Koncerti

Barzin @ Art kino Grič

Barzin @ Art kino Grič

[caption id="attachment_937" align="aligncenter" width="547"]Barzin, izvor: Facebook Barzin, izvor: Facebook[/caption]   Sinoć je u Art kinu Grič Žedno uho ponovno ponudilo jednu glazbenu poslasticu. Kanadski glazbenik Barzin svoju je glazbeničku karijeru započeo sredinom 90-ih kao solist, da bi kasnije okupio prateći sastav čiji su se članovi stalno mijenjali. Na sinoćnjem koncertu, kao i na cjelokupnoj turneji kojom promovira svoj četvrti studijski album, To Live Alone in That Long Summer (Monotreme Records), na pozornici su mu se pridružili Nick Zubeck (gitara), Marshall Bureau (bubnjevi), Jesse Turton (bas gitara) i Amy Manusov (vibrafon), postava koja savršeno podupire Barzinove smirene i eklektične melodije. Na repertoaru su se našle, logično, pjesme s novog albuma: „All The While“, „Without Your Light“, „You Were Made For All of This“, „It's Hard to Love Blindly“ i „In the dark you can love this place“. Uz njih, u nešto više od sat vremena svirke našlo se i nekoliko pjesama s prethodnih albuma, kao što su „Let's Go Driving“, „Past All Concerns“ i „Over My Blue“, te obrada „Cross The Road“ Songs: Ohia odnosno Jasona Moline. Barzinova glazba i tekstovi cijelo vrijeme odaju ugođaj usamljenosti, melankolije i introspekcije, dok su istovremeno senzualni i romantični. Tome zasigurno pridonose prisutan, ali nenametljiv bas, slide gitara, jazzy bubnjevi i na našim prostorima pogotovo začudan i rijedak vibrafon. Možda bi nekima Barzinova slowcore i sadcore glazba bila preblaga, no meni je baš odgovaralo uvaliti se u udobnu fotelju u mračnom gledalištu kina Grič u kojem su čak i svjetla na pozornici bila prigušena i u polumeditativnom stanju uživati u neopterećujućoj glazbi i krasnim tekstovima. Čak mi činjenica da se Barzinov poluglas ponekad izgubio u odnosu na svirku benda kada bi pred kraj pjesama išli u crescendo nije toliko smetala. Čini se da je i ostatku publike takva glazba odgovarala jer su Barzina i bend pozvali na dva bisa tijekom kojih su odsvirali i obradu Dylanove „Queen Jane“. Vjerojatno bi tražili da još sviraju da Barzin nije, iskreno, rekao da naprosto nemaju više uvježbanog materijala. U komunikaciji s publikom ovaj se Kanađanin doima jednako nježnim kao što je i njegova glazba. Iskreno se zahvaljivao na svakom aplauzu, a izrazio je zahvalnost i na pažljivom slušanju od strane publike, kao i organizaciji Žednog uha čemu se i ja pridružujem jer su mi ponovno otkrili (meni) novog kvalitetnog izvođača.   Tekst: Ana Hotko
Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."