Final Approach & Growing Rats & Tomorrow We Hunt & Bastinados & Intrigue @ AKC Medika
09.03.2014. 12:14
Grey Room i gornje odaje katedrale undergrounda
Bilo je to jedno od onih koncertnih događanja na koje odeš jer znaš da će biti dobra atmofera, ostavljajući pritom otvorenu opciju ugodnog glazbenog iznenađenja budući da su ti bendovi koji nastupaju nepoznanica ili njihov materijal nikad zapravo nisi podrobnije preslušao. A iznenađenja je bilo! Krenimo redom. Za Intrigue ne mogu apsolutno ništa napisati jer sam stigao na otprilike 50 zadnjih sekundi njihova nastupa. Moja greška, zapeo sam u ugodnom razgovoru uz čašicu, tj. bocu s prijateljima kod ulaza u prostor. Nema veze, drugi put. Iznenađenje se pojavilo u inkarnaciji Bastinadosa. Već dugo vremena me se nije neki bend, posebno domaći, toliko dojmio kao oni u petak. Dojam ne jenjava niti dan poslije, budući da već po tko zna koji put vrtim jedinih par pjesama koje su izdali na splitu s Bosonogim Djetinjstvom. Kolokvijalno rečeno - sjeli su mi iz prve. Trenutak totalne impresioniranosti se dogodio kada je vokal prvi put pustiLA glas. Kako da se izrazim, a da ne zvuči nekorektno?! Nevjerojatno je da nešto tako milo i sitno, poput cure koja je vokal Bastinadosa, može proizvesti takav glas. I to kao od šale! Možda će zvučati pretjerano, ali definitivno jedan od ako ne i najdojmljiviji ženski vokal koji sam imao prilike čuti i live i na snimci. Jedini mali, marginalni prigovor je da bi cura mogla dati malo više energije i povećati radijus kretanja za vrijeme nastupa jer za ovakav stil glazbe nema ništa bolje od hiperaktivnog front(wo)mana. Glazbeno podsjećaju me na Defcon Zero, međutim, treba reći da Bastinadosi svakako imaju "ono nešto svoje". Snaga, divljaštvo i antifa rock'n'roll! O glazbenim kvalitetama ostala tri benda - Tomorrow We Hunt, Growing Rats i Final Approach - nisam komeptentan pisati. Ono što oni praše, old school hardcore, uglavnom ne odgovara mom ukusu, a koncerte bendova tog tipa pohodim zbog dobre atmosfere dok ih doma skoro nikad ne preslušavam jer se uvijek nađe nešto što mi u tom trenutku bolje odgovara. Možda bih cjelokupnom žanru trebao dati još jednu priliku… Uglavnom, mogu naglasiti da su nastupi tri posljednja benda bili energični, ispunjeni pozitivnom agresijom i da je uvijek gušt vidjeti kad se bendovi toliko daju i uživaju u svirci. Posebno ističem eksplozivnost i jednostavnost Growing Ratsa, bez kombiniranja prevelikog broja intervala različitih ritmova i riffova u svakoj pjesmi, što je, čini mi se, česta odlika hardcore bendova. Definitivno će dobiti priliku na mojoj playlisti u skoroj budućnosti. Ili možda i ne tako skoroj, trebat će vremena da se zasitim preslušavanja Bastinadosa. Tekst: D.F. Fotografija: Facebook