Mahatma i "Love & Music"
25.05.2016. 10:38
Osim što nam je Prvi maj donio jednu običnu dosadnu nedjelju na koju je jedva tko otišao i na prvomajski roštilj, donio nam je i nešto pozitivno - zabočki bend Mahatma izdao je svoj drugi studijski album pod nazivom "Love & Music." Osim ovog izdanja, iza sebe imaju album "Motorpeople" iz 2001. godine, EP "Format c" iz 2004., te live album snimljen u zabočkom klubu Regenerator. Bend postoji još od, neki bi rekli, davne 2000. godine. Iako su na domaćoj underground sceni prilično poznati, nisu u ovih 16 godina ostvarili neku zavidnu karijeru, ali se neupitno u zadnjih godinu, dvije sve više šire po sceni. Kroz 2015. godinu izdali su nekoliko singleova najavljujući novi album, za koji im je trebalo, kako tvrde, oko 10 godina da ga zgotove.
Album otvara pjesma "Freedom" i već u prvim taktovima stvara California/Nevada stonersku atmosferu koju gotovo da možete i nanjušiti. Osim slikovitog teksta, instrumentalno se osjeti sloboda beskrajne ceste američke pustoši. Izvrstan uvod u album vodi nas u sljedeću pjesmu, prvi najavni singl, "I Play You Vibrate," snimljenu u kolaboraciji s J. R. Augustom, koji na klavijaturi donosi novu, radiofoničnu dimenziju Mahatminom karakterističnom zvuku. Tekstualno krasno opisuje ustaljenu gradsku kolotečinu modernog društva i manjak originalnosti te individualnog mišljenja.
"Devil Pays More" pokušava dočarati neku mističnu energiju koju nekako nisam uspio osjetiti. Ni tekstualno, ni glazbeno, a ni aranžerski, ova pjesma ne ostavlja ni dobar ni loš dojam. Zvuči čak malo kao da su ju ostavili na albumu kako bi malo popunili minutažu. Vjerujem ipak da će i ova pjesma naći svoju publiku, ali sam osobno pri slušanju bio najzadovoljniji kad je završila.
Sljedeća točka ovog izdanja je "Dead Star" koja nas uvodi u nešto laganiji dio albuma. Ova me je pjesma, za razliku od prethodne, očarala već prvom kiticom. Osim snažnog teksta, pomalo atmosferičan, rekao bih čak u maniri Toola ili A Perfect Circlea, prizvuk gradi jedan vrlo meditativan i smirujuć osjećaj. Neupitno jedna od najsvjetlijih točaka albuma.
"Victory Lap in Slow Motion" i "Travelling Home" nastavljaju u sličnom ritmu, uz povremeni žešći dio, a onda se Mahatma vraća na nešto žešći zvuk pjesmom "Reason I Quit," koja je bila posljednji najavni singl ovog izdanja. "Reason I Quit" tipičan je primjer grungerskog zvuka koji Mahatma majstorski proizvodi. Uz žestoke instrumentale i vokale kojih se ne bi posramili ni seatlleovski velikani devedesetih, tekst donosi tmurnu i tešku atmosferu koja nas okružuje u današnja vremena i ostavlja okus postmodernističke, čak bih rekao "Matrixovske", stvarnosti u kojoj se nalazi prosječan čovjek današnjice.
Sljedeća pjesma "Drama" ponovno donosi nešto laganiji i meditativniji osjećaj uz blagi porast u žestini prema kraju pjesme. "Dramu" krasi jedna od najfinijih i najljepših melodijskih linija na albumu, odlično razrađen i formiran tekst te pitak i protočan aranžman.
Nakon nje na red stiže "Feel So Fine," jedan od mojih favorita cijelog Mahatminog opusa (iako će mu "Dead Star" i "Drama" biti jaka konkurencija). "Feel So Fine" nema mnogo teksta, ali zato ima puno duše, pamtljivu melodiju, zanimljiv, a opet smiren, instrumental, izvrsne vokale i punu raskoš Mahatminih mogućnosti u pogledu višeglasja. Apsolutni hit i sasvim logičan odabir za singl.
Nakon "Feel So Fine" nije se više puno toga zanimljivo dogodilo na albumu. "Pinball" je još jedna tipična grunge numera srednje brzog tempa i žestokih gitara, a "Under Clouded Sky" donosi mantričku atmosferu sa svega četiri stiha u gotovo šest minuta, ali ipak ne zaokuplja pažnju toliko koliko neke druge pjesme na albumu.
Album su odlučili zatvoriti pjesmom "Quiet Mind Open Heart" u kojoj se isprepliću upitno naštimani instrumenti bez puno smisla i razumljivosti. Iako je, kao takva, dosta zanimljiv izbor za kraj albuma, nemam osjećaj da će se mnogima naći na playlistama.
Preslušavajući Mahatmino stvaralaštvo kroz zadnjih par godina, usudio bih se reći da je "Love & Music" najbolje izdanje koju su nam dosad predstavili. Bez obzira je li im trebalo deset godina da pjesme "dozriju," jesu li sazrili oni sami, neupitno je da je ovo jedno od impresivnijih izdanja na domaćoj sceni, a s obzirom da imamo sve više i više bendova i izvođača koji izdaju fantastičnu glazbu, to je hvale vrijedno postignuće. U globalu, iako bih se složio da je ovo grunge album i da se osjeti utjecaj Alice In Chainsa i sličnih bendova, mislim i da bi mnogi obožavatelji bendova poput Tool, A Perfect Circle, Dredg, Audioslave, mogli pronaći puno zanimljivih stvari u ovih 12 pjesama. Mahatmu ćete sigurno imati još puno puta vidjeti po zagrebačkim klubovima, a i po ostatku države, ali Mahatmi treba veća bina. Da bi dočarali atmosferu ovog albuma, dobar light show je neophodan. S obzirom na našu situaciju, ne očekujem puno na tom planu, ali se ipak nadam jednog dana čuti ovaj album vizualnu pratnju jednako ovako očaravajuću.
Popis pjesama:
1. Freedom
2. I Play You Vibrate*
3. Devil Pays More
4. Dead Star*
5. Victory Lap in Slow Motion
6. Travelling Home
7. Reason I Quit
8. Drama*
9. Feel So Fine*
10. Pinball
11. Under Clouded Sky
12. Quiet Mind Open Heart
Top pjesme*
