Bandcamp recenzije: Vizelj – „Superspektakl“
13.05.2018. 08:20
Nedugo nakon izlaska prvijenca „Naj Bolji“, mladi beogradski sastav Vizelj formirao je prepoznatljivost na sceni od strane domaćih glazbenika i kritičara. Predvođeni raznim podžanrovima, energijom, specifičnim karakterom tekstova i eksperimentiranjima, izbacili su početkom godine EP „Superspektakl“ koji može službeno predstaviti temeljni karakter benda.
Osvrnemo li se retrospektivno na diskografiju ovog mladog benda, svakako je uočljivo da se ovdje nešto promijenilo. I puno toga izmjenjivalo i izmiješalo. Bend je iz temelja rock and roll i punk zvukova putem dobre zabave, zezancije i energije vodio zvuk u kombiniranje elemenata funk-a, narodne glazbe, garage-a preko fusion-a na country. Sve su ovo žanrovi koji tjeraju da skačete i zanosite se jedni o druge u malim salama pritom držeći pivu i rakiju viška u ruci. I to zvuči odlično. Sada kada je Vizelj kao grub i glasan stroj na stol izbacio sve svoje adute i parametre, „Superspektakl“ može predstaviti fuziju svega navedenog pod ozbiljnijim svijetlom.
Vizelj čine Veljko Milinković, Aleksa Nedić i Andrej Mladenović. Sastav se kroz vrijeme djelovanja benda izmjenjivao i smanjio na trojicu. Osim njihove spomenute žestine i energije, ima ono nešto specifično što karakterizira članove i glazbu koju stvaraju. Naravno, svatko se od slušatelja zahvati za ono što ga najviše privlači iz subjektivnih razloga, bili to glasnih riffovi i vokali, energija na koncertima ili pak priča koju bend stvara. Ono za što sam se osobno zakačila kada je u pitanju Vizelj jest njihova forma koja objedinjuje glazbu, književnost i pop kulturu u jedno. Počevši od spota koji predstavlja pjesmu „Pustinja“, potom fotografija na omotu izdanja „Superspektakl“ koja analogno predstavlja scenu kojom se Vizelj kreće, pa sve do naziva i tekstova pjesama sa spomenutog EP-a. Navevši te stvari, valja istaknuti da Vizelj ima univerzalnu formu i identitet koji može predstaviti novi val alternativne underground scene Balkana. Svakako je uočljivo da imaju utjecaj domaćih bendova poput Dece Loših Muzičara, Repetitora, Ramba kao i strane utjecaje Peppersa, Nirvane i Smashing Pumpkins-a. Naravno, nezaobilazni su i utjecaji jugoslavenske rock scene. Ukratko, sve su to uspješno spojili s afinitetom prema glasnoj glazbi i dobroj zabavi s fantastičnim slaganjem stilskih sredstava u svojim tekstovima pjesama. Istovremeno je fascinantno i suludo kako bend i dalje ne zna što svira, a zvuči tako originalno i usmjereno ka nekom pravcu.
Spominjući specifičan stil i korelaciju glazbe s književnošću i pop kulturom, valja naglasiti kako su dečki iz Vizelja vrlo dobro potkovani općom kulturom spomenutih pojmova. Primjerice, jedan od članova benda spomenuo je referencu pjesme „Nosorog“ na jedno od djela Eugene Ionesca, a bend nije karakterno daleko od povezanosti s njegovom tematikom apsurda. Preslušavajući tekstove s EP-a „Superspektakl“ ne mogu ne istaknuti utjecaj simbolističkih elemenata kojima su temeljne vodilje bile ritam i zvuk stiha koji nerijetko pretvaraju riječi u simbole kojima su značenja nedokučiva. Isto tako, u pjesmama EP-a konstantno su prisutne vizualne slike često „random“ nabrojane, a kojima bend ističe svoju okolinu, način i stil života, unutarnje misli i glupave izreke. Primjerice, u pjesmi „Dosada“ slike poput „drhtave ruke“, „ljepljivi podovi“, „užasna buka“ i „dosada“ samo su neke od elemenata koji se provlače kroz grubu i sirovu priču benda. Nadalje, pjesma „Pustinja“ vođena je blagim ekspresionističkim elementima: „Pod crnim lampama/Jurimo kraj napuštenih žutih pumpi/I raspalih fabrika“, „Mračni hodnici/Nama Bee Gees nikada nisu bili/Posebno privlačni/Bele pantalone i mutni disko klubovi“. Tekstopisac mora da je dobro načitan. Ili to sve radi sasvim slučajno. I slučajno to dobro radi.
„Superspektakl“ tvore redom četiri pjesme „Nepravda“, „Dosada“, „Scena“ i „Pustinja“. Zvuči kao u nekoliko crtica rasječena misao koja muči običnog suvremenog čovjeka za šankom. Budući da je bend u prošlosti izbacio poveći broj pjesama u svojim izdanjima, „Superspektakl“ se s četiri komada može interpretirati kao nešto ozbiljnije i zaokruženo u definiraniju cjelinu. Kako vokalno i melodično, tako i tekstualno. Imaju li Veljko, Aleksa i Andrej bistriju sliku onoga što sviraju i žele prenijeti, „Superspektakl“ je to uspio potvrditi sirovim rock and roll-om i punk-om specifičnih vizualnih slika i ekspresionističkih tekstova.
Popis pjesama:
Nepravda*
Dosada
Scena
Pustinja*
*Top pjesme
