Good Vibrations uz Gospić Grupu, Voltage i Strenght | sound-report.com

Good Vibrations uz Gospić Grupu, Voltage i Strenght

04.12.2014. 20:23

Ni kiša i hladnoća nisu spriječili da horda mladih, ali i starih rokera još jednu srijedu okupira Vintage Industrial Bar i počaste se bendovima koje su doveli ekipa iza Good Vibrationsa. Ovog puta bend večeri je odvalio poznate i manje poznate stvari Pantere, Voltage su promovirali album a Gospići su predstavili material koji će biti na albumu kojeg uskoro kreću snimati.

Pred ugodno popunjenim Vintage Industrial Baru, Gospić Grupa otvorila je  svirku svoji sirovim i brzim balkanskim speed rockom čiji ritam i tempo od početka do kraja svirke ne dopušta nogama mirovanje. Bend, predvođen karizmatičnim frontmanom Pizzom koji glas ne štedi, a svojom nadaleko poznatom energijom tjera ostatak benda na još bolju, furiozniju svirku i gitaristom Lukom koji se sakrio iza kose i brade, osvježen je s novim bubnjarom Igorom s kojim Gospići zvuče još čvršće i moćnije, iako se osjeti da je tek nedavno ušao u bend pa treba još vremena da se “sprijetelji” s pjesmama. Pjesma “Događa se” spada u potencijalne hitove jer se čulo i vidjelo da je svojim neodoljivo himničnim riffom privukla mnoge da zapjevaju s Pizzom, iako ju je većina prisutnih prvi put čulo.U moru bendova koji pjevaju na engleskom i zvuče kao da su iz Amerike ili Engleske, Gospići su  jedan od rijetkih bendova koji pišu tekstove na hrvatskom jeziku, barem što se tiče ovog underground heavy speed rock podžanra. Ono što je nekada bila Azra, što su nekada(a i danas) bile Majke, sutra mogu biti Gospić Grupa, jer u ovom globalnom svijetu u kojem više nema pravila tko i što će utjecati na glazbenike, ovim našim prostorima fali heavy rock bend koji će pjevati o nama samima, našim životima i svim ostalim temama koje svakodnevno živimo i osjećamo na vlastitoj koži tu na Balkanu, a ne o prekooceanskim i europskim fascinacijama, a i ostalim cool stvarima koje su nam prezentirane putem medija kao nešto bitno. Očekujem da se glas o Gospićima u sljedećih nekoliko godina ozbiljnije proširi po Zagrebu i ostatku Hrvatske.

Bend koji je ove večeri privukao dobar dio mlađe publike bio je Voltage. Peteročlani sastav promovirao je svoj prvi album “Chronicles”. Nakon energičnih Gospića, Voltage je djelovao nešto pasivnije, no ipak radi se o tehnički preciznijoj svirci koja ne dopušta članovima luksuz u kojem bi mogli raditi nekakve vratolomije na pozornici i time pojačati scenski nastup. Svojim heavy “panterastim” riffovima otvaraju prostor da ostvare zapaženiju ulogu u valu hrvatskog modernog metala, a u tome bi im mogla pomoći pjesma “Cut me Off” (ako se dobro sjećam naziva) koja je zazvučala catchy, melodičnije i nešto drugačije od ostatka materijala.

S obzirom da Vintage ima jako dobro ozvučenje bend je zvučao dosta dobro, no pitanje je dal bi to tako bilo da se radilo o manjem prostoru u kojem bubanj nije ozvučen, jer bubnjar, iako ritmički točan, djeluje kao da se boji jače udarati po bubnju tj. kroz cijelu svirku  dinamika cijelog benda ne oscilira. To je segment na kojem bubnjar i cijeli bend moraju poraditi jer metal glazba postane monotona ako u njoj nema raznolikosti odnosno tiših, glasnijih, mirnijih i divljih dijelova u pjesmama. Dečki pjesme imaju, zvuk imaju, tehniku imaju ali metal bend mora pružiti znoj i emociju, a publiku razbuditi snažnim udarcima po instrumentima i uvjerljivijim govorom tijela, jer sami distorzirani riffovi, glasnoća pojačala i zvučnika ne znači da se publika neće uspavati. Bend s potencijalom, kojem treba iskustva, što više probi i live nastupa.

Ono što je falilo Voltageu, nadoknadio je Strength. Mladi zagrebački Pantera tribute koji je dostojno odsvirao repertoar jednog od najutjecajnijih metal bendova u čast tragično preminulom velikanu Dimebag Darrellu. S obzirom da se prostor jako dobro popunio očito je da ime Pantera i dalje privlači mnoge one koji su željni opakih teksaških riffova i heavy metal divljanja na pozornici i ispred nje. Ovaj bend je imao onaj udarni zvuk kakav je proslavio Panteru, vokalu se nije osjetio umor u glasu do samoga kraja, gitarist je imao savršen zvuk s kojim je ugodno parao uši a basist s osjećajem za dinamiku pratio bubnjara koji je s povišene pozicije razorio bubanj i svim prisutnima izazivao podrhtavanje koljena s duplom pedalom. Hitovi poput “Cemetery Gates”, “Revolution is my Name”, “Walk”, “Cowboys from Hell” izazvali su očekivano najveće oduševljenje i pogo ispred pozornice u koji su se samo najhrabriji prepustili. Iako mladi, zvučali su itekako zrelo, iskusno i moćno te s ovakvom predstavom  mogu slobodno bilo gdje svirati Panteru a da nitko ne ostane ravnodušan.

Tekst: Jakša Stecca

Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."