perspektive biologije i proispituje ju kao rezultat evolucijske neophodnosti. Zvonki zvukvi gitare stapaju se s klasično laganim tempom udaraljki, no paradoksalni vrhunac doseže se na dijelu kada Elena, praćena samo basom, govori "Then I'll lose my children/Then I'll lose my love/Then I'll sit in silence/Let the pictures soak".
Četvrta se stvar najviše odmiče od svega što smo dosad od ovog sastava čuli. Fokus je u ovom trenu potpuno ukraden onom što je Eleni i priskrbilo pažnju publike – lirika – a umjesto nje, u spotlight je smještena ritmična, jednostavna bas dionica što podsjeća na onu koju svira Kim Deal u svevremenskoj "Where Is My Mind". "How" je jedna od najzanimljivijih pjesama na albumu s melodičnošću i kvalitetom koja ima ozbiljni potencijal postati hitom koji će se vrtjeti na radijskim stanicama.
Usprkos tome, Tonra i na ovom albumu dokazuje autorsku sposobnost duboko senzibilnom i refleksivnom "Mothers" ispričanoj iz perspektive majke od strane žene koja to još nije. Ova je pjesma svojevrsno falačijansko "Pismo nerođenom djetetu", ali bez upozorenja na okrutnost svijeta, umjesto toga, Tonra nudi obećanje bezuvjetne majčinske ljubavi. Ipak, lirski je najhrabrija "No Care" u koju nas uvodi brzi ritam bubnjeva, a nastavlja se fingerstyle gitarom i vokalističinim smirenim, ali hitrim izgovaranjem/pjevanjem teksta (But my mouth felt like I was choking, broken glass), poput iznerviranog slikara koji na platno baca boje i na njega skače raširenih ruku – stvarajući tako umjetničko djelo.
Dobar je dio druge polovice albuma dokaz instrumentalnog sazrijevanja benda i odbacivanja tog ekseksovskog imperativa jednostavnosti zvuka, nagovještaj čega je započeo još s "Human". Tako se u "Alone" / "With You" sastav dotiče i elektronskog eksperimentiranja gdje je jedna od glavnih sastavnica ritma buđenje i prigušivanje zvuka, poput cikličnog podizanja i stavljanja jastuka na zvučnik ili skakutanja na trampolinu, dok lirika varira od duboko deskriptivnih (Just a shadowy figure with a blank face/ Kicking me out of his place) do iznimno simplificiranih dijelova (I hate walking alone/ I should get a dog or something). Iako "To Belong" nastavlja u sličnom tonu, promišljena kreativnost aranžmana njezine prethodnice, s vrlo ukusnim i nimalo pretjeranim efektima, čini je ukupno najzanimljivijom i najsmionijom stvari na albumu. Tu je i "Fossa" koja se odlikuje profesionalno odrađenim prijelazima između minimalističke soft elektronike, indie rock dijelova bržeg tempa i napokon, post rock instrumentala što se proteže od druge polovice pjesme pa sve do njezinog finiša.
No baš kada se slušatelj navikne na svu zvukovnu raskoš, posljednja pjesma "Made of Stone" ga ponovno navodi da na uši navuče onu staru, presvučenu kožu koja je upijala rezignirane balade nekadašnje, krhke, iskrene i patetične Daughter koja uz tugaljivu gitaru moli svog fatalnog ljubavnika da je, poput zgužvane limenke, "baci na smetlište, ostavi na hladnoći sve dok ju ne pokrije snijeg" ili pak da je "ostavi na oltaru".
U jednom intervjuu objavljenom prije nekoliko godina, Tonra je izjavila da (tipično) isključivo u trenutcima agonije pronalazi inspiraciju, a na pitanje je li nekada i sretna, odgovorila je "Pa... Ponekad." Imajući na umu rečeno, izgleda kako je ipak pronašla svoje, za kreativnost neophodno, zrno tuge jer je album odjavila prekrasnim stihovima, dajući do znanja da je stvaranje intimne, emocionalne lirike nešto što se ne zaboravlja (I think we are all/ Built out of memory /Built out of scenes/ Structures of whispers / Pass through our veins/ Laid out on screens/ Show our tiny heads/ You'll find love kid, it exists).
"Not to Disappear" je album pomoću kojeg je Daughter kvalitetom skočila za nekoliko stepenica, povećavši tako svojim ambicijama i slušateljeve kriterije za buduće projekte. Rizik eksperimentiranja i unošenje zasićenog kaosa u zvukovni identitet (već ionako cijenjenog) benda i kombiniranje istog sa senzibilnim indiejem pokazao se ispravnom odlukom i rezultirao kreiranjem neočekivano sočnog i lako probavljivog albuma koji, funkcionirajući kao ishodište, otvara velik broj mogućih smjerova za nastavak kreacija ovog benda.
Popis pjesama:
1. New Ways
2. Numbers
3. Doing the Right Thing
4. How *
5. Mothers *
6. Alone / With You *
7. No Care
8. To Belong *
9. Fossa *
10. Made of Stone
* top pjesme
