photo: Mumford & Sons , credit: press
Nešto staro, nešto novo - Mumford & Sons izbacili novi album “Prizefighter”
12.03.2026. 17:01
Nakon 7 godina čekanja, Mumford& Sons prošle su se godine u ožujku vratili na glazbenu scenu izdanjem “Rushmere”, a nepunih godinu dana kasnije, na vrhuncu stvaralačke aktivnosti, u samo 10 dana snimljen je i 6. studijski album naziva “Prizefighter”.
Za razliku od Rushmere, koji je nekako prošao ispod radara, “Prizefighter” se definitivno više ističe, krenuvši već sa samim brojem kolaboracija na albumu. Posljednjih godina country glazba definitivno doživljava svoj comeback, stoga možda ni ne čudi da album otvara upravo suradnja s ikonom Chrisom Stapeltonom, naziva “Here”.
Album u sličnom tonu nastavlja i dalje s pjesmom “Rubber Band Man”, na kojoj je Stapeltonovu ulogu preuzeo Hozier. Suradnja za koju nismo znali da je trebamo, savršeno provedena u djelo. Kemija između dva vokala je fantastična, a sama melodija itekako podsjeća na početke benda.
Preostale dvije suradnje nalazimo na “Icarus” s Gigi Perez, i na “Badlands” s Gracie Abrams. Dva ženska vokala, ali rezultat ipak drugačiji. Dok nježnost vokala Gracie Abrams pjesmi “Bandlands” daje posebnu dozu ranjivosti, Gigi Perez nastupa snažno i energično, no u obje se suradnje vokali predivno nadopunjuju s Marcusom Mumfordom i albumu daju svježinu.
“The Banjo Song” struji osjećajem veselja i bezbrižnosti, no unatoč samom nazivu, banjo ipak nije dominantan u samoj pjesmi, koliko je to slučaj na sljedećoj, “Run Together”. Potonja bi se bez problema mogla svrstati na neki od ranijih albuma i tamo bi se savršeno uklopila energičnošću i poznatim stomp and clap momentom, karakterističnim za ranije razdoblje benda. Dobro došao podsjetnik na folk-rock zvuk koji je proslavio Mumford & Sons.
“Conversation With My Son (Gangsters & Angels)” radi zaokret svojim mirnijim aranžmanom, osobnim i iskrenim stihovima, dok instrumentalni dio nema toliko značajnu ulogu. “Alleycat” i “Prizefighter” su također sporije i melankoličnije, te se u njima obrađuje tema osobe koja se bori sa svojim sumnjama, ponosom i emocijama, dok se Marcus u “Alleycat” ironično pita “Is this all there is?”. Atmosfera se opet mijenja s “Begin Again” i “Stay”, s bogatim, slojevitim refrenima i melodijama koje kroz trajanje pjesme dobivaju na intenzitetu.
“Shadow of a Man” i “I’ll Tell You Everything” nastavljaju u nježnijem tonu, no još moraju ući u uho, zasad prolaze nekako nezamijećeno. Album zaokružuje i kraju privodi “Clover” prikladnim tekstom. Sporog tempa, prepuna divnih harmonija i melodije, uistinu stavlja “točku na i” šestom albumu.
Prizefighter je potvrda da su se Mumford & Sons itekako vratili, dobro balansirajući između svojih početaka i modernijeg zvuka unazad 10ak godina. Je li Prizefighter donio nešto novo? I da i ne, album sam po sebi djeluje poznato, poput zagrljaja drage osobe, no u isto vrijeme četiri suradnje potvrđuju da su Mumfordi otvoreni za nove ideje, vješto ukomponirane u sve ono što kod njih znamo i volimo.
