Robert James Hudulin (Rolin Humes)
23.09.2014. 11:02
Rolin Humes je četveročlani bend koji svoj stil gradi vješto spajajući blues i rock s elementima popa, pa čak i mjuzikla. Prošloga ljeta su objavili svoj prvi album, Rolin Humes Welcomes You to the Penultimate Supper 6/8, a u svoje tri godine postojanja nastupali su i pobjeđivali na mnogim natjecanjima demo bendova. Ove godine su pobijedili na natjecanju čija je glavna nagrada sudjelovanje za poznatom Sziget Festivalu iduće godine. Uoči koncerta Rolin Humes u sklopu programa Good Vibrations, 24. rujna, razgovarali smo s njihovim pjevačem i klavijaturistom, Robertom Jamesom Hudulinom.
Rolin Humes je bend koji je nastao u Rijeci i još uvijek vas se predstavlja kao riječki bend, iako u tom gradu više ne živite, nego ste „raštrkani“ po prilično udaljenim gradovima. Koliko je teško ostvariti kontinuitet s bendom čiji članovi ne žive u istom gradu?
Vjerujem da je jedini razlog zbog kojeg opstajemo to što imamo ogromnu želju svirati zajedno i zajedno napredovati i svjesni smo da smo jako potrebni jedan drugome. Bilo je i takvih nastupa kad se ne bismo vidjeli po mjesec dana i svejedno bismo bez probe odsvirali koncert. Imamo jako puno sreće.
Ovoga ljeta ste imali impresivan broj nastupa diljem obale, ali i u nekim susjednim zemljama. Kako dogovarate te silne nastupe? Koliko vremena vam oduzima „menadžiranje“ vlastitog benda?
Nema druge nego provoditi silne sate na netu i telefonu. Imamo i tu sreću da nas redovno zovu nazad u klubove u kojima smo već svirali. „Menadžiranje“ oduzima puno vremena ali i puno energije. Nije da se žalim što to moram raditi, ali stvarno bi htio da to netko drugi preuzme.
Emila Bišćana i Nikolu Smiljanića upoznao si u riječkom Tunelu. Koliko si dugo prije tog sudbonosnog susreta tražio članove benda i koliko su oni utjecali na zvuk Rolin Humes? Koliko se glazbeni izričaj Rolin Humesa razlikuje od glazbe koju si ti sam do tada stvarao?
Jao! Bend, odnosno ljude koji bi htjeli svirati muziku koju radim, tražio sam petnaestak godina. Čak sam i u Englesku išao radi toga i proveo dvije godine tamo. Svirao sam puno u Engleskoj, u raznim pubovima i klubovima, ali sam. Na moju veliku žalost, bend nisam našao. Bilo je nekih pokušaja, ali sve bi se svelo na jednu probu... Na kraju sam se morao zaposliti u školi, za što sam bio siguran da nikad neću, i doseliti se u Rijeku. Sva sreća da je tako ispalo. Emil, Nikola i Deva, naš prvi bubnjar, krivi su za blues koji se čuje u našoj muzici. Ja sam se samo prepustio.
Za sebe kažete da ste circus blues act. Zašto? Čovjek bi očekivao nekakvu cirkusku scenografiju na vašim koncertima.
I mi je očekujemo, ali publika nikako da shvati da oni to trebaju napraviti. (Smijeh) Iako je i bilo nekoliko „cirkusnih“ koncerata.
Za Rolin Humes je karakteristično da nastupate na raznim glazbenim natjecanjima. Koliko pobjeda imate do sada i što su vam one donijele, osim promocije benda?
Mislim da smo pobijedili na pet glazbenih natjecanja. Prva pobjeda nam je omogućila da napokon snimimo prvi album, a to će napraviti i pobjeda na Royal Music Festivalu. Imamo još i jedan spot za snimiti kao nagradu sa ST@rta, ali čekamo da snimimo novi album. Na jednom natjecanju smo dobili i bubanj koji smo fino unovčili. (Smijeh) Uglavnom, puno nam pomažu.
Prošlog ste ljeta objavili svoj prvi album, Rolin Humes Welcomes You to the Penultimate Supper 6/8. Što uopće znači naslov tog albuma? Kako ste došli do financija za snimanje i gdje ste snimali album?
Evo baš sam u odgovoru prije rekao kako nam je prvo natjecanje na koje smo išli omogućilo to snimanje, naravno uz našu nadoplatu. To je bilo Ballantines Music Creation, koje se održalo u klubu Boogaloo gdje su u žiriju bili Massimo Savić i Tomas Krkač. Massimo nas je fino nahvalio, ali kompliment koji nam se svima najviše urezao u memoriju, valjda zbog načina na koji je to rekao, je: „Momci, imate ogroman sound“. Album smo snimili u Mostaru u Pavarotti Music Centru, gdje smo proveli super dva tjedna. Kako je album poprilično inspiriran religijom, poviješću i budućnosti, Pretposljednja Večera mi je djelovala kao pravi naslov za album.
Na albumu vam je bubnjeve svirao odličan bubnjar Marko Duvnjak. Kako to da više ne surađujete s njim?
Marko je jako zauzet i tražen bubnjar koji živi isključivo od toga. U samom startu se previše naših i njegovih svirki preklapalo, pa smo odlučili da je najbolje da svatko ide svojim putem. Ali jako smo zahvalni što je bio spreman uletiti u zadnji čas da snimi album i stvarno je super to odradio.
Album ste objavili prošloga ljeta, no prvi spot ste objavili tek nedavno. Kako to da je snimanje spota toliko „kasnilo“?
Bilo je nekoliko pokušaja da snimimo spot, ali svi su se izjalovili, a tu je uvijek prisutan i onaj financijski problem. Sada smo ovim spotom završili priču s prvim albumom i u cijelosti smo okrenuti drugom.
Najavljujete snimanje novog albuma. Gdje ćete ga snimati i tko će vam biti producent? Hoćete li možda probati dobiti ugovor s kakvim diskografom?
Snimat ćemo ga u Zagrebu, a uskoro ćemo objaviti sve detalje. Što se tiče diskografa, radit ćemo sve sami dok se ne pojavi netko tko nam može pružiti ono što nam treba.
Nove pjesme ste već predstavili publici na svojim koncertima. Kakve su reakcije?
„Nove“ pjesme su već dugo vremena dio našeg repertoara, neke čak od samog početka. Reakcije su većinom super! Čini mi se da se sviđaju ljudima. (Smijeh)
Hoćete li na novom albumu napraviti nekakav zaokret ili nadogradnju u svom glazbenom stilu?
Želja nam je oplemeniti naš zvuk nečim novim. U usporedbi s prvim albumom, ovaj će biti više blueserski.
Imam dojam da ste jedan od onih bendova koji će nastupati bilo kada i bilo gdje i da mnogo vremena provodite „na cesti“. Do kud je najdalje došao Rolin Humes do sada i gdje biste još voljeli nastupiti?
Da, nikad dosta koncerata. Za sad, najdalje što smo išli je Berlin. Želja nam je da sviramo po cijelom svijetu. Od malih klubova, preko koncertnih dvorana da stadiona... Sve ide.
Tekst: Ana Hotko
