photo: God is an Astronaut, credit: Filip Bušić
God is an Astronaut– napokon u punom sjaju!
21.10.2025. 20:46
Točno godinu dana je prošlo u slatkom iščekivanju od objave koncerta irskih God Is An Astronaut do samog nastupa. Koliko god su dosadašnji nastupi u Močvari već imali status rituala, promjena lokacije na Tvornicu bila je i više nego dobrodošla kako bi Irci mogli zablistati u punom sjaju, doslovno i figurativno. Naime, mora se spomenuti i vizualni dio jer je atmosferičnost light showa bila na potpuno drugoj razini, koja u manjim prostorima ne može doći do izražaja. Predivno za slušanje i gledanje.
Kao uvod u večer najavljena je violončelistica Jo Quail, koja bend prati na turneji, a čije su note upotpunile i zvuk posljednjeg albuma “Embers” koji se predstavljao u subotu. I to se pokazalo dobrim odabirom, naime publika u Tvornici stišala je žamor na sam minimum kako bi svaka nota i potez gudalom došli do izražaja. Jo će nam se kasnije ponovno pridružiti na pozornici u drugoj polovici koncerta God Is An Astronaut, tako da je definitivno imala priliku predstaviti nam se kako spada.
Nastup u subotu otvoren je s “Falling Leaves” s posljednjeg albuma, savršen soundtrack za jesensku kulisu grada. Posljednji, jedanaesti albuma, naziva “Embers” posvećen je prerano preminulom ocu braće Kinsella i ta melankolija prožima sve pjesme, a upotpunjuju je duboke note violončela, no na nekim pjesmama i neočekivan zvuk istočnoazijskih instrumenata.
S posljednjeg albuma kroz večer čuli još nekoliko pjesama, uključujući “Odyssey”, koja se ističe gotovo “fantasy” energijom, kao i naslovnu “Embers koja je u suradnji s Jo zvučala još dramatičnije.
No nastup u subotu nije se svodio isključivo na promociju posljednjeg albuma, dodatan razlog za slavlje bila je 20. obljetnica “All is Violent, All is Bright”. Kako vrijeme neumoljivo leti uz dobru glazbu.
Naravno, i istoimena se pjesma našla na setlisti i svaki put kad je čujemo, iznova nas oduševljava svojom progresijom. Način na koji se i ona, kao i “Suicide by Star” s istog albuma polako nadograđuju do trenutka eksplozije uživo je još spektakularnije i moćnije nego na samom albumu.
Glazbu God Is An Astronaut ne može se strpati u jedan žanr, jednako kao što je se ne može opisati jednom rječju. Možemo se složiti u tome da je lijepa, da je gotovo eterična, da je katarzična i eksplozivna, no dojam koji ona ostavlja duboko je individualan ovisno o slušatelju. Možda će nekog ponijeti tuga slušajući “Epitaph” ili “Fragile”, no ne nužno. Možda će “All Is Violent, All Is Bright” u nekome probuditi nervozu, nekog neće. Svatko od nas okupljenih svaku je pjesmu na setlisti tumačio za sebe i doživio na svoj način, pa su tako i reakcije okupljene publike bile raznolike, ako se bacilo oko na lica oko sebe. I upravo je u tome ljepota njihove glazbe. Ono u čemu su možda i najbolji je da se slušatelji izgube u njihovoj glazbi, svatko u svojem svijetu.
Ako se ne varamo, s “Fragile” na pozornicu se vratila i Jo Qual, koja ju je upotpunila do samog savršenstva svojim violončelom, a tamo se zadržala do samog kraja nastupa. Nakon što su samoinicijativno preskočili bis, nastup je završio s završio maestralnom “From Dust to the Beyond” napravivši tako puni krug od najnovijeg do najstarijeg albuma.
Iako već tradicionalno nema puno komunikacije na nastupima, unatoč tome u subotu se osjećala neka posebna povezanost između benda i publike, gotovo domaća atmosfera. Kod nas su uvijek dobrodošli.
