Sjajni Balašević ponovno očarao prepunu Arenu Zagreb | sound-report.com

Sjajni Balašević ponovno očarao prepunu Arenu Zagreb

27.12.2019. 11:10

Prije tri godine nit vodilja koncerta u Areni je bila: „Zdravlje, slavlje i srce lavlje“. Slavlja je bilo i sinoć, u svakom kutku zagrebačke Arene, a srećom, ni lavlje srce nije izdalo. U skladu s nedavnim događajima, najdraži deda regije i njegovi tamburaši sinoćnji su koncert otvorili sa „Slovenskom“ – kako drugačije nego drito u glavu.

Balašević je uvijek dobrodošao u Zagrebu, ne pokazuju to samo prodane ulaznice, već i atmosfera koja vlada u Areni svakog Štefanja. Nema potrebe dizati raspoloženje na bilo koji način, publika već sama radi neke svoje aranžmane, kako je to sinoć Đole objasnio.

Foto: Balašević, credit: Filip Bušić

Tko nije do tad, na „Neki novi klinci“ je zasigurno pustio suzu. Dvoranom su zaorili i stari i novi klinci, a zečevi su već tradicionalno poletjeli prema pozornici, iako je Đole šaljivo napomenuo da mu saginjanje baš i nije dobro za zdravlje. A zečevi su došli iz svih krajeva, iz Slavonije, iz Dalmacije, iz Međimurja –za ovakav koncert nikome nije bilo teško potegnuti do Zagreba.

Foto: Balašević, credit: Filip Bušić

Jedan od mnogih razloga zašto su Balaševićevi koncerti neponovljiv doživljaj su i priče. Bilo o obitelji, o ratu, o nacijama ili o ljubavi, sve to nekako nađe svoj put do pozornice i bez tih priča Balaševićevi koncerti ne bi bili isti. Bilo da se u njima pronađete ili da im se od srca nasmijete – Balašević nema konkurencije što se ležernosti i šarmantnosti tiče.

Foto: Balašević, credit: Filip Bušić

Prva za cupkanje bila je „Mala vidra s Begeja“,originalno posvećena Đoletovoj kćeri. Kratko nakon nje provjerili smo kako se tamburaši snalaze kao klapa i uživali u melodiji „Bube Erdeljan“. Međimurje je dobilo svoju „Unikatnu“, koja je naišla na oduševljenje partera, no „Olivera“ se već tradicionalno dokazala kao miljenik svih generacija. Nije „Olivera“ bila ni prva, a ni zadnja na koju su se sinoć palila svjetla upaljača i bljeskalica, ali je bila i ostala jedna od najljepših ljubavnih pjesama ovog panonskog mornara. Uz pratnju profesora Dujina na klaviru, „Olivera“ je bila jedna od najljepših izvedbi sinoć.

Foto: Balašević, credit: Filip Bušić

Svako toliko dobili smo obećanje da nema više tužnih pjesama, ali suze su neizostavni dio Balaševih koncerata, bilo sretne ili tužne. Od „Priče o Vasi Ladačkom“ do „Ljerke“ i „Lakonoge“ s maestralnim instrumentalnim završetkom na saksofonu, nitko ne zna publiku provesti ringišpilom emocija onako kako to radi Đole.

Dirljiva je bila i „Provincijalka“, posvećena nekim dragim ljudima kojih više nema, a tisuće ljudi u publici složno i grleno su je otpjevale od početka do kraja. I onda je došao onaj dio kad se sve tribine dižu na noge i nema više sjedenja do kraja koncerta. Počelo je „Ringišpilom“, nastavilo se s „Djevojkom s čardaš nogama“ i „Slabo divanim mađarski“, a nenadmašan Miroslav Jovančić je na violini  preuzeo glavnu riječ. I neka je.

Foto: Balašević, credit: Filip Bušić

Za sam kraj koncerta ostavljena je ona bez koje se ne odlazi iz Zagreba – „Lepa Protina kći“. Svi su svirači primaknuli početku pozornice i učinili ovu izvedbu još ljepšom i intimnijom. Magična je večer već tradicionalno privedena kraju pjesmom „Odlazi cirkus“.

Ne daj se, Đole. Tvoj cirkus još će dugo u Zagrebu biti rado viđen gost.

Galeriju fotografija pogledajte OVDJE

Marija Kancir

Music washes away from the soul the dust of everyday life.