Symphony X: "Underworld" - Do pakla i nazad
07.10.2015. 16:25
Symphony X, legendarni bend američke progressive metal scene nakon još jedne četverogodišnje pauze izdali su novi album "Underworld", inspiriran vječnim temama ljubavi, patnje, simbolizma, mračnjaštva, borbe dobra i zla, povezujući priču o Orfeju koji odlazi u podzemlje po svoju Euridiku iz grčke mitologije i viđenje pakla slavnog talijanskog pjesnika Dantea.
Michael Romeo, gitarist, vizionar i glavni pokretač ovog benda, još jednom je glazbeno i tematski odlučio skrenuti u mračne vode no ovaj put je htio, i uspio, dodati emocionalni aspekt kompletnom doživljaju albuma i naravno, još jednom napravio drugačiji album od svih prethodnih, držeći se principa da svakim novim izdanjem nečim iznenadi publiku, čime uspijeva postići neizvjesnost u očekivanjima te zadovoljiti vlastiti artistički poriv da se ne ponavlja i tako postane karikatura samog sebe.
Kao ljubitelj filmske glazbe Romeo je album otvorio s nešto kraćim ali grandioznim simfonijskim uvodom s kojim je povezao pjesmu "Nevermore", prepunu impresivnog gitarističkog umijeća i čvrste ritam sekcije. Naslovna "Underworld" mračnom atmosferom i vokalom Russella Allena koji u jednoj pjesmi pokazuje đavolji, ali i melodični, emocionalni karakter, izvrsno dočarava to podzemlje, snagu i hrabrost s kojima je Orfej krenuo na put u nepoznato. Zaraznom "Without You" Symphony X diskretno vraća akustičnu gitaru i netipično za njih, isporučuju nam 80s baladu u stilu Scorpionsa, no s modernim zvukom što djeluje osvježavajuće ne samo slušajući ovaj album nego i u odnosu na cijelu njihovu karijeru. Namjeru da neće prestati uvoditi nove elemente pokazuju i s brutalnom "Kiss of Fire" u kojoj čujemo čak i blast beat bubnjeva a sjajnom i orijentalnom "Charon" slušatelja podsjećaju na "Gates of Babylon" atmosferu koju su krajem 80 – ih stvarali kultni dvojac Blackmore i Dio u legendarnom bendu Rainbow.
"To Hell and Back" će zadovoljiti sve one fanove koji preferiraju dulje, avanturističke pjesme u kojima Russell Allen oduševljava svojom ekspresivnošću, Romeo i Pinella solažama a Rullo i Lepond solidnom i nenametljivom ritam sekcijom što sve skupa daje rezultat neforsiranog i lako slušljivog prog metala kojem je cilj ispričati priču vizualiziranjem slušatelja onoga što oni sviraju i pjevaju. Da znaju napisati kraće i lako pamtljive pjesme dokazuju s himničnom "In My Darkest Hour" i rock `n` roll pjesmom "Run with the Devil".
Romeova želja pri pisanju ovog albuma je bila zadovoljiti sve generacije fanova, te je s klavirski orijentiranom "Swan Song" podsjetio ranu fazu stvaralaštva a završnom "Legend" pokazao utjecaje bendova poput Rush i ostavio slušatelja s dojmom da je album brzo proletio odnosno sa željom da se glazba nastavi.
Želja benda koja se pojavila s "Paradise Lost" albumom da stvaraju kraće pjesme i kao glazbeni izvor inspiracije koriste Sabbathe, Maidene i Judase te umanje neoklasične utjecaje a pojačaju moderni pristup gitarskim riffovima i klasične heavy metal strukture pjesama, nastavila se i s ovim albumom. Novim studijskim izdanjem bend radi korak unaprijed, stvara djelo koji zvuči svježe, fluidno, kompaktno i povezano od početka do kraja a istodobno stilski raznovrsno, čime uspješno i zarazno okupira slušateljevu pozornost a ni u jednom trenutku ne dopušta osjećaj zamora i dosade.
Popis pjesama:
01. Overture
02. Nevermore
03. Underworld
04. Without You*
05. Kiss of Fire
06. Charon*
07. To Hell and Back*
08. In My Darkest Hour*
09. Run with the Devil
10. Swan Song
11. Legend*
Top pjesme*
