BCUC u Močvari – iskustvo, a ne koncert
28.08.2024. 18:57
„Glazba je posebna i važna u ljudskim životima, sve ima veze s osjećajem i namjerom. Ljudi ne moraju razumjeti tekstove da bi osjetili emocije koje im želimo prenijeti„. Ovim riječima najavila je pjevačica Kgomotso Mokone sinoćnji koncert u Močvari koji je privukao zaista impresivno mnoštvo znatiželjne publike. Do jučer u Hrvatskoj nepoznati južnoafrički sastav BCUC (Bantu Continua Uhuru Consciousness) doslovno je poharao plesni podij, osvojio svačije srce i preko noći postao „talk of the town“ zagrebačke alternativne scene. Pa krenimo redom.
Jedna prekrasno sročena najava za BCUC na Kamičak Etno festivalu u Sinju zagolicala je moju maštu nahvalivši ih kao bend s jednim od najboljih nastupa uživo koje ćemo ikada doživjeti, a samo par dana nakon premijernog nastupa u Sinju najavljen je i nastup u Zagrebu. Bez oklijevanja pohitala sam u Močvaru, jer na ovakvo obećanje nisam se mogla oglušiti, a prepuna Močvara u vrući utorak navečer pokazala je da nisam bila usamljena u takvom razmišljanju. BCUC dolaze iz Soweta u Južnoafričkoj Republici, a njihov stil mogao bi se opisati i kao afro-punk jer savršeno su iskombinirali hipnotičke bubnjeve sa ritmom bas gitare, a pjevaju, naravno, o nepravdi, ugnjetavanju te pozivaju na revoluciju (ljubavi). O njihovoj kvaliteti u prilog govori i činjenica da su 2023. (na dvadesetu obljetnicu osnutka benda) bili dobitnici Womex Artist Award-a, a nastupali su po čitavoj Europi i na najvećim festivalima (Glastonbury, Sziget, Roskilde).
Sinoć u Močvari zagrebačka publika imala ih je čast ugostiti, a oni su se otkrili kao živući dokaz da je glazba tkivo od kojeg je sazdan život. Sedam članova benda, mahom na bubnjevima i udaraljkama, s jednom bas gitarom uveli su nas isprva lagano, a zatim sve brže i slojevitije u sat i pol spektakularne svirke. Unatoč nepodnošljivoj vrućini samog prostora, jednom kada su dosegnuli vrhunac, nisu nas puštali s njega do samoga kraja. Tempo koji su diktirali nije bio za one slabije tjelesne konstitucije, ali sada barem bez sumnje mogu reći da je ovo bio najenergičniji i najvrućiji koncert na kojemu sam ikada prisustvovala.
Sigurna sam da ne postoji osoba kojoj primordijalne emocije nisu izbile na površinu tijekom seanse. Jer to nije bio koncert- to je bilo iskustvo. Zajednički proživljeno i proslavljeno. U takvim trenucima zaista se zapitate kako se itko da nagovoriti da s oružjem u ruci krene u rat protiv nekog tamo „neprijatelja“. Tko je taj neprijatelj? Mi smo svi u istom sosu. Osjećamo iste emocije. Plešemo na iste ritmove i kada glazba svira – mi smo svi jedan organizam. Šteta što se toga uvijek iznova moramo prisjećati, ali sreća da postoje bendovi poput BCUC-a – da nas podsjete tko smo, da nas iscijele i izbalansiraju. I otprate natrag u žrvanj.
Sigurna sam da nisam jedina koja od danas prati svaki budući glazbeni uradak ovih divnih ljudi, s nestrpljenjem iščekujem priliku za još jedno zajedničko putovanje i vičem iz sveg srca: BCUC, hvala! Hvala što ste nas podsjetili da glazba ruši granice jezika i kultura, i ostaje univerzalni glas koji nas sve povezuje.
