Elektro storytelling Eelke Kleijna vs. zahtjevni Maceo Plex
07.06.2025. 19:34
Festival generičkog imena Zagreb Music Fest, koji je nastupima svjetski poznatih DJ-eva Maceo Plexa i Eelke Kleijna započeo ovog petka svoje drugo izdanje nastoji svojim eklektičnim odabirom izvođača raznih žanrova na jarunsko jezero privući šaroliku publiku gladnih ušiju.
Tako je prošlogodišnje premijerno izdanje festivala krasio prilično ambiciozni line up, koji su sačinjavali Parni Valjak, Dubioza kolektiv i osobno mi jedan od najdražih producenata i DJ-a Boris Brejcha (njegov set na Tomorrowlandu iz 2018. jedan je od najdražih mi nastupa nekog DJ-a uopće). Ove godine, pak, Zagreb Music Fest dovodi dakle Eelke Kleijna i Maceo Plexa prvi dan, electro-swing senzaciju Parov Stelar kao najveće ime drugog dana, te za nedjeljni finalni dan Bajagu i njegove Instruktore (tu su još i JR August, Pocket Palma, DJ Frx i El Siciliano, Brain Holidays i Renato Metessi & Zvijezde, raspoređeno na druga dva dana). Kako rekoh – raznoliko i ambiciozno.
Kako sam prošle godine osjetio vibe festivala (možda mi je bio malo prekorporativnog duha, obzirom na relativno veliku VIP zonu) kroz nastup izvrsnog tu večer Borisa Brejche – s veseljem sam očekivao kvalitetan ples prve večeri. Tim više što mi je Eelke Kleijn jedan od dražih DJ-eva, ponajprije zbog svoje stilske raznovrsnosti. Došavši na stranu jezera kod skate parka, gdje je poprište festivala, domaći provjereni (čitaj: višestruko nagrađivan kao najbolji domaći techno act, te artist koji ima svoja izdanja na Intec etiketi velikog Carla Coxa) DJ Jock rokao je svoj fini, plesni techno i opravdavao poziciju opening acta prije Eelke Kleijna, na popriličnu radost tad još ne toliko mnogobrojne publike. Agilni splitski producent i DJ fino je pripremio teren za Nizozemca Kleijna, koji se uz nešto laganiju, gotovo breakbeat traku fino umiksao u priču, i krenuo svojim eklektičnim stilom voditi sve brojniju publiku kroz sijaset osjećaja, atmosfera i ritmova. Doduše, znao sam čuti i drugačijeg Kleijna kroz YouTube snimke njegovih nastupa, uvjetno rečeno stilski „počešljanijeg”, no kao pravi profić Kleijn se prilagodio profilu izmješane publike (partijaneri vs. korporativci), pa je tako u njegovom setu bilo vokalnih house poslastica, italo disca, melodic techna (kojeg neki vole zvati trance), a bogami svoje mjesto je našao i prilično dobar remix megahita Amy Winehouse „Back To Black”. Publika reagira sjajno, pogotovo na dropove i build upove, svi plešu i vesele se, raspon godišta je od tek stasalih partijanera, do old schoolera (u koje ubrajam i sebe). Kleijn uživa u nastupu, opušten je i pleše, light show i popratne projekcije su dosta dobro izvedene, plijene pažnju i to govori o ozbiljnom produkcijskom pristupu organizaciji festivala.
Vrhunac seta svakako je najpoznatija stvar Eelke Kleijna „Transmission” (club & festival banger u remixu Jorisa Voorna), koju sam često vrtio i sam u svojim living room sessionima. Zarazna lead melodija ima taj „larger than life” festival feeling koji te (hoćeš – nećeš) digne i natjera na ples. Svidjelo mi se što Kleijn ne preza od potpunih promjena od stvari do stvari, a da sve zvuči skladno i energetski povezano, pa sam tako imao dojam prolaska kroz pravo elektronsko storytelling putovanje. Za razliku od main acta, odnosno zvijezde večeri – Maceo Plexa. Obzirom na zaista bogatu biografiju jednog od najutjecajnijih artista suvremene elektro scene (nisu velike riječi bez pokrića!) očekivao sam set koji će me izuti iz cipela (čak i doslovno). I sad, ne znam je li to bilo zbog „za svakog ponešto” profila festivala, ili toga da si tako veliki DJ-evi mogu dopustiti set kakav žele – ali jednostavno mi ove večeri Plex nije sjeo, i nisam bio jedini. Energija je bila tu, no stil je bio u najmanju ruku... čudan, kao da nije dozvoljavao nijednoj traci da se razmaše do kraja, ritam je držao prezentno, ali nekako prizemno i s puno intervencija koje nisu doprinosile želji da na njega ozbiljnije zaplešem (zaplešemo, točnije, jer bijah u biranom partijanerskom društvu). Što se ispočetka moglo tolerirati, kao primjerice akademska četvrt nekome tko kasni. No, nakon gotovo sat vremena istog tog ritma i energije (puno nekih „nabrijanih” vokalnih dionica) jednostavno je postalo previše, i odlučili smo polako napustiti festival. Dovoljno se vidjelo i čulo, da mogu zaključiti kako mi Maceo Plex, unatoč svojoj nepobitnoj bitnosti na globalnoj elektronskoj sceni jednostavno nije sjeo. Što se potvrdilo tijekom odlaska, gdje je ušao u neki šablonizirani EBM / Ultra sound (da se razumijemo – volim ponešto od toga), a poznajem ga kao drugačijeg (čitaj: puno zanimljivijeg) DJ-a (nije uzalud rezident u legendarnoj Pachi na Ibizi, između svih ostalih postignuća u karijeri).
Unatoč subjektivnom dojmu (lošeg mi) nastupa Maceo Plexa na Zagreb Music Festu – sam event je svakako vrijedan pažnje, ambiciozno zamišljen i nadam se kako će se dobra atmosfera nastaviti i ostale dane, te kako će festival profilirati svoju publiku, te iz godine u godinu bujati kao germa. Pardon – kvasac.
