Koncerti

Mercury Rev u  SuperUhoj Laubi oduševio okupljene

Mercury Rev u SuperUhoj Laubi oduševio okupljene

Sinoć je u Laubi u sklopu svoje turneje za promociju novog albuma "The Light in You" nastupio Mercury Rev, a podršku im je dala američka kantautorica Nicole Atkins. Bend je u Zagrebu prvi puta nastupio prije četiri godine u Tvornici kulture, a sinoć je održao svoj drugi koncert u Zagrebu i jedini koncert u regiji u sklopu ove turneje.

Nažalost zakasnila sam na početak nastupa Nicole Atkins, ali ono što sam uspijela čuti bilo je vrlo obećavajuće od Nicole. Sama na pozornici, u nekoj hipijevskoj haljini, uz električnu gitaru, Nicole je svojim dubokim i čistim glasom samopouzdano izvodila vlastite skladbe. Publika, koja je zapravo došla zbog Mercury Reva, još je pristizala za vrijeme njezinog nastupa ili je naručivala piće, tako da Nicole nije dobila pozornost koju je po meni zaslužila. Uspijela je okupiti sedamdesetak ljudi ispred pozornice od kojih su je neki i glasno pozdravljali ovacijama nakon pjesama. Ljubazna kantautorica komunicirala je s publikom u prvim redovima i baš je stvorila nekakav topao i ugodan, pomalo kućni ugođaj. Našalivši se da na kraju koncerta možemo kupiti njezine postere ili CD i tako joj osigurati pizzu, koncert je privodila kraju s "Promised Land" i "Lonely Guy". Posljednja stvar je bila njezina obrada pjesme "Crying" Roya Orbinsona. Bila je to lijepa svirka Nicole Atkins i nadajmo se da ćemo je imati prilike još čuti.

Nešto sitno nakon deset sati Lauba se zamračila, magla i meko stroboskopsko svjetlo ispunili su pozornicu, a publika se primicala sve bliže prvim redovima. Prvi taktovi "Queen of Swans", pušteni s klavijatura, najavili su i željno iščekivani Mercury Rev.

Mercury Rev je američki alternativni bend kojeg po stilu mnogi uspoređuju s bednom The Flaming Lips, što je zapravo i logično ako imamo na umu da je Jonathan Donahue ujedno bio i gitarist Lipsa, a bivši član Mercuryija, Dave Fridmann, koproducent na svim studijskim albumima Lipsa osim na "Transmissions from the Satellite Heart."

Donahue se popeo na pozornicu posljednji od svih članova benda i pozdravio publiku bocom vina. Ono što je mene očaralo odmah na početku bio je zvuk flaute koji se čuo na prvoj stvari i zajedno s činelama napravio lijep uvod u prvu pjesmu. Često bendovi na albumu snime zvuk nekog instrumenta kojeg inače ne koriste i onda ga na koncertu puste s klavijatura, ali to nije bio slučaj s Mercury Revom i tom flautom, koja se odlično uklopila u koncept cijelog koncerta i ostalih instrumenata.

 "Dirirgirajući" na neki način ostalim članovima benda Jonathan se odmah rasplesao na pozornici i mogla se osjetiti pozitivna energija koja je izvirala iz njega. Na setlisti su se izmjenjivale stvari s novog albuma "The Light in You" i sa starijih studijskih izdanja, a najviše s njihovog famoznog albuma "Deserter's Songs". Tako su uslijedile skladbe "The Funny Bird", "Autumn's in the Air", "Endlessly", "You're my Queen". Nije ni čudno što bend za koncert odabire pjesme upravo s ta dva albuma. Naime, "Deserter's Songs" je proglašen njihovim najboljim albumom, nakon neuspješnog "See You on the Other Side", dok je novi album "The Light in You" od publike i kritike viđen stvarno kao "svjetlo" nakon tri isto tako ne osobito uspješna albuma.

Dojam koji je bend ostavljao na pozornici je baš bio eklektičan, a i sam zvuk koji se mijenjao od nježnog dream popa kojeg su predvodile klavijature, alternativnog zvuka kojemu su najviše pridonijele udaraljke, do psihodeličnih tonova koji su izvirali iz gitara, je pojačao taj dojam. "Endlessly" je bila stvar na kojoj se to najbolje moglo uočiti, gdje je nježane melodije zamijenila energična psihodelija i Jonathan koji je "letio" s gitarom po pozornici.

Bend je imao nekih problema s činelama, ali su to profesionalno prikrili gitarama i kalvijaturama improvizirajući s zvukom. Zanimljivo je bilo vidjeti publiku koja je se sastojala od studenata, ljudi u godinama, roditelja s tinejdžerskom djecom i nekih poznatih faca. Nisu svi u publici osobito uživali u koncertu, nekima  je cilj bio prošetavanje i živciranje ljudi okolo, ali bilo je grupica u publici koje su plesale i pjevale.

Kao upečatljiv trenutak na koncertu izdvojila bih stvar "Central Park East" za vrijeme koje su na pozornici bili pušteni mjehurići od sapunice. Nakon nje je odmah uslijedila "Holes" i izazvala možda najveće ovacije publike na cijelom koncertu. I dalje izmjenjujući pjesme s novog albuma i starijih izdanja, privodili su koncert kraju. Na zahtjev publike vratili su se na bis i izveli još "Goddess on a Hiway" i "The Dark is Rising".

Oni koji su bili na njihovom koncertu od prije četiri godine mogu usporediti ta dva nastupa. Ja sam sinoć slušala Mercury Rev prvi puta uživo i oduševili su me. Bio je to vrlo topao i lijep koncert, odličan za početak vikenda i savršen uz ove sunčane jesenske dane koji su otjerali tu tmurnu depresiju.